Muškarci lako ubijaju žene, zar ne?

Ubijali su ih ostavljeni ili aktuelni partneri, supružnici, a u jednom slučaju sin je presudio majci. Najmlađa žrtva imala je 18. godina, a najstarija 73 godine. Među ubijenim ženama su i četiri žrtve masovnog ubice Vuka Borilovića, u čijem ubilačkom pohodu 12. avgusta 2022. je stradalo deset stanovnika Cetinja.

Maja Jovanović, v. d. dužnosti vrhovne državne tužiteljke, kazala je za Vijesti da je, zbog shvatanja ozbiljnosti problema nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, rukovodiocima svih državnih tužilaštava skrenula pažnju da postupaju sa povećanim senzibilitetom u slučajevima porodičnog nasilja.

„Istovremeno sam, u cilju ujednačenog postupanja u slučajevima nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, u prethodnom periodu donijela Uputstvo opšteg karaktera u kojem su precizirani svi koraci koje svaki postupajući tužilac treba da preduzme prije donošenja odluke u konkretnom predmetu. Takođe smatram važnim saradnju svih institucija koje su zadužene za suzbijanje nasilja u porodici. Samo naš zajednički, udružen, profesionalan rad, dovešće do konkretnih rezultata uz obavezno informisanje žrtava o njihovim pravima. Na taj način ohrabrićemo žrtve da prijavljuju nasilje“, kazala je Jovanović.

Ona poručuje da crnogorsko društvo, kao ni institucije, ne smiju zaboraviti tragične slučajeve, kao i da ne smijemo o problemima porodičnog nasilja govoriti samo kada se ono desi.

„Za sve nas zajedno takvi slučajevi su upozorenje da je neophodno da hitno i udruženo reagujemo i kao predstavnici institucija i kao predstavnici društva“, poručila je čelnica crnogorskog tužilaštva.

Najmlađu žrtvu femicida u poslednjih pet godina – K. R. 5. septembra 2019. godine, nadomak jezera Krupac u Nikšiću, ubio je tada šesnaestogodišnji N. B.

Zločin je zgrozio Crnu Goru – tokom sudskog postupka dokazano je da je tinejdžerka preminula trpjeći fizičke bolove jakog intenziteta, dužeg trajanja, kao i duševne bolove jakog intenziteta.

Utvrđeno je i da je dvije godine mlađi sugrađanin, nakon seksualnog odnosa, nožem izbo 24 puta nakon čega je šesnaestogodišnjak odvukao njeno tijelo i bacio ga u jarak. Njeno beživotno tijelo pronađeno je tri dana kasnije, a istražitelji su samo nekoliko sati nakon pronalaska pokojne K. R. uhapsili N. B.

Iako mu je na teret stavljeno teško ubistvo, izvršeno na svirep način, u podgoričkom Višem sudu izrečena mu je vaspitna mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa na tri godine. Sudsko vijeće obrazložilo je da su, pri odmjeravanju sankcije, primijenili odredbu Zakona o postupanju prema maloljetnicima.

„Tokom 2022. godine Uprava policije je registrovala dva krivična djela teško ubistvo, jedno je registrovano u januaru na štetu ženske osobe 1994. godište, koje je izvršila osoba 1988. godište. Drugo teško ubistvo registrovano je u junu na štetu ženske osobe 1975. godište, a koje je izvršila osoba 1975. godište“, kazali su Vijestima iz Uprave policije.

Žrtva ubistva počinjenog u januaru prošle godine je Zumreta Nerda (22), koju je na smrt pretukao nevjenčani suprug Dalibor Nikolić (33). Osumnjičeni za prebijanje sa smrtnim ishodom uhapšen je na graničnom prelazu Dobrakovo, dok je pokušavao da pobjegne.

Članovi Nerdine familije, nakon što je Zumreta preminula u bolnici, novinarima su ispričali da se u njihovoj porodici i prije deceniju i po dogodio stravičan zločin – njen otac batinama je usmrtio suprugu.

