Nagrada koja ima posebno značenje za sve laureate

Ovu svojevrsnu izložbu, koja je uvrštena u Vladin program Crna Gora jedna kulturna adresa je uredila Jelena Đurović, a autor je Milenija Vračar. Predstavljajući izložbu Edin Smailović, bibliotekar Narodne biblioteke u Bijelom Polju, rekao je da je pravo zadovoljstvo što Bjelopoljci imaju priliku da se upoznaju sa djelima dosadašnjih dobitnika Njegoševe nagrade, a Petar Krivokapić, viši knjižničar u Centralnoj narodnoj biblioteci „Đurđe Crnojević“ sa Cetinja, otvorio je izložbu citirajući dio besjede Desanke Maksimović nakon dobijanja Njegoševe nagrade.

– Njegoševa poezija prati kroz život ne samo narod već i pojedinca, i to od njegove mladosti pa do groba. Doduše, tek kad čovek izađe iz začaranog kruga svoga srca, tek u svojoj zrelosti može da potpuno shvati dubinu dela ovog velikog pesnika. U mladosti ga prvo očara lepota, bogatstvo jezika, poetske figure, a tek u zrelosti shvati sve one stihove koji su postali kriltice, zbog nadanja koja bude i zbog gorčine što ih sobom nose. Tada tek pojme kako niko nije srećan, a niko dovoljan, niko miran, a niko spokojan. Tek pod starost primetimo da je nebo nad nama zatvoreno, da nam ne sluša plača ni molitve. Tek biće koje je duboko patilo pojmi stihove kao što su: Čaša žuči ište čašu meda i da se patnje životne mogu podnositi, jer iza njih sine ponekad i zrak radosti. Njegoš se za života uspeo visoko nebu pod oblake i kao velikan srastao sa Lovćenom, isto tako snažnim gorostasom, kome nikad ništa nisu mogle bure i oluje. I danas i u buduće ta dva gorostasa zajedno će vekovati, citirao je Krivokapić Desanku Maksimović.

Nakon što je Matija Bećković dobio ovo priznanje 1997. godine, nastala je pauza i „Njegoš„ nikom nije dodjeljivan punih 12 godina. Ove godine se prekinulo ćutanje. Nagradom se okiti Mirko Kovač i njegova zbirka pripovjedaka „Ruže za Nives Koen“. Bilo je osporavanja i odobravanja ove odluke. Mnogi su smatrali da je u posljednje vrijeme obezvrijeđena, pa je bilo čak i predloga da Kovač odbije ovo laskavo priznanje.

– Nagrada sa imenom velikog crnogorskog i evropskog Njegoša u mom životu ima posebno značenje, tim prije što sam njen prvi dobitnik u samostalnoj Crnoj Gori. Na emotivnom planu, ona je neka vrsta pozitivne nostalgije, ako hoćete priča iz prošlosti. Kada sam se još u ranoj mladosti počeo baviti ovim, što bi Časlav Miloš rekao nastranim poslom, otac je sa nevjericom i sumnjom gledao na to što radim. Vjerovao je da tu nema hljeba. Sjećam se da je jednom rekao: „Još bih i razumio da pišeš kad ne bi bilo Njegoša“. Ma koliko to bilo priprosto shvatanje književnosti, takvi veliki graničnici u literaturi pomažu mi višestruko. Ako ništa drugo, tjeraju te da tražiš vlastiti put, da se dovijaš kako da budeš svoj, rekao je Mirko Kovač u svojoj besjedi prilikom dobijanja Njegoševe nagrade.

Dosadašnji dobitnici

Osim Mihaila Lalića 1963. i Mirka Kovača 2009. godine, Njegoševu nagradu su dobili još i Miroslav Krleža 1966. za roman „Zastave“, Meša Selimović za roman „Derviš i smrt“ 1969., Branko Ćopić je dobitnik ove nagrade 1972. za zbirku pripovjedaka „Bašta sljezove boje“, Blaže Koneski 1975. za zbirku poezije „Zapisi“, tri godine kasnije Oskar Davičo za zbirku poezije „Reči na delu“, a 1981. Josip Vidmar za knjigu književnih portreta „Obrazi“. Pjesnikinja Desanka Maksimović, jedina dama među dobitnicima, ušla je među slavljenike 1984. godine za zbirku „Slovo o ljubavi“, Borislav Pekić za ciklus romana „Zlatno runo“ 1987, a Dobrica Ćosić 1990. za trilogiju „Vreme zla“ (romani: „Grešnik“, „Otpadnik“ i „Vernik“). Stevan Raičković je slavodobitnik 1993. godine za izbor poezije „Pesme“, a Matija Bećković za životno djelo 1997. godine.