Opet ja o ženama. Ali to više nije samo moja opsesija, već tragedija epohe. Retko ko više ne kuka za starim dobrim vremenima kad su žena i muškarac išli zajedno jedno drugo pod ruku. Parovi su bili ponos ulice, kvarta ili grada. O velikim ljubavima i mi deca smo pričali, a sada ih tražimo mikroskopom po celoj planeti. Kada sam napisao reč „kvazinova“, prva asocijacija mi je bila na Kazanovu, a hteo sam da naznačim i ironiju novih ljubavnika koji osvajaju žene tako što beže od njih. Muškarci danas imitiraju žene i postaju slični njima.

Džezista iz Švedske mi priča da je shvatio da će mnogo bolje uspeti na sceni ako se kinđuri i oblači kao žena. Ali, javlja mi se otpor, ravnopravnost polova ostvaruje se u njihovoj različitosti, a ne u imitaciji. To je kvaziporedak ljubavi, izgubljene i izvrnutih vrednosti do izopačenja u kojima ni muškarcu ni ženi nije dobro.

Muškarci su se ućutali. Erekcija se skriva, a jednog dana muškarac će morati zaštititi ženu, dati joj snagu jakog muškarca i izvući iz raspadanja identifikacije sa muškim polom. Ili, svedoči nam epoha, muškarac samo postaje ženina igračka. Muškarac se izgubio u distanciranim ženskim čarima, pa sad ne želi ni da ih dodirne. Bol kod žene. Bol kod muškaraca. No, možda je, ipak, ljubavna patnja najslađa. Kad se muškarac odrekne ženske slasti, postaje uspešan biznismen. Eto razloga zašto me ne privlači biznis. Zato što suviše asocira na zauzetost (bizi), a ne na slobodu, elan, višak vremena…

Nijedan muškarac nema odgovor na sablasnu moć žene. Nažalost, nemaju ga ni žene.

Muškarac se od rođenja oseća uniženo jer ne može da rađa, a žena kastrirano jer ne može da prodre u muškarca. Niko tu nije u boljem položaju, sem onih koji odluče da svoje nedostatke ujedine. Porazi žena od muškaraca isti su kao naši sa ženama. U poslednje vreme dolaze mi prijateljice i urliču istim glasom kao što sam slušao muškarce prethodne dve decenije. Princip je isti: Draga, čekaj me, doći ću kad-tad! To nije ljubav, već kompenzacija moći. Duša je dobro proučena od strane psihijatara, pa je sa njom lako manipulisati. Partneri, sada, kao da idu na kurseve ko će koga nadigrati. Tako duše postaju zloupotrebljene kao što je čovek slično učinio i sa Nobelovim pronalaskom. Najvažnije je zapaliti fitilj emocija, a zatim ga ostaviti u vakuumu da eksplodira kroz patnju i nemoć. Takva duša traži onog koji ju je zapalio, a ovisnost raste kako taj beži. Stari su kazivali da je ženu najlakše zadržati principom šamar-poljubac. Mada nije fer ni etičan, taj čin zaista podgreva vladavinu nad emotivnim partnerom. Ovovremeni ljubavnici više vole da ostanu suva kurca nego da se potrude da ljubav dugo traje. Voditi ljubav sa svojom ženom, gotovo da postaje incest.

Seljanka mi veli da mladi danas dogovaraju svadbu, a već planiraju rastavu. Posledice su ispred uzroka. Traume su naš početak, a ne ishod. Zato se divim muškarcima koji nemaju strah od žena.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari