Najljepše mjesto Bogu iza leđa

Preko ovog sela, kroz Klisuru, može se pješke stići do poznate Đalovića pećine i na izvor rijeke Bistrice. Hladna rijeka se „ljutito“ survava niz korito i silazi u dolinu, presijeca selo i nekoliko kilometara dalje se uliva u Lim.

Zbog karavana koji su prolazili bistričkim krajem u tursko vrijeme je napravljen stari kameni most u obliku polumjeseca, a Bistričani su prije Drugog svjetskoga rata uspjeli da iskoriste svoju rijeku i na njoj „instaliraju“ prvu hidrocentralu u ovim krajevima. „Dakle, Bistrica je imala električnu energiju prije Bijelog Polja“, ponosno pričaju Bistričani. „I dok su se u Bijelom Polju palili fenjeri, Bistričani su, zahvaljujući Čedu Jaćimoviću i Otu Jungu, igrali karte uz svjetlost električne sijalice.“

Međutim, Drugi svjetski rat je bio nemilosrdan i prema bistričkoj centrali. Srušena je!

Ali, čim je i posljednja puška utihnula u njihovom kraju, Bistričani, navikli na rahatluk, počeli su obnavljanje centrale. Kamen za zidanje, betonsku konstrukciju, instalacija – sve su pripremili i ponovo obnovili centralu. Do 1955. godine svi radovi su završeni i ponovo je svjetlost električne energije obasjala Bistricu.

Primitivne lampe su otišle u zaborav. „Međutim, zbog malog napona, zabranjena je bila upotreba kućnih aparata i mašina“, kaže Sakib Čindrak, predsjednik Mjesne zajednice Bistrica. „Struja se tada plaćala po sijaličnim mjestim, pa su se električari peli po tavanima i provjeravali da neko nema, slučajno, sakriveno sijalično mjesto“, priča Čindrak.

Tih vremena odlično se sjeća mještanin Džibo Mahmutović. „Jeste bio mali napon, ali je bilo lijepo i ja se ne sjećam da je u to vrijeme nestajalo struje. Bistričku centralu je prvo održavao Reko Grbović, a poslije Šućro Bošnjak. Sjećam se kada bi se napunio lišćem kanal kojim je dolazila voda do centrale, sijalice bi počele da žmirkaju. Tada bi pao napon i svi bismo grdili Šućra. Govorili bismo: ‘Opet je zaglavio kod Rajka u kafani’. Inače, svi Bistričani su ga poštovali.“

Džiba mnoge uspomene vežu za bistričku hidrocentralu, ali najupečatljivije su one kada bi se čistila „vada“, odnosno kanal kojim je voda dolazila do centrale. Kaže da se mnogo radovao tom čišćenju.

„Kada bi se čistila vada, dosta bi se ribe nakupilo u kanal i mi bi je lovili. Čini mi se da sada nema tako slatke pastrmke u Bistrici“.

Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, Bistrica je priključena na gradsku elektromrežu, a stara hidrocentrala je srušena. Svi su uređaji, kažu mještani, prodati za male pare, a ono što je ostalo raznosio je ko je stigao.

Vada za dotok vode u bistričku hidrocentralu se izgubila, a od nekadašnje centrale su ostale ruševine, uz koje se penju bršljan i ostale puzavice. Ostala je samo priča da je Bistrica imala struju prije nego Bijelo Polje.

Hidrocentrale na Bistrici

Ove godine treba da počnu radovi na izgradnji prve mini hidrocentrale na rijeci Bistrici, čija investicija se u ovoj godini očekuje više od sedam miliona evra. Takođe, Elektroprivreda Crne Gore ove godine planira da ugradi transformator na Ribarevinama. Zahvaljujući tome, Bijelo Polje će imati najstabilnije snabdijevanje električnom energijom u Crnoj Gori, s obzirom da će imati tri kraka snabdijevanja: od Pljevalja, Podgorice i Srbije. Ovaj posao vrijedan oko pet miliona eura, biće završena ove godine, smatraju nadležni.