Juna prošle godine u Herceg Novom, u njenom stanu, Branku Petrović (47) ubio je bivši partner Bojan Rašović. Tokom 2021. u Crnoj Gori ubijene su dvije žene. Poslednjeg dana septembra, ispred porodične kuće u Karabuškom polju u Tuzima, ubijena je jedva punoljetna Šejla Bakija (19), a ranjen njen otac Šaban Bakija (43).

Iz niskih pobuda u nju je pucao Ilir Đokaj (30) – prema optužnici, prije ubistva proganjao je i prijetio joj je, zato što nije htjela sa njim da obnovi prekinutu vanbračnu vezu.

I dok je javnost tražila odgovornost nadležnih zbog postupanja u ranijim prijavama Bakije, a zaštitnici ljudskih prava i građanski aktivisti protestovali, tri sedmice nakon zločina u Tuzima, život je izgubila još jedna žena.

U Petnjici je, 21. oktobra, pedesetjednogodišnji A. Š. tupim predmetom ubio svoju suprugu E. Š. (36), ranio njihovu petnaestogodišnju kćerku, a potom izvršio samoubistvo.

Nasilje se priznaje, ne i uzrok

Muž ubio ženu, brat ubio sestru, sin ubio majku, samo su neki od naslova koji su se tokom protekle godine pojavili na naslovnicama bh.novina, portala, TV priloga… I ne, to nije bila porodična tragedija, to je femicid koji se u našoj zemlji još uvijek ne definiše kao krivično djelo.

Prema nezvaničnim i nepotpunim statistikama, od 2015. godine u Bosni i Hercegovini ubijeno je više od 60 žena, u 2019. godini 12, a prošle godine osam. Uglavnom su ih ubili muževi ili vanbračni partneri.

Međutim, djela se ne kvalifikuju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH. Ovakva djela se, najčešće, kvalifikuju kao nasilje u porodici jer je blaža kazna, a ne kao teško ubistvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina.

Više od jedne trećine pokušaja i izvršenog femicida desilo se u stanu, kući ili dvorištu žrtve čime se potvrđuje da je za ženu koja trpi nasilje najopasnije mjesto upravo njen dom.

U 20 posto slučajeva, krivično djelo dogodilo se na radnom mjestu žrtve što pokazuje veliku drskost i bezobzirnost počinilaca, navodi se u Analizi prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini od 2017. do 2021. godine.

Dio stravične statistike, prošle godine, postale su i Miralema i Edina, koje su ubijene jer su žene. Ni u jednom od ova dva slučaja se ne radi o porodičnoj tragediji, već o femicidu, najekstremnijoj formi rodno zasnovanog nasilja.

Slučaj ratnog veterana iz Tuzle Salke Mehmedovića, koji je brutalno ubio suprugu Miralemu, a potom i sebe, pojedini mediji u Bosni i Hercegovini nazvali su porodičnom tragedijom. U komentarima ispod ovih romantizovanih izvještaja se moglo čitati o njegovom junaštvu, sportskim uspjesima njegovog sina, a žena je, na ovaj način, negiranjem zločina, naočigled svih još jednom brutalno ubijena.

I Edinu Odobašić usmrtio je njen suprug Enes, koji ju je udavio kablom od kuhala i koji je, nekoliko sati poslije, počinio samoubistvo. Ovaj zločin bio je okidač za proteste širom naše zemlje. Sa skupa je poručeno: „Nasilje nad ženama nije privatna stvar. Nećemo samo čekati da dođemo na red. Nikad nijedna više.“

Tokom prošle godine građani BiH su na ulicama postavljali i smrtovnice kojima su željeli alarmirati javnost i skrenuti pažnja na femicid. Na njima je bilo navedeno kako su dvije od tri ubijene žene u dobi od 16 do 63 godine ubili njihovi partneri ili bivši partneri, muževi ili bivši muževi, među kojima su mnogi i ranije osuđivani za krivična djela nasilja u porodici ili nasilničko ponašanje prema ženi.

