Milutin Obradović, akademski slikar iz Bijelog Polja, još u sedmom razredu naslikao je prvi pejzaž. Kasnije je završio Srednju likovnu školu i Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Smaila Karaila. Poslije je slikao slike, putovao, dobijao nagrade, sticao prijateljstva i gdje god da je bio, kući je slao razglednice.
Njegove slike privukle su pažnju likovnih kritičara, istoričara umjetnosti, slikara i ljubitelja umjetnosti. Obradovićeve slike zapazio je i Paulo Kabezas, pa je pozvao njega i Zorana Petrušića da predstavljaju Crnu Goru na planetarnoj izložbi koja će u italijanskom gradu Kremona biti otvorena 10. marta. Tri dana ranije u organizaciji grada Novog Sada, Obradovićće svoje radove izložiti u gradskom Kulturnom centru.
– Svaki poziv da se izlaže u inostranstvu vuče veliku odgovornost, ali iziskuje i velika odricanja. Kultura i sport su najbolji ambasadori jedne zemlje. Nadam se da ćemo Zoran i ja na pravi način predstaviti našu zemlju i da će svi oni koji dođu na izložbu shvatiti da ova mala zemlja i te kako ima šta da ponudi svijetu, rekao je Obradović. On je, kaže, do sada izlagao u brojnim crnogorskim gradovima, ali i u Srbiji – u Beogradu, Šapcu i Novom Sadu. Na Obradovićevim slikama čest motiv je konj, koji za njega ne predstavlja samo simbol muške snage, većje i asocijacija na djetinjstvo.
– Taj motiv je samo jedna pokrivalica mene, mog djetinjstva i svega onog što zapravo jesam. Možda on samo nastaje kao balans između današnjeg vremena, svega što se dešava oko nas i mojih sjećanja iz najljepšeg perioda života. Svaki naslikani konj je slika mog bola, emotivnog stanja ili sreće. Na slikama je on uvijek statičan, skrivenog pogleda i pognute glave, tajanstven – preko njega prošlo vrijeme prelazi u sadašnjost, a sva ta energija prošlosti predstavljena je kroz sitne elemente i kolorit, objašnjava umjetnik.Osim konja, Obradovićeva platna su pokrivena sitnim detaljima, simbolima koji predstavljaju raznovrsna tumačenja likovnih kritičara. Međutim, slikar kaže da je svaki detalj na njegovim slikama mali poklon životu, svemiru koji želi da oslikam. „A oni proizilaze jedan iz drugog. Puštam da me slika vodi, da me uzme, stavi na svoja leđa sve dok se ne zasitimo jedno drugog, a onda se suočavam sa narednom bjelinom platna. Moje slike nijesu dosadna predstava vremena u kom živimo, većogledalo mojih unutrašnjih nemira i moje intime“, kaže Obradović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
