Leva alternativa iz gladnih stomaka

Žarko Papić: Jedini izlaz za Bosnu i Hercegovinu je da se formira alternativa koja mora biti socijalno orijentisana. Raspoloženje je takvo da bi ta alternativa – jasno artikulisana, bez sitnih igara i šibicarenja, kako se u Sarajevu kaže – mogla ostvariti dovoljno dobar rezultat na izborima da tas moći prevagne na stranu progresivnih snaga.

Esad Bajtal: Ako je suditi po onome što vidimo i čujemo na ulici, na društvenim mrežama, u susretu s ljudima, očito je da postoji klima koja zahtjeva da se nešto učini. A to znači pokrenuti točak promjene nakon dvije-tri decenije življenja u dobro kontrolisanom haosu. To želi najveći broj građana, a prije svega oni koji žive ispod granice siromaštva. Oni alternativu nemaju. Ernst Bloh kaže da nužda uči misliti. To važi za današnju Bosnu i Hercegovinu, ovo je trenutak kada nužda uči ljude da misle, kada mišljenje dolazi iz gladnih stomaka poniženih građana.

Omer Karabeg: Mislite li da su leve i građanske stranke svesne da su oktobarski izbori šansa koja se ne sme propustiti?

Žarko Papić: Mislim da ta svijest sazrijeva. Bitan preduslov za to je unutarpartijska demokratizacija. Mislim da je Socijaldemokratska partija u tome napravila odista ozbiljne pomake. To nije više liderska partija. Istovremeno ta partija je napravila vrijedan iskorak u Republici Srpskoj. S druge strane, ljudi su umorni od nacionalnih stranaka koje su – sa manjim ili većim pauzama – na vlasti od rata. Neke od tih stranaka se raspadaju. To naročito važi za dvije najstarije – SDA i SDS. Stranku demokratske akcije napuštaju funkcioneri ili ih ona isključuje, a predsjednik Vijeća ministara Denis Zvizdić najavljuje mogućnost da odustane od kandidature za člana Predsjedništva BiH, što govori o frakcijskim borbama u vrhu te stranke. Sve to stvara prostor da ljevica ostvari uspjeh na oktobarskim izborima, ukoliko se okrene radnicima, seljacima i nezaposlenima. Siromašnog Srbina, Bošnjaka i Hrvata više povezuje činjenica što žive u bijedi, nego što ih razdvajaju razlike u vjeri, tradiciji i jeziku. S druge strane, srpske, hrvatske i bošnjačke tajkune povezuje interes da sačuvaju bogatstvo. Oni znaju da će ga sačuvati proizvodnjom nacionalnih konflikata.

Esad Bajtal: Mislim da bi lijeve i građanske stranke morale da čuju one glasove koje mi čujemo, morale bi da osjećaju egzistencijalni impuls bijede, sirotinje, prevare i svega onoga što se događa na javnoj sceni posljednjih tridesetak godina. Njima se vrata otvaraju i od njih se očekuje da se konačno ujedine, združe, da naprave bilo koju varijantu zajedničkog nastupa – pa makar i najniži tip zajedništva – sa kojom će izaći pred birače. Šta je prepreka? Jesu li to privatni i personalni animoziteti ili je u pitanju nešto drugo – u to ne bih ulazio, ali građani ove zemlje imaju pravo od njih zahtijevati da udruže snage. U njihovu političku borbu mora ući jezik socijalne pravde, oni moraju progovoriti o siromaštvu, nejednakosti i nepravdi – o svemu onome  što ugrožava građane Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Poslednjih meseci leve partije su počele razgovore o ujedinjenju. Međutim, izgleda da od toga nema ništa. Zar nije bilo bolje da nisu ni počinjali?

Žarko Papić: Predlog o fizičkom ujedinjenju SDP-a, Demokratske fronte i Građanske partije sročen je tako da ga SDP ni u snu ne može prihvatiti. Treba napraviti predizborni sporazum koji bi harmonizirao programe tih partija, pa bi se onda moglo ići sa zajedničkim kandidatskim listama. Na taj način bi se mogao ostvariti ozbiljan izborni rezultat, koji bi nakon izbora otvorio vrata socijalno-liberalnim partijama, kao što je Naša stranka, za postizborne koalicije. Pri tome bi se socijalno-građanski blok morao obavezati da ne dolaze u obzir nikakve koalicije sa Strankom demokratske akcije, Hrvatskom demokratskom zajednicom, Savezom nezavisnih socijaldemokrata i Srpskom demokratskom strankom.

Esad Bajtal: Nije trebalo izlaziti u javnost ni sa kakvom pričom o ujedinjenju, dok sve ne bude usaglašeno. Dakle, trebalo je napraviti dogovor i izaći sa jasnim stavovima tako da građani imaju jasnu predstavu čemu se teži i šta se hoće. Nastup mora biti drugačiji od onoga što smo do sada imali na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Treba izbjegavati sukobe, svađe, uvrede, jer to slabi kritičku oštricu opozicije. Lijeve i građanske partije moraju izaći pred građane sa svojim programima u kojima će jasno definirati svoje ciljeve. Njihova ponuda mora biti uvjerljiva, jer ljudi više ne vjeruju političarima. Oni kažu – svi su oni isti, a to je porazno za opoziciju.