U iščekivanju da nadležni organi femicid uvrste u krivični zakon, odnosno izmijene zakonsku regulativu, te oštrije kažnjavaju odgovorne za ova teška krivična djela, iz Mreže pomagačica za podršku ženama pozivaju građane da prijavljuju nasilje nad ženama i djevojčicama prije nego što ono eskalira u ubistvo. Pozivaju i odgovorne da prate i sankcionišu počinioce nasilja prije nego što postanu ubice.

Neslavno treće mesto u Europskoj uniji

Prema službenim podacima u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 400 žena što samo govori o kolikom problemu se radi i koliko je nerešen. Kad kažemo da je Hrvatska treća, mnogi će pomisliti na plasman Vatrenih na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, međutim tužna je činjenica to da smo treći u EU kada je u pitanju broj ubojstava počinjenih na štetu žena.

I da je samo jedna osmrtnica bilo bi previše, a lani ih je bilo 13. Izbodena nožem, prebijena nasmrt, zatučena cjepanicom, zatučena tupim predmetom, zadavljena… Slučajevi su se redali, a u pravilu bi nakon njih svima bila puna usta toga kako što prije treba donijeti nacionalnu strategiju za suzbijanje i prevenciju femicida, ministri… pa čak i sam premijer bi se zgražali nad tim „čistim femicidima“ kako su ih sami nazivali, međutim činjenica je kako hrvatski zakon femicid kao takav – ne poznaje.

„Femicid je rodno uvjetovani oblik nasilja, odnosno ubijanje žena i djevojčica zbog njihova spola, a pod njega potpadaju ubojstva žena kao rezultat nasilja intimnih partnera, mučenje i mizogino pogubljivanje žena ili ubijanje žena i djevojčica u ime takozvane časti. Dakle, radi se o specifičnoj kvalifikaciji ubojstva žene, a naš kazneni zakon ne poznaje zasebno kazneno djelo femicida“, pojašnjava definiciju femicida Zdravka Sadžakov, koordinatorica udruge B.a.B.e.

Kao udruga koja se bavi zaštitom žena od nasilja pridružuju se grupi zagovaratelja uvođenja femicida kao zasebnog kaznenog djela: „Ponavljamo, femicid se razlikuje od drugih ubojstava jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena, samo zato što su žene.

Ovo svakako pokazuje da se temeljni uzroci femicida razlikuju od drugih vrsta ubojstava i povezani su s općim položajem žena u društvu, diskriminacijom žena, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između muškarca i žena, uobičajenim rodnim stereotipima, predrasudama i nasiljem nad ženama.“

Crna lista femicida u Hrvatskoj je podugačka, 2020. je ubijeno 19 žena, od čega je 14 ubojstava klasificirano kao femicid, a u 2021. ubijeno je njih 14, od čega je 11 stradalo od ruke bliske osobe.

„Iako se u teoriji jasno zna što je femicid, potrebno je da taj pojam i u zakonu bude kvalificiran, a mi se zalažemo da on bude kvalificiran kao teško kazneno djelo. Nekima se to ne čini logično, ali prije 20-30 godina bilo je prihvatljivo i da silovanje u braku nije kazneno djelo“, govori Mirjana Kučer iz udruge Domine.

Hoće li femicid postati dio zakona može se samo nagađati, ali premijer Andrej Plenković u nekoliko je navrata jasno kazao kako je njegova Vlada „već dosta postrožila zakone u odnosu na sve ono što je bilo prije, a ako treba postrožit će ih još“.

Bilo bi doista neiskreno reći da se zakoni u sferi zaštite žena žrtava nasilja nisu usavršavali i postrožavali, kao i da pravna zaštita žena žrtava nasilja nije bolja. Savršena svakako nije i uvijek ima prostora za poboljšanje. Ipak, ono što je, prema iskustvu Udruge B.a.B.e. daleko nesavršenije od sadržaja propisa jest njihova često aljkava, manjkava, nemarna primjena neusklađena s propisanim najvišim standardima zaštite žrtve na način kako to žrtva zaslužuje.

Primjerice, što reći ako obiteljskog nasilnika ne zadrže u istražnom zatvoru, a ženi žrtvi nasilja to nitko ne javi i tome slično. Naravno da je počinitelj u tom trenutku može ubiti, nisu ovdje krivi zakoni nego njihova primjena – smatraju u toj udruzi.

Problem je i taj što sudska praksa nije ujednačena, kao i da od suda do suda, odnosno od suca do suca, ovisi kako će i koliko neki nasilnik ili ubojica biti kažnjen. Ima sudaca koji presude strogo, ali i onih čije su kazne blage pa i uvjetne, što se mora promijeniti kako bi se nasilnicima i ubojicama poslala jasna i glasna poruka.

Trenutno su u tijeku e-Savjetovanja o izmjenama Kaznenog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima, kao i analize Pravilnika o načinu izvršenja mjera opreza i Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve.

Educirat će se i specijalizirati suci u predmetima nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, a mreža podrške žrtvama kaznenih djela proširit će se na još 10 sudova. Ostaje pitanje hoće li to sve biti dovoljno da se maknemo s tog neslavnog trećeg mjesta.

Ubistvo žene u prisustvu vlasti

U Srbiji su tokom 2022. g. ubijene najmanje 24 žene i jedna devojčica u porodično-partnerskom odnosu, s tim da je i dalje nerazjašnjeno ubistvo studentkinje u Mirijevu, koja je moguća 25. žrtva, najkraći je izveštaj o femicidu za proteklu godinu, s tim što postoji i eventualna 26. žrtva.

Sama činjenica da nema zvaničnih preciznih informacija, s jedne strane, a da se nevladin sektor posvećen nasilju nad ženama, a onda i ogoljenom zločinu iz mržnje, što je femicid u suštini, oslanja na neformalne izvore, pre svega medije, pokazuje suštinski odnos Srbije prema ovom teškom i nasleđu i praksi. Ako smemo tu reč upotrebiti za kontinuirano nasilje nad, uvek valja ponoviti većinskom populacijom, ali i dalje tzv. ranjivom grupom.

„Tokom 2022. godine povećan je broj ubijenih žena u odnosu na 2021. kada je bilo ubijeno 20 žena. Takođe je povećan broj slučajeva u kojima je nasilje bilo prijavljeno pre nego što se desilo ubistvo – u sedam slučaja, u odnosu na pet u 2021. g. U sedam slučajeva učinioci su nakon ubistva izvršili samoubistvo i u isto tolikom broju pokušali samoubistvo“, kaže za Danas Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.

Podaci o femicidu u Srbiji se ne razlikuju od podataka u ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Od najmanje 106 žena koje su ubijene u porodično-partnerskom odnosu tokom 2020. i 2021. bezmalo polovina je ubijena u Srbiji (46), zatim u Albaniji (21), Bosni i Hercegovini (16), Severnoj Makedoniji (10), Kosovu (9) i Crnoj Gori (4).

„Svaku drugu ženu ubio je suprug ili partner u njihovoj zajedničkoj kući, a četvrtina žena u svojoj kući/stanu koji nije delila sa počiniocem. Žene u starosnoj grupi od 46 do 55 godina su najčešće žrtve femicida“, kaže Macanović i dodaje da je petina žrtava mlađa od 30 godina i isti toliko starijih od 60.

Više od tri petine ubistva žena su se desila u gradovima, uprkos dostupnosti opštih usluga podrške koje pružaju javne ustanove, kao i specijalizovanih usluga podrške i pomoći koje pružaju ženske organizacije.

„Uprkos merama alarm je stalno u crvenom – što pokazuje i broj ubijenih žena u protekloj godini“, kaže poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja ima podatak o 26 žrtava: „Zakone imamo, menjaju se stalno i intervencije kako bi se uspostavio delotvorniji sistem ali problem je i dalje tu.“

Pored inicijativa za izmenu Krivičnog zakonika i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija važna je preporuka za kontinuiranu obuka svih profesionalaca u sistemu zaštite, naglašava ona.

„Od njihovog razumevanja rodno zasnovanog nasilja zavisi adekvatno delovanje u slučajevima nasilja prema ženama, a time i efikasnost institucija sistema u sprečavanju femicida. Takođe, potrebno je unaprediti sinhronizovano delovanje aktera na prevenciji nasilja prema ženama ali i pravovremeno i adekvatno sankcionisati počinioce“, uverena je Janković.

Dok femicid ne bude inkriminisan kao posebno krivično delo i budu propisana posebna pravila u pogledu podataka o ovom delu, potrebno je unaprediti postojeće statističke baze podataka. Uspostavljanje delotvornog sistema prevencije i zaštite žena i devojčica od svih oblika rodno zasnovanog nasilja nije moguć bez pouzdanih podataka o njegovoj rasprostranjenosti, oblicima ispoljavanja i drugim obeležjima.

Dobar zakonski okvir je važan i neophodan, kao i njegova dosledna i neselektivna primena, ali ne može se mnogo uraditi bez rada na promeni kulturnih obrazaca i promeni razumevanja rodnih odnosa.

Istovremeno, edukacija i ekonomsko osnaživanje žena su imperativ koji će najbolje uticati na povećanje sigurnosti žena.

Ključni su rano prepoznavanje i sistemsko sprečavanje nasilja koje pre ili kasnije vodi do smrti žene.

„Prijavi nasilje – da. Kome? Ko je nadležan za izricanje i nadzor nad sprovođenjem kazne“, sažima Nataša Milojević iz Fonda socijalne i demokratske inicijative: „Femicid je ubistvo žene, devojčice, bebe, zato što su ženskog pola. Reakcije institucija, organizacija, pojedinaca, psihologa, savetnica, aktivistkinja… svih u borbi protiv nasilja nad ženama su burne, usmerene ka nadležnim organima.

Jedni su ogorčeni što „država ne reaguje odlučnije i u skladu sa Zakonom“, drugi staju u odbranu institucija, jer one, u okviru svojih nadležnosti, rade svoj posao kada je reč o reagovanju po prijavama, istragama, kaznenoj politici. Međutim. Nakon svih ‚gašenja požara’ izostaje adekvatna, sveobuhvatna, institucionalna, reakcija u skladu sa zakonom, ona koja osuđuje i sprečava nasilje. Nasilno ponašanje je postalo društvena norma a nasilnici su medijske zvezde.

Ko su ubice žena?

Psihološki profili ubica su različiti, socijalni i profesionalni status takođe. Spaja ih zajednička nit – nemoćni su da budu ljudska bića. Uz stimulanse kojih danas ima u izobilju teško da će mere koje se preduzimaju, obeshrabriti nasilnika i zaustaviti femicid, kaže Milojević.

Trebalo bi, dakle, reagovati pre nego što izbije požar. Jer gašenje ostavlja samo zgarište.

Otuda je nevladin sektor imao kampanju „Da li znaš šta je femicid“, koju su formalno podržali i predstavnici vlast, a poverenica aktivno učestvovala. Tekst kampanje DA LI ZNAŠ ŠTA JE FEMICID? je: Da li znaš šta je femicid? Jer, ako ne znaš šta je femicid, onda ne znaš da je sve veći broj žena koje je ubio muž, otac, brat ili sin. Jer, ako ne znaš šta je femicid, onda ne znaš da žene ne mogu da se zaštite same. Femicid je zločin pojedinca na koji mora da reaguje društvo. Femicid je ubistvo žene!