Nagovještaji velikih promjena

… neovisni o dosadašnjoj sterilnoj, korumpiranoj i kompromitiranoj partitokraciji, a koji će, u to nema sumnje, ubrzo postati ključnim u formiranju bitno drukčije, nadajmo se i bolje struktuirane hrvatske političke scene.

Umjesto birokratizirane, sklerotične, opterećene brojnim korupcijskim aferama i diluvijalnim nacionalističkim resentimentima vladajuće desnice na čelu s HDZ-om i oporbene, nemaštovite, zapravo izgubljene u vremenu kvazi-ljevice pod vodstvom SDP-a; dakle, izvan ovog jalovog mainstreama, (po)javila se u Zagrebu nova politička alternativa, Možemo, sastavljena od relativno mladih i obrazovanih civilnih aktivista koja je ponudila kvalitetna i originalna rješenja za efikasno funkcioniranje grada, zasnovana na socijalnoj solidarnosti, pravednoj i poštenoj distribuciji gradskog proračuna od koristi za sve (su)građane.

Njihov kandidat za gradonačelnika Zagreba, Tomislav Tomašević, mladi čovjek s diplomom sveučilišta u Cambridgeu i agilni, aktualni saborski zastupnik, kao već dokazani aktivist u borbi protiv mafijaško-političke hobotnice nedavno preminulog, dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, sa svojom je ekipom ponudio građanima partnerstvo, tj. da i nakon izbora participiraju u donošenju svih suštinskih poteza od interesa za život grada i građana.

I pokazalo se da su mu građani Zagreba, zasićeni silnim Bandićevim lopovlucima povjerovali; prepoznali se poštenje, predanost radu i inovativnost aktivista nove političke platforme i Tomaševiću je malo trebalo pa da pobjedi već u prvom krugu; za njega je glasovalo gotovo 150.000 birača, toliki broj glasova u hrvatskoj metropoli nikada nitko nije osvojio, pa čak ni Bandić u danima najveće popularnosti.

U drugom krugu protivnik će mu biti Miroslav Škoro, koji već zaziva križarski rat i okupljanje svih domoljubnih snaga protiv lijevih ekstremista, ali ishod je svima jasan; kao uostalom i apsolutna većina koju Možemo (23 mandata) ima s SDP-om (5), kao budućim koalicijskim junior partnerom u gradskoj skupštini i koja im osigurava provođenje obećanih i nužnih reformi.

Naravno, SDP je svijestan da mu na gradskoj i nacionalnoj razini prijeti velika opasnost da vodstvo na ljevici preuzme platforma Možemo i da će se ona, ukoliko ne ponude građanima nove ideje (a nisu im ni na vidiku) nametnuti kao relevantna alternativa vladajućem HDZ-u, ali im nije preostalo drugo do ukrcati se na čamac spasa koji im je ponudio Tomašević, što je ujedno i danajski dar, jer će u već i onako dugoj i teškoj krizi identiteta, samo dodatno (iz)gubiti na vjerodostojnosti.

Zapravo, jedina je nepoznanica koji će i koliki kosturi ispasti iz Bandićevih korupcijsko-klijentelističkih ormara, koliko je zadužio grad i kako raskinuti štetne ugovore kojima se veliki novac odlijevao u privatne džepove.

Platforma Možemo polučila je i dobre rezultate u svim velikim gradovima; u Rijeci, Splitu, Osijeku, Dubrovniku, gdje ih dosad uopće nije bilo, ušli su u gradska vijeća, a u pojedinim od tih sredina bez nijh se neće moći formirati većina.

Tomaševiću i društvu predstoji teška zadaća organizacije stranke na nacionalnoj razini, ali imaju i velika šansu, kao i još veću odgovornost da se dokažu kako su uistinu bolji i pošteniji od starih kompromitiranih političkih elita i da neće podleći iskušenjima vlasti i moći.

Dosadašnji rad, tj. beskompromisna borba protiv Bandića, uvezanog s HDZ-ovskim strukturama u raspodijeli moći u Zagrebu, kao i jasni stavovi, kritike i inicijative u Saboru upućuju da se radi o odgovornim ljudima, svjesnim tereta kojeg nose i spremnim da se suoče sa svim izazovima.

Ako eksperiment Možemo uspije, to će biti jasan signal cijeloj zemlji, poruka svim građaniama da se u politici uistinu može poštenije i drukčije i teško da će potom više itko moći ozbiljnije (za)kočiti procese suštinske preobrazbe hrvatskog društva.

