U tekstovima objavljenim u „Danasu“ 8. i 10. decembra i kasnije o postupku rehabilitacije Milana Nedića nije se moglo saznati ko je i zašto postavio đenerala Nedića za predsednika srpske vlade za vreme nemačke okupacije Srbije 1941-1944. godine, zbog čega je ta administracija nazvana vlada kada nije imala šira ovlašćenja od dotadašnje komesarske uprave Milana Aćimovića, zašto se Nedić odmetnuo od kralja i jugoslovenske vlade i nije reagovao na rasparčavanje Jugoslavije, zašto se prihvatio da služi okupatoru, čime je ukaljao čast srpskog i jugoslovenskog oružja, što ga je koštalo i čina koji mu je oduzeo kralj Petar Drugi itd.


Da bi se saslušala i druga strana, ovde se navodi telegram upućen iz Beograda Ministarstvu spoljnih poslova nemačke vlade u Berlinu, 29. avgusta 1941. godine od strane Feliksa Benclera, opunomoćenika tog ministarstva pri Vojnoupravnom komandantu Srbije, u Beogradu, koji glasi:

„Telegram (poverljivo). Beograd, 29. avgust 1941. -16,55 časova. Prispeće 29. avgusta 1941, – 17, 40 časova.

Br. 562 od 29. 8. N a j h i t n i j e!

1) Pošto se sve jasnije pokazivalo da ovdašnje nemačke vojne i policijske snage, i pored najjačeg angažovanja i neznatnih gubitaka, nisu dovoljne za uništenje narastajućeg komunističkog pokreta, a, sa druge strane, odbijeno je traženo pojačanje, to se morao učiniti pokušaj da sami Srbi unište komunistički pokret i da se time spreči ujedinjenje komunističkog i nacionalnog elementa – čemu se teži. Dosadašnja komesarska vlada, kao što je sve izvesno, nije za to više bila u stanju.

2) Vojnoupravni komandant se zbog toga odlučio da za obrazovanje vlade zaduži popularnog ranijeg ministra rata generala Milana Nedića koji je poznat kao neprijatelj komunizma. Pri tom mu je ostavio slobodne ruke u izboru svojih saradnika i učinio ga lično odgovornim za to da u kratkom roku razbije ustanički pokret u zemlji. Danas je Nedić podneo listu svojih saradnika. Prema njoj, Aćimović zadržava ministarstvo unutrašnjih poslova. Ljotićeva grupa je zastupljena sa tri ministra. Inače lista sadrži većinom bezbojne ličnosti, sa izuzetkom ministra Pošte i saobraćaja, generala Josipa Kostića, poznatog kao sposobnog. Mada sva imena ne zadovoljavaju, Nedićev predlog je prihvaćen da bi se moglo odmah energično početi sa borbom protiv komunističkog terora. Obrazovanje vlade će biti objavljeno rano u subotu.

3) Da bi se podigao autoritet generala Nedića pred njegovim ministarskim kolegama i u zemlji, on će nositi titulu ministra – predsednika a njegovi saradnici titulu ministara.

Međutim, utvrđeno je da defakto novi vladin gremijum ne dobija nikakve nove stvarne nadležnosti koje dosada nije imala komesarska vlada. Osim toga, novo regulisanje znači udarac protiv tobožnje vlade Simovića u Londonu, kojoj se izvlači tlo ispod nogu.

4) Vojnoupravni komandant nije generalu Nediću davao nikakva obećanja kao protivnaknadu za uništenje komunističkog ustanka. Samo je stavljeno u izgled povećanje žandarmerije od 5. 000 na 10. 000 ljudi i obrazovanje lokalnih pomoćnih borbenih jedinica. Ovim se Nedić nada da stvori jedinice u svrhu samozaštite od ukupno do 5. 000 ljudi. Ovim se Nedić nada da stvori red, zašto je svakako uslov da ga sledi kompaktno stanovništvo. Pošto vlada u celini nije jača od prethodne sve zavisi od toga da li će Nedić kao ličnost ispoljiti očekivanu pokretačku snagu. Ukoliko to propadne, onda preostaje samo da komandant bez srpske pomoći upravlja zemljom i da preuzme vojničko uništenje ustanka samo nemačkim trupama

5) Preporučujem da se obrazovanje vlade u nemačkoj štampi tretira kao unutrašnja srpska stvar i samo kratko, pri čemu bi se moglo napomenuti da se ovim srpskom narodu daje još jedna mogućnost da se sopstvenim snagama oslobodi od komunističkog porobljavanja zemlje.

Bencler. “

(Snimak telegrama (pisanog na mašini) u AVII, Bon-2, s. 747/8)

Dakle, vojnoupravni komandant je postavio Nedića kao osvedočenog antikomunistu za predsednika srpske vlade da bi pomogao okupatoru da uguši ustanak u Srbiji koji su organizovali komunisti.

U telegramu upućenom 15. 11. 1941, Komandantu oružanih snaga na Jugoistoku, opunomoćeni komandujući general u Srbiji Beme je napisao je i ovo:

„Armijski general Nedić, u svom dosadašnjem rukovođenju, što se tiče korektnosti bio je lojalan i svojim sredstvima protiv ustanika, uprkos mnogim teškoćama, postigao je vidne uspehe protiv komunista. <B>Nedić je, ponavljao molbe da se ustanička mesta bombarduju…<B> (Podvukao priređivač ovog teksta)

Ja sam došao do ubeđenja da je dalje vođenje poslova predsednika vlade od strane armijskog generala Nedića bilo pravilno i da po cilju služi nemačkim interesima. . . „

(Snimak originala (pisanog na mašini) u AVII, NAV-T-501, r. 251. s263-7)

Autor je učesnik NOP-a iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari