Omer Karabeg: O bogaćenju političara u BiH razgovaraju vana Korajlić, menadžerka bosanskohercegovačkog ogranka Transparency Internationala, međunarodne organizacije za borbu protiv korupcije, i Elmir Karić, direktor antikorupcijske mreže Account..
Ivana Korajlić: Preko politike dolazi se do biznisa, do novca, do finansijske i svake druge moći. Ali ako želite ozbiljno da se bavite biznisom onda morate imati veze sa politikom.
Eldin Karić: BiH je sav svoj kapital stavila u ruke javnih institucija, a njima upravljaju političari i uzimaju onoliko koliko im treba. Tako da je politika vrlo unosan biznis.
Karabeg: Zna li se bar približno koliko je bogatstvo tri najmoćnija lidera u Bosni i Hercegovini – Dragana Čovića, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića?
Karić: Lakše je izračunati ono što nije u njihovom vlasništvu. Pretpostavljam da veliku dio tog kapitala nije uopšte u BiH, nego je na nekim destinacijama i lokacijama van zemlje, tako da bi se tek nekom međunarodnom istragom moglo utvrditi koliko je bogatstvo te trojice vodećih političara u BiH. Ali mislim da bi ta sredstva bila dovoljna da se u BiH sasvim lagodno izgradi cestovna infrastruktura koja joj nedostaje.
Korajlić: Ne bih se usudila da procjenjujem koliko je njihovo bogatstvo, jer je nemoguće izračunati ni količinu imovine, ni sredstava kojima oni raspolažu. Pogotovo je nemoguće utvrditi udjele koje imaju u različitim kompanijama i firmama za koje se godinama spekuliše da su barem djelimično u njihovom vlasništvu. Možda ćemo jednog dana to saznati ako se ikada bude utvrđivalo šta sve naši političari imaju u inostranstvu, ali to se neće desiti dokle god ova trojica obnašaju ključne funkcije i kontrolišu sve institucije.
Karabeg: Verovatno je zbog toga odbijena i inicijativa da se donese zakon o ispitivanju porekla imovine.
Karić: Nemojte misliti da su i druge političke stranke, koje nisu među tri vodeće, mnogo više zainteresovane za taj zakon. Svima je u interesu da taj zakon nikada ne bude donijet, jer niko ne želi da polaže računa o tome kako je stekao onaj čuveni prvi milion.
Korajlić: Većina tajkuna i biznismena zavisi od državnih poslova i zato su oni u veoma dobrim odnosima sa liderima političkih partija. Oni nastoje da imaju bliske veze sa svim partijama, a najviše sa onima koje su trenutno na vlasti. Naravno da se oni odužuju političarima zato što dobijaju unosne državne poslove.
Karić: Pravosuđe je pod apsolutnom kontrolom politike i sukobi koji s vremena na vrijeme izbiju među tužiocima i sudijama su zapravo sukobi između političkih stranaka koje ih kontrolišu. Pravosuđe ovdje zatvara oči pred korupcijom. Ovdašnji mediji su u posljednjih desetak godina objavili toliko materijala i dokaza o korupciji da čovjek stiče utisak da su oni koji sa čarapama na glavi obijaju banke obični diletanti u odnosu na naše političare.
Karić: Veliki broj ratnih zločina procesuiran je zahvaljujući Haškom tribunalu. Možda bi bilo dobro kada bismo imali neki međunarodni sud za procesuiranje korupcije i kriminala u BiH koji bi bio neovisan o ovdašnjim političarima.
Korajlić: Mi smo djelimično imali takav sistem. Strane sudije i tužioci bili su nakon rata u odjelima za organizovani kriminal i korupciju, ali to nije dalo neke rezultate. Možda i zato što smo dobar dio predstavnika međunarodne zajednice uspjeli prilagoditi našem načinu razmišljanja i našem sistemu, umjesto da bude obrnuto. Naravno, najbolje bi bilo kada bi mogao doći neko sa strane i riješiti naše probleme ali, nažalost, stvari u svijetu tako ne funkcionišu. Mislim da mi sami moramo reformisati naše pravosuđe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.