Nastavnici poniženi i na rubu siromaštva: Kakav je položaj prosvetnih radnika u regionu?

U realnosti, početna plata nastavnika sa sedmim stepenom stručne spreme i sa poslednjim povećanjem od 10 odsto za toliko je niža od proseka Republike, ukazuje Srđan Slović, predsednik Granskog sindikata prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“, koji podseća da se Vlada u protokolu potpisanim u oktobru prošle godine sa reprezentativnim sindikatima obrazovanja obavezala da će osnovna plata nastavnika dostići republički prosek do 1. januara 2025.

– Od toga se nije odustalo i niko ne negira da se to neće ispuniti, ali još nema jasnog stava da li će to ići u etapama ili odjednom – kaže Slović.

Zaposleni u obrazovanju su početkom februara primili prvi deo januarske zarade od kada je počela da važi nova cena rada, pa je osnovna plata nastavnika početnika sada 86.680 dinara.

Iz Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Srbije (NSPRS) upozoravaju da je osnovna zarada školskog profesora sa fakultetskim obrazovanjem u Srbiji 2009. godine bila 2,89 puta veća od minimalne zarade.

Od tada se taj odnos menja na štetu prosvetnih radnika pa danas profesori dobijaju samo 1,74 puta veću platu od minimalca.

– Minimalac je u Srbiji od 2010. do 2024. godine porastao za 316,66 odsto, a prosečna osnovna zarada profesora u školi za 225,18 procenata. Ako se ovaj trend nastavi, za osam godina će profesori raditi za najnižu garantovanu zaradu u državi, kao nekvalifikovani fizički radnici – ističu u NSPRS.

Da bi se ova pogubna sudbina izbegla neophodno je, kažu, promeniti način obračuna zarade u prosveti.

Predlog NSPRS je da osnovica za računanje plate u prosveti bude minimalna zarada u Republici Srbiji, a koeficijenti bi se kretali od 1,05 za fizičkog radnika, do 2,30 za nastavnika sa sedmim stepenom stručnosti.

Predlog sadrži i odredbu da se koeficijenti uvećavaju za 0,20 na ime regresa i toplog obroka zaposlenih. Primenom ovog predloga, fakultetski obrazovan profesor bi uvek zaradio najmanje 2,4 državna minimalca.

Za razliku od Srbije, prosvetari u BiH i Republici Srpskoj imaju plate iznad republičkog proseka, a izuzetak su jedino Crna Gora i Makedonija.
O tome je jesenas govorio i Srđan Slović, kada su sindikati pregovarali sa državom i najavljivali štrajk u školama do koga posle svega nije došlo.

„Predstavnici vlasti govore kako imamo najbolje finansije u regionu. Međutim, ako uporedimo naše i plate naših kolega u regionu, vidimo koliko nas je država ponizila. Da ne pominjemo Sloveniju i Hrvatsku, koje su daleko iza nas. Mi zaista imamo veći BDP od Republike Srpske i BiH, na nivou smo Crne Gore, a Makedonija je nešto ispod nas. Ali je osnovna plata nastavnika u Crnoj Gori i Republici Srpskoj 100 evra veća nego u Srbiji, veća je i u BiH, čak njihov nastavnik sa oko 30 godina radnog staža ima skoro dve prosečne plate, a mi se borimo i tražimo samo taj jedan prosek – kazao je ranije Slović.

On napominje da treba imati u vidu i da je sistem nagrađivanja u državama iz okruženja drugačiji nego u Srbiji, odnosno da minuli rad iznosi najmanje 0,5 odsto po godini radnog staža, a u Crnoj Gori od 0,5 do jedan odsto.

– To znači da je za prvih 10 godina 0,5 odsto, od 10 do 20 godina staža 0,7, a jedan odsto od 20 do 30 godina staža. Kod nas je minuli rad 0,4 odsto po godini staža. U Republici Srpskoj imaju regres i topli obrok i to je u nominalnom iznosu veliki novac – ističe Slović.

Korekcija najnižih koeficijenata koja je izvršena promenom uredbe krajem avgusta prošle godine nije rešila stari problem – zaposleni sa najnižim primanjima i dalje će veći deo ove godine biti dotirani do minimalne zarade jer minimalac raste brže nego što su sektorske povišice.

– Uredba je menjana a da sindikati nisu bili uključeni u to. Mi smo tražili da uđe u sporazum sa Vladom da se koeficijenti temeljno moraju menjati jer nam se svi zaposleni do petog stepena utapaju u minimalac. Nije to slučaj samo u školama, već i u drugim delatnostima u obrazovanju, u učeničkom i studentskom standardu imamo cele službe na minimalnoj ceni rada, tako da postoje poteškoće da se obezbedi radna snaga – ukazuje Slović.

On podseća da u obrazovanju i dalje postoje tri različite cene rada.

– Jedna cena rada je u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika, odskora ona važi i za predškolske ustanove, druga cena rada je za studentske domove, treća za visoko obrazovanje. Tako imamo slučaj da kuvarica u studentskom domu ima različitu platu i koeficijent od kuvarice u učeničkom domu, a i jedna i druga obavljaju isti posao – priča Slović.

Na pitanje zašto država ne izjednači cene rada u obrazovanju, on misli da je razlog to što se ovom pitanju ne pristupa sistemski i na osnovu profesionalnih argumenata, već se na probleme reaguje tamo gde je pritisak veći i gde postoji veća opasnost da dođe do štrajka.

BiH: Za vlast u BiH obrazovanje je trošak

Ne tako davno nastavnici su imali mogućnost, priliku i način da se posvete djeci, da osluškuju atmosferu razreda i da čas prilagode tome. Ne tako davno nastavnici su bili ti koji su osmišljavali, realizovali, obrazovali i odgajali djecu. Danas su nastavnici bez mogućnosti i slobode da osjete bilo odjeljenja. Pod stalnim su bombardovanjem novih formi, planova, programa, propisa…

Pod stalnim su nadzorom onih koji su u učionici proveli kratko vrijeme, a danas određuju svaku njihovu riječ, kontrolišu svaku minutu, svako slovo i kažnjavaju za ono što uopće ne utječe na rad škole. Nažalost, prvo je vlast udarila iz „svih oruđa“ po prosvjeti, roditelji objeručke prihvatili, djeca nastavljaju. Danas su nastavnici na marginama društva, na rubu siromaštva, na meti svakoga i svega. Sarajevski nastavnici se lavovski bore za malo prava i pravde, za bolje uslove, za sebe, djecu, znanje, ali nemaju podršku onih koji bi trebali shvatiti da nam je obrazovanje u najtežoj situaciji ikada.

– Kolektivni ugovori u KS-u postoje od 2006. Od 2010. su povoljniji za radnike. Međutim, Sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja KS-a, ide do kraja u „borbi za djecu i radnike“, te smo u pripremama protesta 14. februara, kao i generalnog štrajka. Radnici u ustanovama predškolskog i osnovnog odgoja i obrazovanja i njihovi sindikalni predstavnici su ostali principijelni i posvećeni borbi za djecu i prava radnika, rekao nam je Saudin Sivro, predsjednik Sindikata.

Iz Sindikata navode da su plaće u obrazovanju među najnižim u odnosu na plate u drugim sektorima.

– Osnovne plaće u drugim sektorima su veće do 50 posto u odnosu na plaće radnika u vrtićima i osnovnim školama na području KS-a, naveo je Sivro.

Plaća nastavnika u osnovnoj školi u KS-u iznosi 1.524 KM (oko 750 eura), u ZE-DO kantonu 1.533 KM (oko 780 eura), u Kantonu 10 1.463 KM (oko 775 eura), Županiji Posavskoj 1.459 ( oko 775 eura), HNK 1.448 KM (oko 740 eura), TK 1.416 KM (oko 700 eura), BPK 1.409 KM (oko 700 eura), ZHK 1.395 KM (oko 700 eura), USK 1.295 KM (oko 650 eura).

– Plaća zaposlenih u predškolskim ustanovama i osnovnim školama na području USK je trenutno najniža u FBiH. Kolektivni ugovor je u suštini solidan i poštuje se. Problemi prosvjetnih radnika su i stalni odlazak porodica što uzrokuje smanjenje broja odjeljenja i povećanje tehnološkog viška. To izaziva stres kod nastavnika, jer su u neizvjesnosti. Tu nemamo razumijevanje i trenutno samo mi imamo liste tehnološkog viška. Slijedeće je nametanje novih poslova i zadataka za koje nastavnici nisu dovoljno educirani i koji im stvaraju dodatni stres. Status prosvjetnih radnika je dodatno narušen radom neakreditiranih obrazovnih ustanova koje izdaju diplome pomoću kojih se ljudi zapošljavaju. Sve veći pritisak roditelja kojima je ocjena iz pojedinih predmeta važnija od znanja djeteta. Nažalost vlasti u BiH još uvijek obrazovanje tretiraju kao trošak, a ne kao ulaganje u budućnost, objasnila nam je Zehra Hadžić predsjednica KO SSOOiO FBiH – USK.

Plaće profesora u osnovnoj školi u RS-u iznose 1.576 KM (oko 755 eura), nastavnik sa višom školom u osnovnoj školi ima plaću 1.373 KM (oko 660 eura), a plaća profesora u srednjoj školi iznosi 1.640 KM (oko 810 eura).

– U poređenju sa platama ostalih korisnika budžeta RS-a, ove pozicije sa visokom stručnom spremom, su podcijenjene za nekih 150-200 KM i osnovni zadatak Sindikata je da izjednačimo platne koeficijente. Međutim, nisu samo plate problem prosvjete. Poslije neželjenih dešavanja u OŠ u Beogradu na scenu je stupila priča o dostojanstvu i bezbjednosti svih radnika u prosvjeti. Mi smo resornom ministarstvu i Vladi RS-a skrenuli pažnju na težak položaj u društvu i moramo kao cijelo društvo raditi na tome da popravimo taj položaj, a za to je potrebno prvo povećati plate, rekao nam je Dragan Gnjatić, predsjednik SONK RS-a naglasivši da Sindikat obrazovanja, nauke i kulture RS-a i vlasti RS-a imaju potpisana dva posebna kolektivna ugovora koji regulištu sva pitanja.

Crna Gora: Dogovor s Vladom o višim platama ili štrajk

Crnogorski nastavnici od 19. februara otpočeće generalni štrajk ukoliko do tada ne bude dogovora sa Vladom u vezi sa povećanjem zarada koje im, tvrde predstavnici Sindikata prosvjete, pripada prema Granskom kolektivnom ugovoru (GKU).

Dolaziće u ustanove u kojima rade u terminu od 8 do 12 časova, ali neće držati nastavu.
Takav model generalnog štrajka, rekao je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović, podržava više od 60 odsto nastavnika u osnovnim i srednjim školama.

Dodatnu radikalizaciju štrajka najavili su nastavnici iz Pljevalja – otpočeće štrajk glađu 26.februara, ukoliko do tog datuma ne bude postignut dogovor o povećanju zarada sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija.

Prema podacima Uprave za statistiku (Monstat), prosječna plata u decembru 2023. u obrazovanju iznosila je 810 eura, što je za četiri eura niže u odnosu na državni prosjek.

Prosvjetari su krajem decembra 2022. potpisali GKU sa Vladom u tehničkom mandatu, a tvrde da im je dokumentom garantovano da se svi koeficijenti složenosti uvećavaju za 20 odsto od 1. januara prošle, odnosno za dodatnih 10 odsto od januara 2024. godine.
Vlada Milojka Spajića, koja je u međuvremenu izabrana, to povećanje nije uvrstila u budžet za ovu godinu, uz obrazloženje da nema novca.

