Oko stotinak radnika bjelopoljske fabrike tekstilne industrije u stečaju AD „Vunko“ održalo je zbor u prostorijama preduzeća, zahtijevajući da se realizuju zahtjevi donijeti na zboru 16. januara prošle godine. Predsjednik sindikata fabrike Milan Ljujićponovio je zahtjeve da im bude povezan radni stažod 2003. godine, da im bude isplaćena razlika i zaostale plate od 1. maja 2002. godine i da se izmire dugovanja za topli obrok, prevoz i regres za godišnji odmor, te da se novac od prodatih stanova iskoristi za rješavanje stambenih problema radnika koji to pitanje nijesu regulisali.
Ljujić je, takođe, naveo da je prije uvođenja stečaja zatražena garancija da nijedan radnik neće biti proglašen za tehnološki višak bez riješenog socijalnog programa, koji se sastoji od šest prosječnih zarada u Republici, plus trista evra po godini staža. Ljujićje naveo da je sindikat ranije predložio Vladi Crne Gore da se zbog rješavanja socijalnog programa radnika odrekne svojih potraživanja, a što, kako je kazao, još nije realizovano.
– Radnici su na ivici egzistencije, jer su primali minimalac od 55 evra, a dio njih je ostao da radi za takvu nadoknadu. Zauzet je stav da se uputi dopis prema stečajnom sudiji Privrednog suda Faruku Mušoviću, da radnici prisustvuju ročištu zakazanom za 21. januar o rješavanju njihovog zahtjeva za otpremnine, kazao je Ljujić.
– Prihvatanje stečaja je najtužniji dan u istoriji fabrike, jer su time izgubljena sva prava iz radnog odnosa. Tražimo isti tretman koji su ostvarili radnici „Oboda“ i drugi kolektivi, jer ono što je „Obod“ za Cetinje, to je i „Vunko“ za Bijelo Polje. Da je prihvaćen socijalni program, problem bi se brže rješavao, a jedino jedinstveni možemo da ostvarimo svoja prava, s obzirom na to da smo mi radnici bili ti koji su sačuvali fabriku, te je osnovno da se izmire naša potraživanja, rekao je komercijalista u „Vunku“ Momo Knežević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
