Omer Karabeg: Naši sagovornici su dva advokata koji se bave krivičnim predmetima – Azem Vlasi iz Prištine i Đorđe Dozet iz Beograda. Ko, po vama, treba da vodi istragu o navodima iz izveštaja Dika Martija o trgovini ljudskim organima?


Azem Vlasi: Ako se radi o osnovanoj sumnji da je delo počinjeno na teritoriji Kosova ili su izvršioci sa Kosova, onda postupak treba da vode nadležni organi na Kosovu, a to konkretno znači kosovski istražni organi i misija EULEKS-a, koja u svom sastavu ima vrsne istražitelje, među njima i 18 tužilaca. Ukoliko se kao mesto izvršenja dela pominje teritorija Albanije – priča se o nekoj žutoj kući – onda treba u to uključiti i nadležne istražne organe u toj zemlji.

Đorđe Dozet: Ja sam pristaša one stare škole krivičnog prava koja nadležnost za procesuiranje zločina vezuje za mesto izvršenja. Ali ja sam istovremeno i pristaša oslobađanja sudova od svake politike. Sudija koji je vezan za politiku ne može biti samostalan, niti može biti pravedan i božica pravde beži iz njegove sudnice. Slobodnom i samostalnom sudiji i tužiocu ne treba nikakva međunarodna rezolucija da bi radio svoj posao, a neslobodnom i zavisnom džaba je i rezolucija, jer on uvek osluškuje šta od njega očekuje njegov gazda.

Omer Karabeg: Izvestilac Saveta Evrope i autor izveštaja o trgovini ljudskim organima Dik Marti smatra, međutim, da EULEKS nije sposoban da vodi istragu i traži da to radi nezavisni organ izvan Kosova.

Đorđe Dozet: Koliko ja znam, Dik Marti je rekao da se EULEKS poziva da nastavi istragu, bez obzira na funkcije na kojima se nalaze mogući osumnjičeni, kao i bez obzira na poreklo žrtve, i da učini sve da rasvetli nestanke ljudi i navode o trgovini ljudskim organima, korupciji i organizovanom kriminalu. Dakle, potpuno je jasna linija kojom se mora ići. Po meni je potpuno beznačajno da li će se taj organ zvati EULEKS, Haški tribunal ili nekako drugačije, važno je da se procesuira svaki zločin za koji postoji osnovana sumnja da je počinjen.

Azem Vlasi: Mislim da gospodin Marti nije u pravu. Jer, ako sumnja u kosovsko tužilaštvo, zašto sumnja u istražitelje misije EULEKS-a. Od koga su oni zavisni, pa sada treba neki nezavisni organ? Izgleda mi da Diku Martiju nije dovoljno što je sastavio izveštaj u kojem je indicirao neke stvari, nego bi sad želeo da po svaku cenu ispadne da je u pravu. On sam kaže da nije ni istražitelj, ni sudija i sve što je našao to su neke indicije na osnovu onoga što je gospođa Karla del Ponte napisala u svojoj knjizi, a ona je imala neograničenu vlast da istražuje te stvari dok je bila glavni haški tužitelj. Savet Evrope je na taj izveštaj reagovao na logičan način – usvojio je rezulociju u kojoj se kaže da to treba istražiti i sve sumnje otkloniti ili, ukoliko ima dokaza, stvar procesuirati. Ovih dana i misija EULEKS-a i Brisel mole gospodina Dika Martija da sve što ima prizvuk nekih dokaza dostavi nadležnim organima. Niko, dakle, ne beži od toga da se pokrene istraga. Onda nadležno tužilaštvo – u ovom slučaju kosovsko, koje podrazumeva i misiju EULEKS-a – treba da donese rešenje o pokretanju istrage protiv određenih lica. Ali to se čini samo u slučaja kada, kako zakon kaže, postoji osnovana sumnja da su ljudi to delo počinili. Istraga se ne pokreće na osnovu glasina i na osnovu indicija koje se ne mogu proveriti.

Omer Karabeg: Postoji li u ovom slučaju osnovana sumnja?

Đorđe Dozet: Ja nemam dovoljno argumenata da bih rekao da li postoji osnovana sumnja ili ne. Činjenica je da se u izveštaju Dika Martija i u rezoluciji kaže da brojne indicije to potvrđuju. Indicije nisu dokazi. Indicije su nešto što inicira organe gonjenja da istražuju i da proveravaju da li mogu doći do dokaza ili ne. Kad je nekakva činjenica na nivou indicija, to nije dovoljno da bi se otvorio zvanični krivični postupak.

Ali, najveći problem u procesuiranju zločina, i to ne samo na Kosovu nego i u svim državama bivše Jugoslavije, su svedoci. Dok se u jednom društvu, u jednoj naciji, bude smatralo izdajom kad se pojavi svedok koji je spreman da govori o zločinu koji je počinio neko iz njegovog naroda, tu nema pravde. Takav svedok se smatra izdajnikom, a mi znamo kako na ovim prostotima prolaze izdajnici.

Omer Karabeg: Ko treba da obezbedi zaštitu svedoka?

Đorđe Dozet: EULEKS će odlučivati o tome koje će svedoke saslušavati i kojim će svedocima, ako proceni da su ugroženi, obezbediti novi identitet i svu zaštitu koju oni budu zahtevali.

