Kriminalna država 1

Omer Karabeg: O kriminalu u političkom vrhu u Bosni i Hercegovini razgovaraju Zlatan Begić, docent Pravnog fakulteta u Tuzli, i Srđan Šušnica, politički analitičar iz Banjaluke.

Zlatan Begić: U BiH se političke elite održavaju na vlasti masovnim krađama na izborima. Naime, u ovoj zemlji na izbore izađe 1,6 -1,7 miliona ljudi, od toga bude 300.000 do 400.000 nevažećih glasačkih listića. Onda svi, pa i međunarodna zajednica, kažu da su izbori bili demokratski. Tako kod nas na vlasti opstaju političke partije za koje odgovorno tvrdim da liče na organizovane kriminalne skupine koje imaju svoju logiku funkcionisanja, svoje članstvo, svoje ciljeve, čak i svoje vlastite institucije.

Srđan Šušnica: Kad je Mladen Ivanić bio premijer, na optuženičku klupu stavio je Dodika, a Dodik je, kada je postao premijer, stavio Ivanića. To samo potvrđuje da policijski i pravosudni aparat. On ne radi u interesu države, društva i građana. On služi za kontrolu političkih protivnika i za kontrolu onih koji mogu da ugroze najmoćnije igrače. Naš policijski i pravosudni aparat je korumpiran.

Zlatan Begić: Nedavno smo imali prilike da vidimo pravu stranačku vojnu vježbu na primjeru Univerziteta u Tuzli. Rektor, koji nije pristao da uradi ono što je vlast od njega tražila, bio je izložen prijetnjama i ucjenama. Čitava mašinerija vlasti digla se protiv šačice ljudi koji pokušavaju da spasu ono malo akademske autonomije što je ostalo u Bosni i Hercegovini. Na drugim univerzitetima u BiH odavno više nema nikakvog otpora.

Šušnica: Dodik je u poslednjih deset godina uspio da spoji dvije klike u Republici Srpskoj – ratnozločinačku iz Bosanske krajine i svoju kliku poratnih privatizacijskih i tenderskih tajkuna – i da tako obezbijedi širu podršku kriminalnog i polukriminalnog miljea za ono što radi. Geopolitički on se sve više pozicionira vezivanjem za Rusiju i njene tajkune, kao i za ruske geopolitičke interese. On je sebe predstavio kao eksponenta ruske politike na Balkanu, kao jednog od najtvrđih i najučinkovitijih eksponenata. U takvoj situaciji pravosudnim institucijama nije lako da priđu Dodiku.

Begić: Takozvane državotvorne stranke, koje na sav glas pričaju da se bore za državu BiH, rastakaju pravni sistem ove zemlje i narušavaju ustavni poredak donošenjem zakona koji su u isključivom interesu tajkuna. Dok se na međunarodnoj sceni navodno bore za pravdu i za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, kojom je Srbija oslobođena odgovornosti za genocid u Srebrenici, oni su odlukama domaćih sudova onemogućili te žrtve da dobiju naknadu štete pred domaćim sudovima. I sada se ljudi koji podnese zahtjeve za naknadu štete masovno odbijaju i još im se određuje da plate 25 do 30 hiljada KM sudskih troškova.

Šušnica: Bakir Izetbegović i SDA su svjesno i namjerno propustili da za deset godina prikupe dokaze i – nakon presude Karadžiću – podnesu zahtjev za reviziju. Umjesto toga oni su to uradili navrat-nanos i u posljednji čas, pa je BiH zauvijek izgubila pravo na reviziju. Za to bi Bakira Izetbegovića i njegovu kliku građani BiH trebalo da kazne. Bakir Izetbegović je veoma dobro svjestan šta radi. On želi da u Federaciji napravi sistem kakav je Dodik za ovih deset godina napravio u Republici Srpskoj. Zbog toga njemu trebaju nacionalističke i međuetničke tenzije i konflikti. S druge strane, Dodik ima interes, ne samo da zaštiti svoj kriminal, već i da nastavi da vlada uz pomoć Rusa.

Begić: LJudi u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH opljačkani su do gole kože po potpuno istoj matrici. Tokom rata, dok su radnici bili u rovovima, vlada Bosne i Hercegovine i njoj suprotstavljena vlada na Palama donosile su malte ne identične odluke kojima su društvenu imovinu pretvarale u državnu. To je značilo da tom imovinom više ne raspolaže društvo, odnosno radnici koji su je stvorili, već vlade i ljudi koji su sjedili u njima. Onda su ta javna dobra prodata u pola cijene, a da pri tome nije provjeravana imovina kupaca koji su se nakon rata odjednom pojavili sa desetinama miliona maraka.

Šušnica: U postdejtonskoj BiH međunarodna zajednica je ostavila nacionalističke tvorevine rata i zločina. Lideri su dali ljudima buđavi hljeb i nacionalističke igre da bi oni mogli da kradu do mile volje. Sada smo došli u terminalnu fazu – oni bi da isisaju još malo društvenog bogatstva, ali njega više nema. Stanovnici BiH, većina njih, pristali su na ovo što se radi i time aminovali sav kriminal. Ne, u Bosni i Hercegovini nema građana i zato se niko ne buni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari