Nadobijao se nagrada u svom dosadašnjem životu Murat Ćorović novinar, pjesnik, aforističar i prosvjetni radnik iz Bijelog Polja. I novinarskih; i prosvjetiteljskih; i pjesničkih… Al, ipak, kad mu je prije neki dan stigla vijest da mu je Društvo crnogorskih novinara dodijelilo Priznanje za poseban doprinos i razvoj crnogorskog novinarstva, koje mu je uručeno na Cetinju povodom 23. januara Dana crnogorskih novinara, nije da se nije obradovao.
– Logično je da treba cijeniti svako javno priznanje koje dodjeljuju ozbiljni ljudi i ozbiljne institucije. Nagrade i priznanja su potvrda nečijeg radnog, stručnog, moralnog, ljudskog odnosa prema poslu, ili takvog odnosa u nekoj konkretnoj situaciji. E sad, bitno je usaglasiti, izbalansirati odnose između nagrade i nagrađenog – koliko ko koga zaslužuje. A to zaista i nije lak posao i to ne baš rijetko ugrožava ugled nagrade kao institucije, kaže Ćorović.
Godinama je Murat Ćorović predvodio bjelopoljsko novinarstvo. Čim su Bjelopoljske novine počele da izlaze 1976. godine, Muratu Ćoroviću, do tada prosvjetnom radniku i dobitniku najvećeg crnogorskog priznanja u prosvjeti „Oktoih“, nije imalo druge – morao je da ostavi dnevnik i da se prihvati novinarskog pera. Primijetili „drugovi“ njegove novinske priče u tadašnjoj beogradskoj Borbi i donijeli „direktivu“: „Ti, Murate, više nijesi prosvjetni radnik. Od sada si novinar!“ Od tada do danas, iza Murata Ćorovića su godine predanog novinarskog rada: brojne reportaže, intervjui, novinarski članci, informacije, komentari, aforizmi, a 1985. godine za svoj novinarski rad dobio je Godišnju nagradu Saveza novinara Jugoslavije i nagradu Udruženja novinara Crne Gore.
– Novinarski posao je bitna djelatnost u svakom društvu, radi čega mu valja posvetiti dužnu pažnju. Međutim, niti je odnos sredine prema informisanju adekvatan potrebama ljudi koji se bave tom djelatnošću, niti su poslenici javne riječi na nivou odgovornosti kad je u pitanju odnos prema onima koji imaju pravo na pravovremenu, objektivnu, korektnu informaciju. Odnosno, društvo bi moralo da obezbijedi novinarima solidne uslove za rad, baš kao što bi novinari morali da se u svom radu pridržavaju važećih zakona i novinarskog kodeksa. Naravno, teško da ikad tu stvari mogu biti idealne, ali je danas, nažalost, i u ovoj oblasti mnogo toga previše poremećeno, kaže Ćorović, koji je, osim novinarskih, u arhivu smjestio i nekoliko književnih nagrada. Iako nema objavljene pjesničke knjige, ime Murata Ćorovića je veoma poštovano u pjesničkim krugovima u Crnoj Gori, što potvrđuju i druga i treća nagrada na Ratkovićevim večerima poezije, a da je dobar pisac aforizama zna svako ko je makar pročitao ijedno Muratovo „varničenje“ u raznim publikacijama, ili u autorskoj knjizi Ćorovićevoj koja nosi isti naslov.
A to što Murat Ćorović kaže da novinarstvu treba posvetiti pažnju i da tom poslu čovjek mora biti predan, potvrdio je i radom u Bjelopoljskim novinama, kao novinar i kao urednik, od osnivanja Bjelopoljskih novina 1976. do njihovog gašenja 2003. godine. No, vodeći se onom poznatom: „Jednom novinar, dovijeka novinar“, pero Murata Ćorovića nije moglo da miruje ni nakon gašenja Bjelopoljskih novina i njegovog odlaska u penziju, pa je 20. marta 2004. godine pokrenuo Mozaik, reviju za kulturu, obrazovanje i tradiciju. Osnivač i glavni urednik je Murat Ćorović, a redakciju čini grupa poznatih bjelopoljskih novinara i drugih uglednika.
– U početku Mozaik je izlazio mjesečno, a sada zbog nepostojanja optimalnih uslova tromjesečno, kaže Murat Ćorović, novinar čiji će tekstovi ostati zabilježeni u istoriji crnogorskog novinarstva. Murat Ćorović, pjesnik čija će poezija dovijeka teći brzacima Lima. Murat Ćorović, čiji će aforizmi prkositi raznim vjetrovima koji će duvati Limskom dolinom…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
