Nema konflikta između države i medija

Novinarska znatiželja je prije dva mjeseca odvela Murata Ćorovića, urednika revije Mozaik i Vukomana Batka Kljajevića, novinara Radija Crne Gore u Australiju. Cilj ovih novinara iz Bijelog Polja je bio da posjete tamošnje fakultete novinarstva i novinske kuće, kako bi se upoznali sa prilikama u novinarstvu u toj dalekoj zemlji. Na ovu ideju ih je podstakao njihov prijatelj prof. dr Hazbo Skoko i njegova supruga Branka, profesori na tamošnjem univerzitetu. Nedavno su se vratili sa tog putovanja, puni utisaka.
– Posjetili smo Čarls Sturt Univerzitet u Bathurstu, upoznali se sa radom Univerziteta, a posebno sa odsjekom za žurnalistiku. Takođe, posjetili smo lokalnu novinsku kuću Advokat Rendžers i regionalni Informativni centar“, kaže Murat Ćorović.

Naši u Australiji

Ćorović i Kljajević kažu da u Australiji djeluje jedna od najaktivnijih organizacija crnogorske dijaspore, MEAA sa sjedištem u Sidneju.

– U Udruženju nijesmo zatekli predsjednika Zajednice Mihaila Mandića, jer je bio u Crnoj Gori, ali nam je pravi domaćin bio portparol Safet Beljo Radončić. Posebno smo oduševljeni što u toj zajednici ima ljudi sa svih prostora bivše Jugoslavije, pa i iz mnogih drugih krajeva svijeta. Beljovi gosti smo bili desetak dana, a veoma prijatno smo družili i sa članovima MEAA. Njihove priče o dolasku u Australiju su različite i svi imaju zajedničku nostalgiju prema rodnom kraju. Svi lijepo žive i svi rado pričaju o dalekoj domovini i rodnom kraju. Interesantno je da i oni rođeni u Australiji, najčešće odlično znaju maternji jezik, pričaju Ćorović i Kljajević.

Australija, kažu ova dva novinara, kao i svaka uređena zemlja, mladima pruža širok izbor zanimanja. Obezbjeđuje im školovanje. Međutim, ako, nakon završenih studija, stručnjak, zbog nepoznavanja materije za koju je školovan, napravi propust, odgovornost i nadoknadu štete snosi fakultet, odnosno profesor kod kojeg je stručnjak studirao.
– Kada nadležna inspekcija zatekne radnika bez odgovarajuće lične zaštite, ili da podiže teret teži od 30 kilograma, ili u nekoj drugoj po život i zdravlje rizičnoj poziciji, na radilište se odmah stavlja plomba, radnici idu kući i biće uredno isplaćivani, sve do okončanja spora pred sudom i primjerene kazne za poslodavca, priča Batko Kljajević.
Što se tiče slobode novinarstva, kažu da je neograničena. Mediji su slobodni da kritikuju sve ono što nije dobro. I niko nema da se ljuti. Ali, novinarski kodeks se i te kako poštuje.
– Do devedesetih godina lokalna informativna sredstva su bila u vlasništvu familija, kada su ih otkupile velike kompanije. Kritika odgovornih ličnosti i vlade omiljena je tema javnih glasila i niko od novinara zbog toga nije imao neprilika. Politička scena je rasterećena, zakoni i država funkcionišu tako da nema konflikata između države i medija, kaže Ćorović.
Novinarima nije moglo da promakne i to kako se u Australiji posebna pažnja posvećuje turizmu. I nijesu odoljeli, a da ne svrate u pećinu Lukas u selu Đenolan, koje se nalazi 80 kilometara od Bathursta.
– Zanimljivo je da je pećinu 1828. godine pronašla potjera za lopovom koji je krao po selu i u njenom ulazu krio svoj plijen. Ime je dobila po Džordžu Lukasu koji je 1860. godine donio odluku da se pećina zaštiti i uredi.
Posjetila su ova dva novinara i zatvor u Dabuu iz 1820. godine, u kojem su urađene voštane figure robijaša i osoblja u prirodnoj veličini, sa posuđenim glasom, pa pričaju o svojim grijehovima i prilikama u zatvoru.
– Bili smo i u akvarijumu duboko ispod mora iz kojeg možete da se gledate sa ajkulama oči u oči i ispijate svoje piće i da uživate u ljepoti zlatnih ribica, priča Ćorović.