„Ne znam hoću li ih više vidjeti, ali znam da neće biti gladni“

Masovno otišli Petnjičani u Luksemburg, devedesetih godina. A prezime Hadrović, kažu, postalo najbrojnije u Luksemburgu, pa je prije nekoliko godina predstavnika plemena Hadrović primio u svoju rezidenciju predsjednik Luksemburga – lično. Tako to u toj državici Luksemburg.

Slično će izgleda biti i u Njemačkoj. Jer, lijepo se tamo živi, vele. Tamo ti, kažu, niko ne vozi golfa trojku – sirotinjsko auto. I tamo, tvrde, posao nije privilegija. Nego zagarantovano pravo svakog čovjeka. I ne treba ti kum, pobratim, prijatelj, evri ispod ruke, niti bilo ko „odozgo“ da bi se zaposlio. Samo ako hoćeš da radiš. A ako nema posla – ima socijala. Dobra socijala. Dostojna čovjeka. Dostojna i našeg čovjeka. Onog sa sjevera Crne Gore. Čuli za to naši ljudi. Da se tamo, u toj Njemačkoj, daje dobra socijala. I listom krenuli u Njemačku. Muka ih, bogme, natjerala. Žena, djeca, stari roditelji, a niotkud para da se otkine.

Čini se da je počeo da se ostvaruje onaj vic o Novopazarcu koji je rekao da bi pobjegao u Njemačku, kad bi bio smak svijeta. Samo što se to sada odnosi na Bjelopoljce, Berance, Rožajce, Plavljane i Gusinjane, te Pljevljake… Puni autobusi ljudi iz ovih krajeva svakodnevno voze prema Njemačkoj. Prevoz organizuju putničke agencije iz Novog Pazara. Nevladine organizacije i neke političke partije barataju podacima da je od početka godine sjever Crne Gore napustilo skoro četiri hiljade ljudi. Prema podacima Almira Balića predstavnika Građanskog pokreta, između popisa 1991. i 2011. godine broj stanovnika Bijelog Polja umanjen je za 9.000 .

– Prema popisu iz 2011. godine u Bijelom Polju je bilo 46.051 stanovnika, a sa sigurnošću možemo reći da smo od tog popisa do danas veoma blizu brojci sa popisa iz 1953. godine kada je Bijelo Polje imalo 41.432 stanovnika, kaže Balić.

Za ovakve podatke, kriva je emigracija. Od ratnih devedesetih, do dana današnjih. Najgori je, kažu, ovaj poslednji talas, preko kojeg stanovnici gradova sjevera Crne Gore utočište traže uglavnom u Donjoj Saksoniji, u njemačkim gradovima Goslar i Braunšvajg, južno od Hanovera. Te dvije opštine veoma su zainteresovane za prijem emigranata, zbog odliva stanovništva. Iako njemački zvaničnici tvrde da je prijava na azil loša odluka, jer se on u većini slučajeva ne odobrava, gradonačelnik Goslara Oliver Junk pozvao je vlasti da višak izbjeglica pošalju u njegov grad. Zbog toga što Goslar, nekada bogati rudarski kraj, gdje se vadilo olovo, cink, bakar, srebro i zlato, koji su eksploatisani do 1988. godine, bilježi pad stanovništva sa tendencijom daljeg opadanja. Od te 1988, statistika kaže, broj stanovnika u ovim njemačkim opštinama je u stalnom opadanju i, kako je rekao Junk nedavno njemačkim medijima, nema drugog izbora osim da se osloni na emigrante.

– Neophodni su nam stanovnici koji će pomoći da naša zajednica, ali i ekonomija našeg grada ponovo stane na noge. Kada budemo imali više stanovnika, onda ćemo graditi i nove škole, bazene, sportske centre, kao i ostalu infrastrukturu. Poslovni ljudi mi se često žale kako im je neophodno više radnika i profesionalaca. Mislim da će azilanti biti pravi odgovor za naše probleme, rekao je Junk njemačkim medijima. A tamo, u tom njemačkom gradu Goslaru, rekao je gradonačelnik, postoje smještajni kapaciteti koji mogu odgovoriti velikom broju izbjeglica.

Predsjednik nevladine organizacije „Euromost“ iz Bijelog Polja Almer Mekić, strahuje da će još veći broj emigranata napustiti sjever Crne Gore nakon završetka školske godine. „Iz Bijelog Polja su za vikend otišla tri autobusa, a u ponedjeljak, utorak i srijedu po jedan. Prevoznici iz Novog Pazara su uveli i dodatne linije. Prevoze i taksisti, pa smo u utorak veče vidjeli kombi, novopazarskih tablica, u pratnji malog auta. Putnike su uzimali ispred kuća, jer mnogi ne žele da im se zna da odlaze u azil. Vidio sam starijeg čovjeka koji je ispraćao sina, snahu i unučad. Pošto su krenuli, plačući je rekao starcu pored sebe: „Ne znam hoću li ih više vidjeti, ali znam da neće biti gladni“, priča Mekić.

