Ne mogu da živim bez karikature

Radi za mnoge dnevne novine, časopise, listove za djecu, stripove. Ilustrovao je pet knjiga, dvije svoje slikovnice i set razglednica „Crnogorac u karikaturi“ i knjigu karikatura „No comment“. Imao je više od 30 samostalnih i 350 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Predsjednik je Udruženja crnogorskih karikaturista i ogranka evropskog Udruženja krikaturista. Učestvovao je na svim velikim festivalima karikature u svijetu. Dobitnik je preko 60 nagrada za karikaturu, a najznačajnije su srebrni i bronzani „Pjer“, tri puta medalja u Tokiju, „Klasovo zlatno pero“, prva nagrada na jednom od najvećih međunarodnih festivala u Zemunu, „Zlatna kaciga“ u Kruševcu, prva nagrada „Ošišanog ježa“, prva nagrada publike u Minhenu, nagrada u Koreji, Rumuniji, Italiji, Belgiji i mnoge druge. Osnivač je humorističko-satiričnog magazina ,,TUŠ„ i organizator Prvog međunarodnog festivala karikature – Kolašin 2007. Umjetniški je direktor prestižne Kolonije karikature, koja se svake godine održava u Danilovgradu. Drljević se bavi i materskim pozorištem. Na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju osvojio je nagradu za najbolji autorski tekst za predstavu ,,Conekt“. Uvršten je u antologiju ,,Svjetska karikatura“.

Darko Drljević kaže da je karikatura njegovo životno opredjeljenje.

– Dnevnopolitička karikatura je poseban vid karikature. Karikaturista koji želi da se bavi tim poslom mora biti upućen u socijalno – političku situaciju države. Mora da prati svaki politički događaj u zemlji, političku strukturu društva, istoriju… Jednostavno, mora da bude igrač na prvu loptu, priča Drljević.

* Da li je poslije neke karikature bilo pokretanja tužbe protiv Vas?

– Zašto tužbe? Nijesam ja kriminalac! Ako u društvu nema slobode za umjetnika, onda on ne može da se izrazi. Jedan moj prijatelj, karikaturista iz Kragujevca, imao je prijatelja koji je kasnije otišao u politiku i ovaj ga je nacrtao za neke novine, pa se taj njegov prijatelj, političar, naljutio. „Što se ljutiš„, pitao ga ovaj. „Kako da se ne ljutim kad me crtaš.“ „Pa što si išao u politiku, čovječe?“ Znači, mi se time bavimo. Karikatura je naš posao. Naravno, kao i u svemu, mora da se ima doza kulture.

* Kolika je Vaša sloboda u medijima?

– Mediji moraju biti otvoreni. Meni najviše smeta karikatura bez poruke, ili koja je upućena direktno jednoj ličnosti, ili se bavi nekom sokačkom politikom. Ja se bavim velikim događajima koji utiču na čitavo društveno uređenje i na svakog čovjeka, a ne partijskim interesima.

* Je li teško ispričati tu veliku priču kroz karikaturu?

– Bogami jeste. Jer, karikatura, prije svega, mora biti inteligentna. Mora biti dvosmislena. Mora da ima tvrdoće u sebi i da nosi likovni izraz. Bez toga karikatura nije karikatura. Nažalost, u našoj štampi ima dosta ljudi koji ne znaju da rade posao karikaturiste.

*Koliko je karikatura zastupljena u likovnoj umjetnosti?

– U svijetu je zauzela veoma važno mjesto. To govore i mnogi svjetski festivali kojih je iz godine u godinu sve više. Kao i u klasičnom slikarstvu, karikaturista kroz svoje djelo želi da uputi važnu poruku.

* Vi ste kroz karikaturu promovisali crnogorski turizam setom razglednica „Crnogorac u karikaturi“.

– Taj set od 10 razglednica je svojevrstan način prezentacije Crnogoraca i crnogorskog humora. Te su karikature, maltene, obišle čitav svijet.

* Karikatura je asocijacija na nešto šaljivo, pa kako je onda ozbiljno shvatiti?

– Karikatura jeste asocijacija na smijeh. Međutim, uopšte ne mora da znači da će da vas nasmije. Vjerovali ili ne, jedna moja karikatura je izazivala suze kod ljudi. Tema su bile izbjeglice. Prikazana je prikolica na kojoj je dvoje djece. Roditelji bježe sa njima, u pozadini je zgarište, selo gori, a to dvoje djece za sobom bacaju mrvice hljeba. To je karikatura koja podsjeća na bajku „Ivica i Marica“. To nije vesela karikatura.

* U vašem radu ima dosta robijaških motiva. Otkuda to?

– Meni je u životu prva stvar sloboda. Trudim se da budem slobodan i idem na to da mi smeta svaki vid ropstva. Mislim da je čovjekovo najveće blago upravo sloboda.

* Može li se živjeti od karikature?

– Bolje da me pitate mogu li da živim bez karikature.