Prema procjenama, povećanje za oko 14.000 zaposlenih koštalo bi državu dodatnih 18 miliona eura.

Odredba GKU, oko koje se Sindikat i Vlada spore, predviđa da će se, zavisno od makroekonomskih parametara i limita potrošnje koji budu utvrđeni za 2023. i 2024. godinu, saglasno Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, koeficijenti složenosti poslova „dodatno razmotriti, o čemu će se donijeti poseban Sporazum ugovornih strana do kraja fiskalne 2023. i 2024. godine“. Godinu nakon usvajanja novog GKU nije postupano ni po članu 79, koji predviđa da ugovorne strane, odnosno Ministarstvo i Sindikat prosvjete, obrazuju komisiju za sprovođenje, praćenje, primjenu i tumačenje GKU, na paritetnoj osnovi, od tri predstavnika svake ugovorne strane.

Nedavno je formirana mješovita komisija koja pregovara o izmjenama GKU. Paralelno sa tim, kazao je Božović, teku pripreme prosvjetara za štrajk. Odluka o stupanju o štrajk predata je Ministarstvu prosvjete prošle sedmice, a ukoliko se uskoro ne dogovore, prosvjetari će obustaviti nastavu. Članovi Glavnog odbora Sindikata prosvjete pokrenuli su i spor pred Agencijom za mirno rješavanje sporova, što je tek korak pred tužbu protiv države.

„Ukoliko narednih dana dođe do kompromisnog rješenja odluka o štrajku se povlači, a povlačimo i ono što smo podnijeli Agenciji za mirno rješavanje sporova. Nadamo se da neće doći do štrajka“, poručio je Božović.

I Vlada je na sto stavila svoju ponudu – ako se nastavnici strpe, najkasnije do kraja septembra mogli bi primati najmanje 15 odsto veću neto zaradu.

„Prosvjetnim radnicima ponuđeno je povećanje zarada u neto iznosu od najmanje 15 odsto, što bi se primjenjivalo najkasnije do kraja trećeg kvartala ove godine… Još jednom napominjemo da je neophodno primijeniti održiva rješenja koja neće ugroziti funkcionisanje sistema, a sa druge strane će voditi do sistemskog unapređenja položaja prosvjetnih radnika u društvu, što je, nadamo se, svim učesnicima u razgovoru i cilj“, kazali su iz Ministarstva prosvjete.

Pregovori su u toku, a ako izostane kompromis i dođe do štrajka, biće to prvi veliki, radikalni protest prosvjetara nakon 22 godine.
Prosvjetnim radnicima tada je trebalo 10 mjeseci štrajka i pregovora kako bi za osam odsto povećali svoje plate.

Istina je, pak, da se tih mjeseci nijesu razdvajali od učenika – odabrali su opciju da ne obustavljaju nastavu, već da čas skrate na 25 minuta.

Štrajk je tada okončan potpisivanjem sporazuma nakon čega su prosvjetarima i počele da se povećavaju plate kroz kolektivni ugovor, odnosno njegove izmjene i dopune.

Od tada do danas, svakoj izmjeni je prethodio proces pregovora, ali štrajkova više nije bilo, jer je Zakon o štrajku donijet upravo nakon te pobune prosvjetnih radnika i oni su onemogućeni da traže svoja prava na taj način. Propis je u međuvremenu mijenjan, ali nije promijenjen Akt o minimumu procesa rada za oblast prosvjete iz 2006, koji i danas važi, a predviđa da nastava ne smije biti obustavljena.

U sjenci procenata ovog puta su ostali problemi u prosvjeti – sve brojnija odjeljenja u gradskim školama, neodgovarajući uslovi rada, pritisci roditelja da se ocjene njihovoj na kraju godine poprave iako to ne zaslužuju, gomilanje administrativnog posla na leđa nastavnika…