Nagrada Ibrahimu Hadžiću

– Nije forma, većsuština, ne pamtim da sam ikada negdje srdačnije bio dočekan. Znam da sam čitao dobro i da je publika uživala. Vidio sam i osjetio to. Ali, uživao sam i ja, kazao je ovogodišnji specijalni gost Ratkovićevih večeri poezije književnik Dragan Velikić.

Poseban pečat Ratkovićevim večerima poezije dali su uručenje Nagrade Risto Ratkovićovogodišnjem laureatu Ibrahimu Hadžiću, nastup specijalnog gosta Dragana Velikića i promocija knjige „Luđak je vječno dijete (Partizanski eseji)“ Boža Koprivice.

Nagradu „Risto Ratković“ ovogodišnjem laureatu Ibrahimu Hadžiću uručio je ministar kulture Pavle Goranović. Hadžiću je Nagrada pripala za knjigu poezije „Duge senke kratkih pesama“ u izdanju Kulturnog centra Novi Sad. Obrazlažući odluku žirija, BogićRakočevićje kazao da je nagrađena knjiga protkana melanholijom, satiričnim nanosima i nadasve jednom direktnom ironijom koja je neprekidno sjenči.

– Sa određene iskustveno-saznajne distance pjesnik propituje sjećanja i opipava izvjesne duhovne entitete dolazeći do zaključka „ne znam šta sam“ nakon sagledavanja sopstvene pozicije u kraćem osvrtu na istoriju balkanskih naroda. Misli koje u antropološkom ključu teže ka odgonetanju vječitih pitanja ljudske egzistencije ovdje se opredmećuju u različitim oblicima i na razne načine, kazao je Rakočevići dodao da se Hadžićevo pjesništvo ogleda u različitim motivima, a u njihovom preplitanju i nadovezivanju pjesnik s vremena na vrijeme ukazuje na rubno stanje, na graničnike između ovog i onostranog svijeta.

Laureat Ibrahim Hadžićrekao je da ga je nagrada koja nosi ime sjajnog, ali nedovoljno poznatog i proučenog pjesnika Rista Ratkovića, podstakla na povlačenje nekih životnih paralela između njih dvojice.

– Obojica smo završili gimnaziju u Novom Pazaru, fakultet u Beogradu. Obojica smo živjeli u Beogradu, pisali na ekavskom dijalektu ali, nažalost, Risto je umro mlad, u 51. godini, a ja sam ga u ovom trenutku, nadživio za cijelih 20. Risto je pjevao o svom Limu, a ni ja nijesam ostao dužan mom Ibru, kazao je Hadžić.

Ratkovićeve večeri poezije bile su prilika da ministar kulture Pavle Goranovićrazgovara sa predsjednikom opštine Aleksandrom Žurićem o budućim projektima na polju kulture. Goranovićje istakao da će Ministarstvo i dalje, kroz program „Razvoj kulture na sjeveru“, nastaviti da podržava projekte koji se realizuju i u tom gradu.

– Bijelo Polje posebno je pozicionirano na crnogorskoj kulturnoj mapi i mislim da se ova manifestacija može svrstati u red najznačajnijih, makar u ovoj regiji. Jedna od tema razgovora sa predsjednikom opštine Aleksandrom Žurićem bila je da Ratkovićeve večeri sa srodnim manifestacijama pokrenu inicijativu na južnoslovenskim prostorima da se približe i da naprave programe koji bi omogućavali zajednički nastup prema drugim sredinama. Tako će biti otvorena mogućnost prezentacije crnogorskog književnog korpusa prema drugima, istakao je Goranović.

Kao specijalni gost ovogodišnjih Ratkovićevih večeri predstavio se srpski pisac Dragan Velikić. Govoreći o ličnim inspiracijama, Velikićje kazao da dok piše čita samo poeziju, te da sebe smatra pjesnikom koji piše romane.

– Teško je reći ko je sve od pisaca uticao na mene, jer često nijesmo ni svjesni uticaja. Naravno, to su pisci i pjesnici kojima se uvijek vraćam Kavafi, Bulgakov, Kami, Andrić, kazao je Velikić. Prema njegovim riječima, uspješan pisac ne znači i dobar pisac. „ Uspješni dolaze i prolaze, a dobri ostaju. Književnost nastaje u dodiru života koji živimo i onoga koji bismo željeli živjeti. U tom doticaju nastaje umjetnost. Mene kao pisca inspirišu prostori, a grad je prostor koji najbolje osjećam. Čovjek treba pisati na temelju onoga što je njegov doživljaj. Moj cilj je danas, i uvjek, da otkrivam istinu. To može biti sasvim lična istina, ili sasvim široka, društvena, politička ili istorijska istina; muška ili ženska, staračka ili adolescentska, hetero ili gej, većinska ili manjinska, ali mora biti istina, mora biti subverzivna u odnosu na vladajuće, lako prihvatljivo i po pravilu lažljivo opšte mjesto zajedničkog brčkanja u mlakom blatu. I nemoj da je neko otvorio vrata, da nas ne ubije promaja! Potreba da se literarno uobliči svijet koji u sebi nosimo, ipak nastaje iz različitih pobuda“, poručio je jedan od najznačajnijih pisaca na južnoslovenskim prostorima Dragan Velikić.

Trećeg dana Ratkovićevih večeri poezije u kući Rista Ratkovića promovisana je knjiga „Luđak je vječno dijete“ esejiste, dramaturga i kritičara Boža Koprivice. O djelu su govorili Varja Đukići Vlatko Simunović.

Simunovićje ocijenio da je knjiga Boža Koprivice djelo je zastrašujuće ljepote.

– Čitaš, uzmeš u laganim dozama, čini ti dobro, oslobađa, izvodi te s onu stranu života i vremena. Nauči te da književnost nije odbrana od života nego se život brani književnošću, kazao je Simunović.

Varja Đukićje istakla da je Koprivica superiorni igraču tekstu, pozorištu, intrigantan u svakom prvom kontaktu, gdje na kušnju stavlja nesumnjivost dara, dobrote i moralnosti.

– Igračna sukob na kojem se temelji svijet, ne banalan, većonaj sukob koji ga pokreće na opstanak. Božo je učinio grandiozne poduhvate, crnogorske pisce je sačuvao od ravnodušnosti, praznoslavlja. Napisao je stranice najčudesnije posvete vrhunskoj literature, kazala je Đukić.

Nakon književnih, muzičkih, likovnih, kulturno-zabavnih, dječjih i ostalih programa, u bjelopoljskom Centru za kulturu, u okviru 45. RVP, odigrana je pozorišna predstava Filomena Maturano, koprodukcijsko djelo Gradsko pozorište Podgorica i Centar za kulturu Tivat.

Čemu vika

U okviru 45. Ratkovićevih večeri poezije u biblioteci Srednje stručne škole U Bijelom Polju održana je promocija izbora iz poezije pod naslovom „Čemu vika“, autora Duška Novakovića. O knjizi su govorili pjesnik Zoran Bognar i književni kritičar Radoje Femić.

– Duško Novakovićnesumnjivo je jedan od najznačajnijih predstavnika srednje generacije savremenog srpskog pjesništva, kazao je Zoran Bognar, dok Radoje Femićističe da se u Novakovićevoj poezije sretaju dva načela – kolektivno i individualno, koja se međusobno prožimaju, ne slažući se uvijek. „Ponajčešće je riječo dijalogu, nekoj otvorenijoj verziji ili formi tog dijaloga, tj. sukoba“, dodao je Femić.