Romi u bjelopoljskom naselju Strojtanica ne žive više pod čergama i ne timare svoje konje. Umjesto toga, sagradili su kuće od „crvenih blokova“, ispred njih parkirali automobile. „Fordove“, BMW-ove, „mercedese“… Cakle se metalik boje na martovskom suncu. Sudaraju se zraci sa besprijekorno čistim šoferšajbnama. Odbijaju se i od masivne minđuše djevojaka i od zlatne zube Safeta Selimovića. Šljašte suknje, zveckaju đerdani. Odozdo, iz kuće Feride Selimović, trešti muzika. Njenoj unuci Valentini je prvi rođendan. Došli su i prijatelji iz beranskog romskog naselja Talum. Jutros rano zaždili svoje makine i pravac Bijelo Polje. Sve je, po običaju, rasipnički. Široka romska duša zna samo za pjesmu i igru. „Veselje, bratko!“. Biće obilna trpeza i puno alkohola.
– Fino živimo, vidiš kakvo je stanje. A sjećam se čergarenja. Dolje-gore. Dobro je bilo i to. Dobro. Al, ovo je bolje, kaže Ferida i žuri da dočeka goste.
Ispod naselja protiče Lim. Podsjeća na nekadašnji život ciganski, kada bi sa prvim proljećnim kišama i Romi digli čerge i krenuli kroz Limsku dolinu. Negdje, pored potoka, razapeli bi čerge. Palili ogromne vatre, a iskre se rasprskavale u mraku, odlazile prema nebu i stapale se sa zvijezdama. Uz njih, provlačili su se taktovi muzike svirača čija su srca igrala od užitka. Crnooki Hivzo bi uzeo prim u ruke i zasvirao neku romsku. Tužnu, da duša zaboli. Da srce iskoči iz grudi. I sada Spasoje Selimović uzdrhti od meraka kada se sjeti Hivzove pjesme. A i on, Spasoje, ima pravo cigansko grlo. Sjetan glas. Baš kao život ciganski.
„Hej Ciganko vragolanko….“, odjeknu Spasojev glas. Pomiješa se sa pjesmom sa radija iz kuće u kojoj Valentina slavi rođendan „Srećan ti rođendan, sunce moje malo…“
– A sada, jednu romsku. Hoćeš li da ti pjevam, kume, jednu romsku?, pita Spasoje. I ne sačeka odgovor, već zatreperi njegov glas: „Aketrimbž srnke nitihala nitil, sine, sine….“.
– Ovo je tužna ciganska pjesma o roditeljskoj ljubavi, o teškom romskom životu, o čergama, o vedrom nebu, mjesecu i zvijezdama, veli Spasoje. Poslije je htio da otpjeva jednu, kako veli, najzanimljiviju romsku pjesmu.
„Ljubavna je to romska pjesma“, veli Spasoje. „Bezobrazna dozlaboga.“ I htjede da je otpjeva, no žene naiđoše, a to nije za njihove uši. To se pjeva samo u muškom društvu. Uz dobru šljivovu rakiju i pečenu kokošku.
– Takav je život nas Roma, kaže Safet Selimovic i dodaje da, kao i ostali narodi, neki Romi žive dobro, neki loše. „Uglavnom ovi što dobro žive radili su u inostranstvu. Oni i voze nove automobile. A mi, koji smo ovdje, živimo samo od otpadi, kolko djecu da hranimo. Nekada imamo da jedemo, nekada nemamo. Slabo ima posla. Doduše, bude nekih sezonskih poslova preko Biroa rada i u Komunalno radi nekoliko Roma, ali šta mi ostali da radimo. Počela su naša djeca da idu u školu i to je dobro, lakše će dolazit do poslova, kaže Safet.
Sa sokaka u romskom naselju Strojtanica prašinu podiže „ford tranzit“. To stiže Orhan Selimović iz Berana. Došao i on da čestita maloj Valentini rođendan.
– Vidi ga kakav je, kao lutka, uzdahnu nekoliko mlađih Roma za automobilom.
– Mi smo došli sa Taluma na ovo veselje ovdje. Valentini je danas prvi rođendan i običaj je da pijemo, da pjevamo, da igramo, da se veselimo. Samo, ne smijemo da pucamo. Imamo harmoniku. I sve. Ima da grmi od pjesme, kaže Orhan. I njemu svitkaju zlatni zubi. To je, kaže, kod Roma znak prestiža. Orhan priča da se sjeća nekadašnjeg života Roma i da je imao dobrog koja, međutim sada vozi „forda“.
– Odličan sam vozač, ali sam umio dobro i konja da jašem. Jeste, sad se bolje živi, ali prije je bilo zdravije. Razumiješ. Pili smo, ćerali konje, sjeća se Orhan.
Dolje, u slavljeničkoj kući, svirač rastegao harmoniku. I kreće pjesma. A Spasoje Selimović sa punom bocom rakije nazdravlja gostima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