HDZ će nesumnjivo i nakon drugog kruga ostati najjača stranka posebice na županijskim razinama, ali to, posebice u Dalmaciji, više neće biti tako sigurne i uvjerljive pobjede kao dosad; istina Slavoniju u cjelosti kontroliraju, čak su pobjedili i u Osijeku, gdje nikad prije nisu bili na vlasti, ali zato su do nogu potučeni u Vukovaru, do kojeg im je u simboličkom smislu (otpor velikosrpskoj agresiji) iznimno stalu, a gdje ih je porazio njihov donedavni član, aktualni gradonačelnik Ivan Penav sa svojom neovisnom listom (uz potporu Škorinog Domovinskog pokreta).

Istina, HDZ će u Vukovarsko-srijemskoj županiji dobiti župana i većinu u vijeću, ali to će biti pobjeda lišena trijumfa, jer će Penava u samom gradu Vukovaru i dalje voditi kolo, a već je najavio kako prema srpskoj manjini u gradu ni za dlaku neće mjenjati svoju politiku; dakle, od uporabe ćirilice, zajedničkih škola i vrtića, zapošljavanje Srba u gradskoj upravi, što je zagarantirano Ustavnim zakonom itd. neće biti ništa.

A, to će se svakako odraziti na odnose Pupovčevog SDSS-a (njegov kandidat osvojio je mjesto dogradonačelnika u Vukovaru) i HDZ-a, kao koalicijskih partnera na nacionalnoj razini, jer će premijer Plenković, koji i onako ima tanku većinu u Saboru, pa ovisi o potpori srpskih zastupnika, teško moći uvjeriti partnere da će moći realizirati obećane projekte od interesa za srpsku manjinu, a bez da posjeduje efikasne alate za obuzdavanje Penave.

U Rijeci, predstoji neizvjesna borba između Marka Filipovića, dosadašnjeg zamjenika gradonačelnika Vojka Obersnela (SDP) i nezavisnog Davora Štimca; pobjedu će ostvariti tko uspije više motivirati svoje birače.

Čini se kako veće šanse ima Filipović, čija stranka ima prevagu u gradskom vijeću, ali i širi koalicijski potencijal za sastavljanje vladajuće većine. Rijeka je biti ili ne biti za šefa SDP-a, Peđu Grbina; ukoliko pobjedi Filipović, a u gradu su praktički na vlasti od 1945. pa do danas stalno esdepeovci (bivši SKH), tada će moći u relativnom miru pokušati izvući stranku iz krize, u protivnom kriza će eskalirati i stranka će gotovo sigurno (p)ostati posvema marginalna.

U Splitu je najneizvjesnije; u drugi su krug ušli Ivica Puljak, znanstvenik, fizičar s međunarodnom reputacijom i doktoratom sa Sorbonne, čija je novoformirana stranka Centar osvojila i pristojna broj viječnićkih mandata i Vice Mihanović iz HDZ-a, lik kojeg, čini se opravdano sumnjiče da je plagiranjem stekao zvanje doktora znanosti (na Ekonomskom fakultetu u Osijeku), koji tek s neznatnom razlikom izgubio prvu rundu.

Bez ikakve sumnje, HDZ će učiniti, ama baš sve da pobjedi Mihanović; Plenkoviću je to osobno važno, jer je on njegov izbor, a osim toga gubitak Splita, kojem je do jučer na čelu bio hadezeovac Andro Krstulović-Opara, bio bi težak udarac prestižu stranke.

Ali, čini se kako pristojnog, građanski orijentiranog Puljka, čija popularnost i pobjednički trend stalno raste, čak ni angažman premijera neće moći zaustaviti.

Nakon svih Kerumovih primitivizama, desničarskih, populističkih eksperimenata, izgleda da se Split konačno odlučio za nešto novo i drukčije.

Ali, tko god pobjedio, imati će muke u sastavljnju kvalificirane većine u vijeću, jer bez koalicije pet, šest stranaka neće se moći formirati vlast, a ako i kad se sastavi, to će prije biti rogovi u vreći, nego li korektni partneri.

Ako se površno (po)gledaju rezultati ovih izbora, mnogima se može učiniti kako nema većih iznenađenja i iskoraka; ali malo detaljna analiza glasovanja u gradovima i pojedinim županijama (Ličko-senjska i Šibensko-kninska), dosad HDZ-ovim bastionima, upućuje da se rađa jedna nova energija koja još nije do kraja osvještena, ali brzo pronalazi svoje pristaše i protagoniste.

I stoga je paradigmatski važno kako će se u naredne četiri godine ponašati i kako će djelovati platforma Možemo; uostalom ona je i prva nagovjestila moguće velike, čak tektonske promjene na političkoj mapi Hrvatske. Možemo, dakle može biti i svjetionik, ali i grobar naših nada i očekivanja.