Jedna grupa nesrećnika iz arapskih zemalja, koje su već doživele Fejsbuk-proleće, životni put je tragično okončala u Makedoniji, koja se za svoje proleće tek priprema. Dok joj, uglavnom preko granice sa EU, članicama Grčkom i Bugarskom, i dalje stižu ostaci tuđih proleća.

Štampa je slobodna, floskula je slobodnog zapadnog sveta. Jako glasan međunarodni faktor iz Makedonije je opomenuo medije da ne preteruju sa pisanjem o događajima u makedonskom gradu Kumanovu dok se međunarodni kontrolori opasnih procesa ne dogovore šta se tamo u stvari dogodilo: obračun policije sa terorizmom, obračun policije sa kriminalnom grupom, međuetnički obračun ili režirani obračun makedonskog premijera Nikole Gruevskog sa celim svetom. NJihov dogovor ne mora biti baziran samo na činjenicama. Ono što se u Kumanovu nesumnjivo dogodilo je pogibija osam policajaca. U liberalnoj Americi za ubistvo policajca sleduje isključivo stolica. Na Balkanu isključivo amnestija. Takozvani međunarodni faktor, koga u Makedoniji čine ambasadori SAD, Velike Britanije, Nemačke, Italije, očijuka sa zahtevom o promeni vlasti sa ulice. Na demokratskom zapadu vlast se menja isključivo na izborima. Neoficijelno ustoličeni međunarodni faktor poziva javno albanskog lidera Ali Ahmetija da se izjasni o sadržaju tajno prisluškivanih i javno emitovanih telefonskih razgovora koji za bahatost, korupciju, reketiranje, zloupotrebu državnih institucija i medija i manipulaciju izbornim procesima optužuju članove makedonske vlade iz stranke Gruevskog. I tako pokrene zasad pasivno albansko političko telo. U demokratskom zapadnom svetu se, bar do Vikiliksa i Snoudena, praktikovalo da se o verodostojnosti i prihvatljivosti tajno snimanih razgovora i u njima sadržanim dokazima o krivičnom delu izjašnjava sud.

Makedonija je država koja zbilja funkcioniše, ali oslonjena na jedno sasvim podeljeno društvo u kome albansko nacionalno biće i makedonsko nacionalno biće žive paralelno, jedno pored drugog, kao dva sveta jedva se mešajući. I sve to na bazi Ohridskog sporazuma iz 2001. godine i čas manje čas više uspešne džentlmenske trgovine lidera najjače makedonske političke stranke Nikole Gruevskog i Ali Ahmetija, štićenika NATO i lidera albanske Demokratske unije za integraciju nastale od ostataka Oslobodilačke armije Albanaca (ONA) čiji je Ahmeti komandant. Svaka makedonska kriza brzo dobija i svoj međuetnički karakter. Već samo ovo je dovoljno da Makedonija bude komplikovana, krhka i laka za destabilizaciju. Odnosno sklona (ras)padu. Od prošlih parlamentarnih izbora održanih u aprilu 2014. godine do danas duboko koliko se samo zamisliti može podeljeno je i zakrvljeno makedonsko političko biće, odnosno ono što se u makedonskom nacionalnom biću aktivno bavi politikom. Na čelu sa intelektualnom elitom čiji dobar ukus Gruevski vređa i svojom spomeničkom nadogradnjom makedonske istorije i koja se nada odlučujućoj podršci albanskog nacionalnog bića u operaciji definitivnog zbacivanja Gruevskog sa vlasti. Mada se računa sa lošom socijalno-ekonomskom situacijom, koja je otprilike kao naša, dosadašnji dokazi protiv Gruevskog su iz sfere politike koja šire slojeve stanovništva ne dotiče.

Otkako je na redovnim parlamentarnim izborima 2006. godine prvi put sa svojom VMRO-DPMNE kao prozapadno MMF-ovski orijentisan političar došao na vlast Nikola Gruevski je u razmacima od po tri godine tri puta zakazivao vanredne parlamentarne izbore. I pobeđivao. Prošle godine ubedljivo – sa gotovo duplo više poslanika od opozicione SDSM, čije su viđene ličnosti najpre otvoreno pozivale međunarodnu zajednicu da poslednje vanredne parlamentarne izbore spreči, a onda je SDSM pre njihovog održavanja objavio da ih neće priznati, te do danas bojkotuje rad parlamenta, a posle tuče albanskih poslanika pridružila mu se u bojkotu i druga po veličini albanska stranka Demokratska partija Albanaca (DPA). Gruevski i Ahmeti tako nemaju parlamentarnu opoziciju. A uskoro će devet dugih godina otkako je SDSM van vlasti, a VMRO-DPMNE na vlasti. Što je na obe stranke ostavilo manje ili više očekivane posledice.

Najnovija makedonska politička kriza u opasnu je fazu prešla sa izbijanjem afere sa navodno masovnim prisluškivanjem sa čime Makedonija već ima iskustava sa početka 2000-ih. U međuvremenu (2008) je Gruevski makedonsku policiju opremio najsavremenijim izraelskim sistemom za prisluškivanje kakav, po tvrdnjama stručnjaka na koje se pozivaju makedonski mediji, poseduje još samo par država – istovremeno se može prisluškivati 20.000 razgovora. Iako emitovani prisluškivani materijali optužujuće deluju po njega i njegovu stranku, opoziciona SDSM, koja ih poseduje i objavljuje, tvrdi da ih je naručio sam Gruevski. Iako to izgleda više nego neverovatno, zanimljivo je da neke naše diplomate, dobri poznavaoci regionalnih prilika, drže da bi on i na tako što bio sposoban. Recimo u nameri da se reši nekog od najbližih saradnika. Gruevski i njegove pristalice ne prestaju da tvrde da im je ovu aferu napakovala jedna strana služba, a provladini mediji u Skoplju otvoreno optužuju Britance. Za protivzakonitu saradnju sa nepoznatom stranom službom i pokušaj puča sudski postupak je pokrenut protiv šest lica među kojima je i glavni opozicioni lider Zoran Zaev. Povodom navodno optužujućih činjenica iz tajno prisluškivanih materijala makedonsko tužilaštvo se nije oglasilo. I izgleda da ni međunarodnom faktoru ne odgovara sudska razrešnica ove afere, pa je gura u makedonski parlament.

Gruevski, koji je na vlast došao kao zapadni čovek i očekivao je da će u mnogim spoljno-političkim pitanjima, ali i u sprovođenju Ohridskog sporazuma dobiti za Makedoniju zapadni tretman. Kad nije, on se odlučio za ucenjivačko balansiranje između zapada i Rusije, koje ima i ekonomskog opravdanja, ali ne presudnog. Prema zasad dostupnim informacijama, i njegove su službe imale informacije o vršljanju ostataka navodno razoružane(?) ONA po Makedoniji. On ih je tolerisao jer su ih međunarodni faktor i njegovi albanski partneri kontrolisali. I jedne i druge je izgleda zatekao intervencijom u Kumanovu. Kao novim ulogom u započetoj političkoj igri u kojoj bi prema zahtevu oponenata, baš ON, a ne VMRO-DPMNE, trebalo na kraju da bude eliminisan. Zavrtanjem ruke. Koju u njegovom slučaju uspešno može obaviti američko-britansko-nemačka diplomatija pritiska, misli bivši makedonski ministar unutrašnjih i spoljnih poslova Ljubomi Frčkovski (SDSM).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari