Lik i djelo jednog od najvećih ratnih zločinaca

Nakon devet godina napornog rada Marwell je napustio svoj tim, ali je tijekom istrage posjetio Mengeleov rodni grad, mjesta gdje se skrivao, razgovarao je s njegovim prijateljima, kolegama i obitelji, posjetio je mjesta zločina i pročešljao svekoliku dostupnu dokumentaciju i korespondenciju, iščitao je tomove knjiga o nacizmu i svu dostupnu literaturu o Mengeleu, uključujući i njegovu romansiranu autobiografiju koju je pisao dok se skrivao po Južnoj Americi.

I tako je nastala uistinu maestralna studija naslovljena “Mengele”koju je nedavno objavio zagrebački “Profil”, a u preciznom i jasnom prijevodu s engleskog Nataše Barac.

To je knjiga o ratnom zločincu koja pruža uvid ne samo u lik i djelo istaknutog nacističkog liječnika i sljedbenika Hitlerovog pokreta, već dočarava i svekoliku atmosferu u kojoj se rodila i razvijala ideja o natčovjeku, arijevskoj superiornosti i pravu više rase da u ime budućnosti „tisućljetnog Trećeg Reicha“ fizički likvidira sve one koji im se nađu na putu ostvarenja tog plana.

Mengele je paradoksalan lik i upravo je to Marwell želio pokazati; s jedne strane odlikovao se „briljantnom blistavošću“ kao istraživač na područjima medicinske antropologije i genetike, a istodobno je bez ikakvih moralnih skrupula posvema izdao “Hipokratovu zakletvu”i radio najmonstruoznije opite nad živim ljudima.

Obavljajući zloglasne tzv. trijaže na rampi pri ulasku deportiranih zatočenika u logor “Auschwitz”odlučivao je o životu i smrti tih nesretnih ljudi i u tom pogledu njegovi su zločini nemjerljivi.

Marwella je Mengele toliko zaokupio, tako da je pomalo (samo)ironično ustvrdio kako je „“Anđeo smrti”ostao s njim i nakon što je slučaj službeno okončan“; naime, kada je definitivno utvrđeno da je 1979. preminuo od moždanog udara i da je sahranjen u brazilskom gradiću Embu pokraj Sao Paola.

Nakon izvršene ekshumacije (1992) njegovih posmrtnih ostataka nedvojbeno je utvrđeno kako se uistinu radi o zloglasnom ratnom zločincu.

Marwell je zapisao: „Mengele se u jednom trenutku pojavio ne samo kao utjelovljenje samog “Holokausta”, nego i kao utjelovljenje propasti pravde u poslijeratnom razdoblju“, čime je aludirao kako je neshvatljivim propustom američkih okupacijskih vlasti u Njemačkoj “Anđeo smrti”bio uhićen, ali bez dovoljno provjere ubrzo pušten, da bi mu se potom zametnuo svaki trag. Godinama ga je uporno lovio Simon Wiesenthal, izraelski “Mossad”; često su bili nadomak njegova uhićenja, ali on im je uvijek vješto izmicao.

Istražujući Mengeleovu ratnu i logorsku biografiju, Marwell je shvatio da ukoliko želi „razokriti “Anđela smrti”“ mora ući u njegovu složenu psihu i lik u kojem su na nespojiv način bili povezani nesumnjiva obrazovanost i istraživački eros, ali i rasistička, nacistička ideologija u koju je duboko vjerovao; stoga mora obuhvatiti cjelinu njegove biografije, od školovanja i obiteljskih odnosa, do godina skrivanja pred pravdom u Argentini, Paragvaju i Brazilu.

Josef Mengele rođen je u dobro situirano građanskoj obitelji 1911. godine u Günsburgu; nakon svršetka studija filozofije i medicine, u Münchenu je obranio doktorsku disertaciju, a pri svršetku školovanja stupio je u NSDAP, a potom i u “SS”, tako da je 1941. kao vojni liječnik divizije esesovaca “Wiking”sudjelovao u borbama u Ukrajini gdje su počinjeni brojni zločini nad Židovima. Nema dokaza da je u tome i Mengele izravno sudjelovao, ali nesumnjivo je bio nazočan tim pogromaškim akcijama.

Nakon ranjavanja (i dva odlikovanja za ratne zasluge), u svibnju 1943. bio je premješten za logorskog liječnika u “Auschwitz”i to upravo u vrijeme kad je tamošnja “industrija smrti”radila punim kapacitetom.

Od njegovog dolaska pa do oslobađanja “Auschwitza”, kroz logor je prošlo 750.000 ljudi. I kako piše Marwell, imao je širom otvoren, ničim ograničen prostor za odabir svojih „pokusnih kunića“, a posebice za izdvajanje blizanaca čijom se genetikom posebno bavio.

Uz to intenzivno se bavio i istraživanjima boje očiju, nesretnoj djeci ubrizgavao je razne kemikalije izravno u oči kako bi dobili plavu, arijevsku boju očiju, ali i to je bilo vezano uz eksperimente s blizancima, tj. osnovni mu je cilj bio pronaći uspješan način brzog povećanja germanskog nataliteta.

Pred svršetak rata, Mengele je uredno spakirao svoje bilješke o eksperimentima i sklonio se u Sudete, a potom se, kada je bilo jasno da je kapitulacija neizbježna, vratio u Njemačku.

Nakon što su ga Amerikanci uhitili, a potom nepromišljeno pustili, bilo mu je jasno da je samo pitanje vremena kad će ga kao pripadnika “SS”poznatog kao “Anđeo smrti”iznova tražiti; uz pomoć obitelji koja je financirala njegovo skrivanje napustio je Europu.

Već od 1959. vlasti u Zapadnoj Njemačkoj su znale da je živ, jer su ušle u trag njegove komunikacije s obiteljskom firmom (koja je financirala njegov život u Južnoj Americi).

Iako je bio tražen kao ratni zločinac, on je pod lažnim imenom Helmut Gregor 1956. boravio u Europi kako bi uredio financijske odnose s obiteljskom tvrtkom.

Po povratku u Argentinu odlučio se zbog imovinskih razloga oženiti udovicom svoga nećaka zbog čega je morao ponovo počeo živjeti pod svojim pravim imenom, ali kad je iz Zapadne Njemačke upućen zahtjev za njegovim izručenjem, on je jednostavno nestao.

Marwellova knjiga o Mengeleu fascinantno je štivo o životu i liku jednog od najvećih ratnih zločinaca, ali i o razdoblju nacizma kao pokreta i ideologije u čije ime su počinjeni najstravičniji zločini.

Istodobno to je i priča o poslijeratnim nacističkim simpatizerima i organizacijama koji su omogućili brojnim tipovima sličnim Mengeleu da se godinama skrivaju pred licem pravde. U svakom slučaju radi se o nezaobilaznom djelu za svakoga tko se misli ozbiljno baviti istraživanjem fenomena i fenomenologije “Holokausta”.