Legenda o Pavi i Ahmed-begu

Jednoga dana su ga prostrijelile bistre oči vraneške ljepotice Pave. U njima se Ahmed-beg okupao kao u bistroj rijeci Ljuboviđi i rastrčao konja kroz livadu, galopirao vijencima obližnjih brda, a onda se ponovo spustio u dolinu, garaknuo ata da preskoči rijeku Ljuboviđu, pa se zaustavio pored Pave, Tomaševića odive, i zatražio čašu vode.

Poslije toga, kaže legenda, Pava je zaljubljenom begu Hasanbegoviću obećala da će mu ljuba biti – pod uslovom da jedan dio lijepog polja u Vranešu nazove njenim imenom. Silni beg je pristao i na ovo i na Pavin uslov da ne mijenja vjeru kada se uda za njega.

Pava je, po nekim verzijama predanja, rodila tri sina – Muša, Hasana i Dauta, od kojih su, kako se vjeruje, nastala tri znamenita muslimanska bratstva – Mušovići, Hasanbegovići i Dautovići… Paša je, kada je umirao, ostavio amanet da bude sahranjen pored Pave, koja je do kraja života zadržala svoju (pravoslavnu) vjeru.

Danas u Vraneškoj dolini postoje dvije nadgrobne ploče jedna pored druge, na jednoj krst, na drugoj polumjesec, a u dolini iznad koje su sahranjeni život žive Pavino Polje i Pavinopoljci.

– Priča o ljubavi Pave i njenog muža Ahmed-bega je najpoznatija legenda s područja današnje Vraneške doline, koje se više od tri i po vijeka čuva od zaborava. Decenijama privlači pažnju brojnih hroničara i istoričara, koji su je često interpretirali na svoj način, dodajući ili oduzimajući mu detalje, što je ovu priču učinilo bitno različitom od one koja se pominje u prvim zapisanim verzijama s početka 20. vijeka u salnami – godišnjaku Kosovskog vilajeta, kaže novinar i publicista iz ovog kraja Veselin Konjević, autor knjige „Vraneške legende“ u kojoj je sakupio 16 verzija predanja o Pavi i Ahmed-begu.

U namjeri da istorijski rasvijetlim i odgonetnem istorijsku osnovanost događaja koji je opisan u predanju, Konjević je sakupio 16 verzija ovog predanja, koje su zapisane tokom 20. i početkom 21. vijeka. „Hronološkim prezentiranjem i uporednom analizom svih njegovih zapisanih verzija, predočio sam čitaocu kako se predanje vremenom dopričavalo i dopisivalo, odnosno, kako je dobijalo nove, često potpuno iracionalne oblike: po želji i potrebi zapisivača, a moglo bi se reći – i vremena. Pa se prvobitna verzija predanja, za koju se može reći da ima istorijski osnov, pretvorila – u legendu! Dakle, u nešto što se nikako – niti sa istorijskog, niti sa logičkog aspekta, nije moglo dogoditi. Stoga se predanje o Pavi može posmatrati i kao paradigma prekrajanja prošlosti vraneškog, i ne samo vraneškog! kraja“, navodi autor knjige „Vraneške legende“.

– Predanje o Pavi, odnosno o nastanku imena Pavino Polje nosi u sebi snažnu poruku o potrebi za vjerskom i nacionalnom tolerancijom, bez obzira na sve moguće ljudske razlike i predrasude koje nameću razna vremena. Ljubav Pave i njenog muža (paše) ruši sve moguće barijere i predrasude. Iako nam dolazi iz dalekog srednjeg vijeka, ova priča nosi u sebi klicu savremenosti, oličenu u potrebi za trpeljivošću i suživotom, gdje se ne pita ko je koje vjere ili nacije, već da li je neko vrijedan poštovanja i ljubavi, ili ne, kaže Konjević.

Promocija knjige „Vraneške legende“

U organizaciji bjelopoljskog ogranka Matice crnogorske, u ponedjeljak je u Centru za kulturu promovisana knjiga „Vraneške legende“, autora novinara i publiciste Veselina Konjevića. O knjizi su govorili Čedomir Drašković, član Upravnog odbora Matice, književnik i istoričar Marijan Mašo Miljić, profesor Radomir Ilić i autor. – Knjiga Veselina Konjevića baca sasvim novu svjetlost ne samo na pitanje nastanka naziva Pavino Polje nego u izvjesnoj mjeri i na poznavanje prošlosti Vraneške doline u tursko doba. S druge strane, bez obzira na neutemeljenost i domišljanje u pojedinim varijantama predanja, legenda o Pavi, sa svim njenim rukavcima, ima i nesumnjivo folklorno bogatstvo i literarnu ljepotu. Pava je junakinja autentičnog predanja i legende. Ona nije ni Izolda ni Kosara, ali je najpoznatija vraneška odiva, koja je svoj zavičaj častila svojim imenom, a on nju vječnim pomenom. Njena ljubav i tragičnost uspinju se kao bršljan uz stablo njenog muža Ahmeta. Njihova ljubav je iznad vremena, a ljepota predanja iznad istine i istorije. Tekst Veselina Konjevića je nastojao da odgonetne i rasvijetli istinitost predanja o Pavi, što nije nauštrb ni njegove ontološke vrijednosti ni literarne ljepote. Valjda će i ova knjiga doprinijeti ne samo većem interesovanju za ovo predanje nego i drugačijem odnos prema junacima vraneške legende, čiju ljubav nijesu mogle uništiti ni vjera, ni istorija, ni vrijeme. U stvari, možda je autor ove legende njen izabranik koji je svoj zavičaj častio Pavinim imenom. A priča i pjesma su, potvrdilo se bezbroj puta, ljepše od đevojke, kazao je Marijan Mašo Miljić.