Merkelova za jaču saradnju Evrope i SAD

U Američkoj akademiji u Berlinu upriličena je prigodna proslava 60. obljetnice „Maršalovog plana za Evropu“, koji se smatra jednim od najuspiješnijih ikada pokrenutih planova privredne obnove. Ova američka pomoć je ušla u povijest pod imenom tadašnjeg američkog ministra spoljnih poslova Džordža Maršala, iako joj je pravo ime bilo „Program za ozdravljenje Evrope“. No, važnije od imena je činjenica da je „Maršalovim planom“ Evropljanima stavljeno na raspolaganje 12,4 milijarde tadašnjih američkih dolara, što je tada bilo gomila novca.
Američka akademija u Berlinu je, inače, malo požurila s ovom proslavom, jer je odluka o „Maršalovom planu“ donijeta u aprilu 1948. s rokom važnosti u početku od četiri godine. Ali, o njemu se govorilo već godinu dana ranije, pa je Američka akademija uzela za povod 60. obljetnicu čuvenog Maršalovog govora na Harvardu, u kojem je najavio plan, kako je rekao, „za povratak normalnih, zdravih privrednih odnosa u svijetu, bez kojih ne mogu opstati ni politička stabilnost niti biti osiguran mir“!
„Da je i Njemačka dobila šansu skoro po završetku Drugog svjetskog rata da postane uvaženi partner u svijetu ima mnogo veze s Maršalovim planom“, priznala je njemačka kancelerka Angela Merkel na svečanosti u Berlinu. Po njenoj ocijeni, Maršalov plan je ujedno značio i „opredjeljenje za jedinstvenu, na principu slobode zasnovanu Evropu“. Može, pak, o jedinstvenom zapadnoevropskom privrednom prostoru i tomu tendirajućim političkim procesima u EU, na što je njemačka kancelarka, vjerojatno, i mislila.
Evropu i Ameriku povezuje mnogo toga, a ne samo dobri privredni odnosi (40odsto ukupne svjetske trgovine, više od jedne milijarde dnevno međusobne razmjene i obostrane investicije u visini od 1.500 milijardi eura), naglasila je Angela Merkel u obraćanju visokim američkim gostima, brojnim poslanicima Bundestaga, znanstvenicima i i uspješnim poslovnim ljudima iz Njemačke i SAD, kao i nazočnim expertima za transatlantske odnose. Po njenom mišljenju, to nešto više su „zajedničke vrijednosti i zajednička odgovornost“. Merkelova se potom založila i za još bliskiju saradnju u svim oblastima.
Merkelova je govorila i o „asimetričnoj prijetnji putem transnacionalnog fundamentalističkog terorizma“, koji podrazumijeva uništenje i vlastitog života kako bi se uništila demokracija. Ovakvi izazovi su teži od onih iz vremena „hladnog rata“ i može im se samo zajednički suprotstaviti. „Zajedničko djelovanje je vrhunska zapovijest“, naglasila je ona. Po njenom mišljenju, ne smiju niti međunarodni angažamni biti ograničeni samo na vojne intervencije, nego se mora odmah i planirati šta poslije njih.
U svemu tomu, po njenom mišljenju, „NATO mora ostati sidro transatlantske sigurnosne politike, a izgradnja evropskih sigurnosnih struktura nije konkurencija NATO“. U ovom je kontekstu i kooperacija NATO s Rusijom od naročite važnosti, kazala je Merkelova.