Na startnoj crti ni sestru ne bih poznala

No, Jovana je bila tu. Bila je tu i ove godine na Balkanskom prvenstvu za mlađe juniore u Baru, gdje je osvojila srebro na 100 i bronzu na 400 metara.

Prošle godine je na Međurepubličkim omladinskim sportskim igrama u Novoj Varoši osvojila tri zlatne i jednu srebrnu medalju i proglašena najboljim sportistom Igara, a 2007. godine je Crnogorski olimpijski komitet proglasio za najboljeg mladog sportistu u Crnoj Gori. Jovana je jedina u Bijelom Polju uspjela da bude sportista godine dva puta za redom – 2007 i 2008. godine.

– Imala sam dvije norme za Svjetsko juniorsko prvenstvo u Češkoj 2007. godine, gdje su učestvovali takmičari iz oko 150 zemalja, ja sam bila 27. na 200 metara i tada sam oborila crnogorski rekord, kaže Jovana. Ovi uspjesi su došli nakon Jovaninog školskog skoka u dalj od 4, 51 metara, kada ni sanjala nije da će postati atletičarka. Tu je primijetila Milanka Marković i pozvala je da trenira.

Tako je Jovana napravila skok sa školskih na klupska takmičenja. „Nakon nedjelju dana treniranja, počela sam da se takmičim u Prvenstvu Crne Gore. Na prvom takmičenju sam bila prva na 100 metara. Mjesec dana nakon toga su uslijedile MOSI u Pljevljima, gdje sam osvojila pet medalja. Zlatnu na 200 metara, srebro na 100 i na 400 i bronze u skoku u dalj i štafeti“, priča Jovana.

Njene discipline su trčanje na 100, 200 i 400 metara. Ali, kaže, najviše voli da trči na 200 metara. „Trka na 100 metara brzo prođe, a 400 je najteža disciplina u atletici, zovu je krug smrti, jer se radi o produženom sprintu gdje razmišljaš hoćeš li pravilno rasporediti snagu, jer moraš da ostaviš rezervu i za kraj“.

Kada je osvojila medalju na Balkanskom prvenstvu, Jovani se ostvario dugogodišnji san. Međutim, ostala je još jedna želja – olimpijada. Za to će morati, kaže, da uloži još dosta truda i napornog rada. Ipak, smatra da je nepravda što nije učestvovala na Olimpijskim igrama u Pekingu. Imala je, kaže, bolje predispozicije od djevojke koja je bila u Pekingu.

– Djevojka koja je trčala 100 metara u Pekingu imala je mnogo lošiji rezultat u toj disciplini od mene, a pobjeđivala sam je i na 200 metara, kaže Jovana. Pored napornih treninga i čestih takmičenja, Jovana ne zapušta ni učenje. Završila je treći razred srednje Elektro – ekonomske škole u Bijelom Polju. Kaže da više voli atletiku nego školu i da za to njeni profesori imaju razumijevanja.

– Uvijek mi opravdaju časove kad odem na takmičenja i pomognu mi da stignem pređeno gradivo. Pored atletika, Jovana voli i svoju mlađu sestru Ljiljanu, koja je, takođe, atletičarka. I ona uspješno trči na 100, 200 i 400 metara. Prošle godine na MOSI u Rogatici uzela je tri medalje, od kojih je bilo jedno zlato na 200 metara. No, Jovana tada nije učestvovala, a da jeste, ko zna šta bi bilo. Jer, kada bi sa Ljiljanom stala na startnu crtu, Jovana kaže da bi u toku trke zaboravila da su sestre.

– Dok trčim na velikim takmičenjima u glavi mi je pomisao kako ću da startujem, kako ću da izađem iz bloka, kako ću što prije da prođem kroz cilj. Start je veoma bitan, jer je za kratke dionice svaka sekunda bitna. Bude dosta razmišljanja i prije trke, jer i vremenske neprilike mogu da utiču na rezultat. U toku trke mi često prođe kroz glavu koliko je bilo treninga za tu trku, koliko je znoja proliveno i tada dajem sve od sebe. U tim momentima postojim samo ja i štoperica.