Čak ni u trenutku svog najvećeg revolucionarnog zanosa, kubanski lider Fidel Kastro nije preduzeo nikakvu revolucionarnu meru da Gvantanamo vrati pod okrilje zemlje čije je, formalno, vlasništvo, jer, navodno, nije želeo da SAD njegov pokušaj iskoriste kao povod za napad na Kubu. Svoje neslaganje sa zakupom teritorije na kojoj leži širom sveta poznata pomorska vojna baza i još poznatiji zatvor, demonstrirao je 50-godišnjim odbijanjem da unovči ček na bednih 4.085 dolara godišnjeg zakupa.

Pošto su neki dan i formalno obnovljeni diplomatski odnosi između Havane i Vašingtona, Kuba je uzdržano najavila da očekuje da joj se Gvantanamo vrati i da će povraćaj tražiti. Kako je zabeležio francuski list Mond, kubanski ministar inostranih poslova Bruno Rodrigez je rekao da „totalno ukidanje blokade, restitucija nelegalno okupirane teritorije Gvantanamo, kao i potpuno poštovanje kubanskog suvereniteta i obeštećenje našeg naroda za ljudske i ekonomske štete od suštinskog su značaja za kretanje ka normalizaciji regiona“. Prema istom izvoru, američki državni sekretar Džon Keri je izrazio očekivanje da će sankcije Kubi brzo biti ukinute, ali što se Gvantanama tiče, rekao je on, treba znati da se ovog trenutka ne razmatra pitanje povlačenja SAD odatle.

Da li su Amerikanci nelegalno u Gvantanamu? Oko toga u ključnim svetskim medijima ima razmimoilaženja. Formalno gledano, nelegalno tamo svakako nisu dospele. U trenutku kada je, posle američko-španskog rata, Kuba stekla nezavisnost, i kao revanš za pomoć Amerike, Havana je svome Ustavu iz 1901. godine dodala Platt Amandement, kojim je stvorila osnov da zatim SAD da u zakup 45 kvadratnih milja teritorije na neodređeno vreme, a uz „kompletnu jurisdikciju i kontrolu“. Predviđeno je da se sporazum o zakupu, uz već pomenutu sitnu novčanu nadoknadu, može menjati samo uz saglasnost obe strane. Dakle, nikako.

Baveći se, aktuelnim povodom, ovom temom, zapadni mediji sad napominju da bi sporazum mogao biti nevažeći s obzirom da su SAD odavno prekršile uslove korišćenja te vojne baze. Tvrdi se da je originalnim sporazumom predviđeno da se baza Gvantanamo koristi isključivo za snabdevanje gorivom američke mornarice. Baza je, u međuvremenu, dobila mnoge druge funkcije, a planetarno poznatom postala je posle terorističkog napada na Svetski trgovinski centar u Njujorku, posle čega je transformisana u kontroverzni zatvor za osobe osumnjičene da su članovi ili simpatizeri Al Kaide.

Američki predsednik Barak Obama, odmah pošto je započeo svoj predsednički mandat, obećao je da će u roku od najviše godinu dana zatvor Gvantanamo zatvoriti. Obećani rok istekao je pre više od pet godina, u januaru 2010. godine, a obećanje nije ispunjeno. Londonski Tajm kaže da je, doduše, broj zatočenika u tom zatvoru smanjen na stotinjak.

Mada se i Tajm pozivao na izvore u američkoj administraciji, koji veruju da bi Barak Obama rado završio predsednički mandat zatvaranjem Gvantanama, analitičari se ne usuđuju da zauzmu kategoričan stav oko izgleda da teritorija na kojoj se baza i zatvor nalaze bude vraćena Kubi. Ruski list Vzgljad citira dva suprotstavljena mišljenje. Arijel Koen, direktor Centra za energetiku , prirodne resurse i geopolitiku pri Institutu za analizu globalne bezbednosti u Vašingtonu ne isključuje takvu mogućnost . „Sve će zavisiti od toga ko će biti u Beloj kući“ u sledećem mandatu, kaže Koen koji ocenjuje da će SAD igrati važnu ulogu u budućoj „dekomunizaciji i privatizaciji Kube“. Sa njim se nikako ne slaže Mihail Beljatu, predavač na katedri za žurnalistiku RGGU i stručnjak za Latinsku Ameriku.. On smatra da SAD neće Kubi vratiti Gvantanamo ni pri kakvom rasporedu snaga posle predsedničkih izbora 2016. godine.“Gvantanamo američke vlasti već smatraju svojim vlasništvom, tako da teško da će ga vratiti. Ta vojno-pomorska baza tamo je od 1908. godine i obezbeđuje SAD strateški uticaj u celom region , u celom Karipskom basenu“, kaže on.

Analitičari zapadnih medija napominju da važnu ulogu na američkim predsedničkim izborima igra Swing-država Florida, u kojoj natproporcionalno veliki uticaj imaju kubanski imigranti o čijem trenutnom stavu prema omekšavanju američke politike prema Kubi viđenja nisu jednoznačna. U svakom slučaju, preovlađuje uverenje da je to gledište bliže neprijateljskom stavu američkog Kongresa, a mogao bi ga odslikavati predsednički kandidat sa Floride Mario Rubi, poreklom Kubanac.

Internet buši gde sankcije nisu

Čak 53-godišnje sankcije uvedene Kubi preživele su čak i kraj Hladnog rata, ali nisu postigle nijedan od svojih ključnih ciljeva, podseća u svom komentaru o obnovi diplomatskih odnosa SAD i Kube nemački list Frankfurter algemajne cajtung. Niti su kubanski režim toliko oslabile da kolabira, niti su Kubanci svoju vlast oborili pritisnuti bedom, koju je sankcije trebalo da prouzroče, piše list. Sad Vašington polaže nadu u nov instrument koji će prisiliti kubansku vlast na demokratizaciju i društvene promene po zapadnom modelu:Internet. Naime, piše FAZ, američki uslov za obnovu diplomatskih odnosa bio je da se kubanski režim obaveže da će svom narodu olakšati pristup Internetu. Što će, računa po FAZ-u Vašington, olakšati protok slobodnih političkih informacija i promenu režima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari