Ne zaboraviti ali i ne politizovati zločin

Istoričar dr Šebo Rastoder podsjetio je šta se desilo Bošnjacima Šahovića prije 90 godina. Oko 2000 lokalnih Srba i Crnogoraca je 9. novembra 1924. krenulo da se sveti Bošnjacima za pogibiju Boška Boškovića, načelnika kolašinskog okruga. Kasnije je utvrđeno da su Boškovića likvidirale crnogorske komite, ali povedeni prvobitnim lažnim informacijama da su ga ubili Bošnjaci, Srbi i Crnogorci počeli su da upadaju u bošnjačke kuće i ubijaju cele porodice. Poslije dvodnevnog masakriranja i bjekstva preživjelih, kako ništa ne bi podsjećalo na muslimane, porušene su džamije, a naziv mjesta Šahovići kasnije je promenjen u Tomaševo. Od tadašnjih 1580 muslimanskih domaćinstava nijedno nije ostalo na tom području. Po istom scenariju po kom su bili uništeni muslimani u Šahovićima trebalo je da ista sudbina zadesi i bjelopoljske muslimane, podsetio je Rastoder.

Uhapšeno je 45 najuglednijih Bjelopoljaca koje je trebalo likvidirati, a potom nastaviti sa uništavanjem preostalog muslimanskog gradskog stanovništva među kojim je, potpuno zaplašenom i dezorijentisanom, nastala prava panika. Jedan od najuglednijih Bjelopoljaca, Huzeir-aga Dervović, uspio je da ubijedi glavnokomandujućeg oficira da ga oslobodi kako bi se u Beogradu sastao sa tadašnjim predsjednikom Vlade Kraljevine SHS Nikolom Pašićem.

Dervović uspijeva da izdejstvuje oslobađanje zatočenih Bjelopoljaca uz obećanje da će svi muslimani iz Bijelog Polja glasati za Pašićevu Radikalnu stranku i da će urgirati da i muslimani iz drugih sandžačkih srezova učine isto samo da se ne dozvoli dalji pokolj sandžačkih muslimana. Takođe je obećao da će raditi na iseljavanju muslimana iz bjelopoljskog kraja u Tursku. Na narednim parlamentarnim izborima zaplašeni bjelopoljski muslimani, kao i u drugim krajevima Sandžaka, strahujući od novog nasilja glasaju za vladajuću stranku. Nakon toga, Dervović se u Istanbulu susreo i sa Kemalom Ataturkom koji je odredio jedno selo u Turskoj za preseljenje bjelopoljskih muslimana (do koga, makar ne u planiranom obimu, ipak nije došlo). Prisebni Huzeir-aga Dervović uložio je mnogo da spasi svoj narod. Prodao je sve svoje dućane u Solunu i nešto od imovine u Skoplju te predao Pašiću za spas muslimanskog naroda u Bijelom Polju, nastojeći da otkloni opasnost od prijetećeg uništenja muslimana u tom kraju. Rastoder je takođe naglasio da je sramno za Bijelo Polje što nema mezar obilježje Huzeir age Dervovića, kao ni ulicu koja bi nosila njegovo ime. Rastoder je primjetio da su Bjelopoljci bili prepadnuti prošli put kada je govorio na ovu temu.

Akademik Ferid Muhić je naglasio da se ovaj zločin ne smije politizovati i da bez obzira na razlike u mišljenjima Bošnjaci moraju tada biti jedinstveni. „Niko od nas Bošnjaka nema pravo oprostiti kao što nemamo pravo zaboraviti, a u svemu drugom moramo iznalaziti načina za pomirenje. Oprostiti tuđi život je kao da opraštamo tuđa potraživanja, što nemamo pravo, a to ostaje za Sudnji dan između dželata i žrtve“, istakao je on.

Đilas o zločinu

O pokolju muslimana u Šahovićima i okolini pisao je poznati jugoslovenski revolucionar i političar Milovan Đilas, čiji je otac učestvovao u ubistvima. Đilas je 1958. objavio knjigu „Besuda zemlja“ posvećenu Šahovićima. „Muslimanskim svještenicima su čupali brade i urezivali im krstove na čelu. U jednom su selu grupu ljudi žicom vezali za plast sijena i zapalili. Poslije su prepričavali da ljudi gore purpurnim plamenom. Jedna je grupa napala jedno domaćinstvo na osami . Seljak je upravo derao jagnje. Njega su namjeravali ustrijeliti, kuću mu spaliti, ali ih je guljenje jagnjeta navelo da o istoj šljivi za pete objese živa seljaka, jedan od njih iskusan mesar je sjekirom rascijepio seljaku“, pisao je Đilas.

Sumirajući priču o pokolju u Šahovićima Đilas zaključuje: „U tom kraju sama ubistva i nijesu držana za nešto strašno naviklo se na to. Ali svirepi i nečovječni način na koja su ona izvršena i naslada koju su osjećali oni koju su taj posao obavljali to je izazivalo zgražavanje i osudu čak i kad su muslimani u pitanju“.

Spomen-obilježje i ulica

Osman Nurković, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća u CG, rekao je da će ova organizacija kod nadležnih institucija pokrenuti inicijativu za izgradnju spomen- obilježja, kao i da jedna od ulica u Bijelom Polju ponese naziv Huzeir age Derovića. Ovu inicijativu je podržao i predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice dr. Admir Muratović.