Petočlana porodica Kuč iz Rasova kod Bijelog Polja se nada da će naći bolji život u Njemačkoj i da neće biti gladni. Ispisali su djecu iz škole mjesec dana prije raspusta, spakovali kofere i pravac Donja Saksonija. Čim su se smjestili, odmah su se javili rođacima u Rasovu. Rekli su da se nijesu pokajali što su otišli.

– U kolektivnom smo smještaju. Dobili smo hranu, garderobu i novac. Ima tu dosta porodica iz Bijelog Polja, Rožaja, Plava, Pljevalja… Dobar nam je smještaj. Imamo oko pet kilometara do grada i desetak do jezera i izletišta. Šetamo, upoznajemo okolinu. Imaćemo oko 1. 800 evra mjesečno. Za sada smo zadovoljni, poručili su Kuči svojima u Rasovu.

U Rasovu kod Bijelog Polja, ima još porodica koje razmišljaju o odlasku. Koje gledaju čežnjivo u onaj put prema Zapadnoj Evropi. Put, koji, izgleda, vodi samo u jednom pravcu. U novi život. U nadanje. U iščekivanje. Zemlju i imovinu što ostaviše, vele, neće ni vuk ni hajduk. Ni kuće prazne, njihove, niko neće. Ni nanu što na preslici ispreda pletivo i gleda sjetno niz sivu džadu…

A tamo, u njemačkim gradovima Goslar i Braunšvajg, južno od Hanovera, u Donjoj Saksoniji, za desetak godina, možda će neka pijaca dobiti naziv Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav, Gusinje ili Pljevlja…

Zabrinjavajući muk

Povodom masovnog iseljavanja sa sjevera Crne Gore, oglasila se i Bošnjačka stranka. Potpredsednik Skupštine Crne Gore Suljo Mustafić, inače potpredsednik Bošnjačke stranke kaže da je „zabrinjavajući muk državnih i lokalnih službi u vezi sa problemom iseljavanja i migracija koje se dešavaju posljednjih meseci“.

– Imali smo iseljavanje devedesetih godina iz razloga koje dobro pamtimo i naravno ovaj novi talas iseljavanja koji se dešava, dodatno utiče na depopulaciju stanovništva, najproduktivnijeg i najsposobnijeg i, naravno, na potpuno pustošenje sredina u kojima je inače bio veći natalitet i kojem je siromaštvo dodatno uticalo, kazao je Mustafić.

Đukanović: Nije alarmantan problem

Toj televizije je crnogorski premijer Milo Đukanović kazao da država ne zna koliko je građana sa sjevera otišlo u zemlje Evropske unije ove godine ali, kaže, da to nije alarmantan problem.

– Ako je riječ o migraciji prema drugim zemljama, to nije problem koji se bilo gdje, na bilo kojoj evropskoj adresi evidentira, kazao je Đukanović.

Neće dobiti azil

Njemačka ambasadorka u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker kazala je podgoričkim medijima da iseljavanje više hiljada ljudi „predstavlja problem masovnih migracija“ i pozvala ih da to ne čine, jer neće dobiti azil. Ona je ocijenila da Vlada Crne Gore treba da apeluje na te ljude da se ne odlučuju na put, prenosi TV Vijesti.

Moguća rasprava u Skupštini

Poslanik Socijaldemokratske partije Damir Šehović smatra da vlada treba da objelodani šta konkretno preduzima da spriječi iseljavanje iz sjevernih opština, koje su važne za razvoj države. On je istakao da će inicirati raspravu u Skupštini, nakon što dobije informacije od vlade.

– Namjera je da rasprava rezultira konkretnom politikom koju bi Vlada i opštine trebalo da preduzmu u cilju sprečavanja masovnog iseljavanja. Neka od rješenja mogu da budu različiti poreski podsticaji, hrabrija primjena poreskih olakšica za otvaranje novih radnih mjesta i promjena strukture državne pomoći. Trebalo bi ubrzati rješavanje dugova, naći dodatne izvore finansiranja, stvarati ravnopravne uslove za ostvarivanje prava na korišćenje novca iz Egalizacionog fonda, koji se koristi za finansijsko ujednačavanje slabijih opština, a ustanovljen je Zakonom o finansiranju lokalne samouprave, smatra Šehović.