Omer Karabeg: Može li EULEKS obezbediti punu zaštitu svedoka u ovom slučaju, s obzirom da je bilo sumnji da su u slučaju Haradinaja svedoci bili zaplašeni i nisu hteli da govore?

Azem Vlasi: Problem zastrašivanja svedoka je širi problem – ima ga i u drugim sredinama, a postoji i tu. Misija EULEKS-a se nakon donošenja rezolucije oglasila i rekla da će pružiti zaštitu svedocima.

Omer Karabeg: Ako istraga nađe dokaze koji potvrđuju navode iz Martijevog izveštaja, koje tužilaštvo treba da podigne optužnicu protiv osumnjičenih?

Đorđe Dozet: Ja se vraćam na moj prethodni stav – nadležnost po mestu izvršenja krivičnog dela. Da li će to biti okružno tužilaštvo, neko višeg nivoa, ili će to raditi nekakvo EULEKS-ovo tužilaštvo – to je potpuno nebitno. Kako god da bude, međunarodna zajednica će u tome voditi glavnu reč.

Azem Vlasi: Nadležni su tužilaštvo i sud na Kosovu. Ima tu i tužilaca i sudija EULEKS-a koji su sudili i sude predmete mnogo teže nego što je ovaj. Procesuirali su ljude od kojih su neki bili i komandanti UČK.

Omer Karabeg: Da li bi tužioci i sudije EULEKS-a na Kosovu mogli da budu potpuno objektivni, s obzirom na ličnosti koje se pominju u ovom slučaju, među njima je i Hašim Tači?

Đorđe Dozet: Ja polazim od toga da je mač uvek u ruci sudije, bez obzira da li on dolazi iz lokalne zajednice, ili je sudija EULEKS-a koji je došao iz ne znam koje zemlje. Njegova glava mora biti potpuno otvorena i slobodna, ako želi da bude pravi sudija.

Azem Vlasi: Svi su pred zakonom jednaki.

Omer Karabeg: Verujete li da se može doći do istine o tome da li je na Kosovu bilo trgovine ljudskim organima ili ne?

Đorđe Dozet: Ukoliko interes međunarodne zajednice bude da se prava istina utvrdi, ona će se utvrditi.

Azem Vlasi: Ja sam uveren da hoće i da će to biti povod da se inicira i istraga o tome zašto je tokom bombardovanja oko 4.000 tela Albanaca sahranjeno po masovnim grobnicama u Srbiji. Mnogi su živi odvedeni i tamo ubijeni. Treba da vidimo sve što se događalo, jer ratni zločini ne zastarevaju.

Eksperiment

Đorđe Dozet: Moja je impresija da međunarodna zajednica, kada je krajem 80-ih godina radila ono što je radila na našem terenu (ja to doživljavam kao nekakav eksperiment sa nama) nije pretpostavljala koliko, u stvari, u nama ima zla i da smo spremni činiti takve bestijalnosti od kojih se krv ledi u žilama. Pitanje je, međutim, da li je deo tog njihovog eksperimenta bilo i nastojanje da najveće zveri u jednom momentu – tu ne bih stavljao nacionalni predznak, jer smo svi pokazali da smo bili spremni da budemo zveri – za njih postanu najveći mirotvorci. Kako se onda može očekivati da će zver koja je stekla status mirotvorca i postala nekakva vlast, dozvoliti da sudija koji treba da sprovodi postupak bude slobodan i samostalan? Očigledno je da Dik Marti i oni koji u toj celoj priči stoje iza njega procenjuju da naše snage nisu takve da možemo sami izvesti na čistac ovo sa čime se sada suočavamo.

Kosovo zainteresovanije od Srbije

Azem Vlasi: Ja ne kažem da ovde kod nas na Kosovu ima puno kapaciteta i spremnosti da se izađe na kraj sa slučajem trgovine organima, ali hoću da kažem da nema tog autoriteta na Kosovu koji može da spreči misiju EULEKS-a, koja ima podršku iz Brisela, da rasvetli taj slučaj. No, prilično je veliki problem što su vlasti u Srbiji jedva dočekale da od toga naprave veliku politiku. To se tretira kao gotova stvar, kao nešto što se desilo. Onda se ide i agituje po svetu protiv priznavanja nezavisnosti Kosova, jer eto, zamislite, tamo žive neki idioti koji su ljudima vadili organe i prodavali ih. Vuk Jeremić je otišao u Adis Abebu da lidere afričkih zemalja pozove da osude trgovinu organima na Kosovu.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej kaže: „To se radilo uz znanje međunarodnih faktora“. To je poruka međunarodnim faktorima – eto, koga ste podržavali protiv Miloševićeve Srbije. Boris Tadić traži nemoguće procedure – posebni međunarodni sud, posebna međunarodna tela. Kakav EULEKS, kakav Haški tribunal! Čim se politika umeša u nešto što treba da bude stvar istražnih i pravosudnih organa, onda tu nema ni pravde, ni zakona. Mislim da u Srbiji nisu ni zainteresovani da se ta afera razjasni do kraja. Jer, šta ako ispadne da od toga nema ništa. Zbog toga smo mi na Kosovu itekako zainteresovani da se to razjasni. Uostalom, postoji princip individualizacije krivice. Ako su za sva zlodela koja je počinila Miloševićeva Srbija bili optuženi Milošević i njegovi saradnici, onda bi i u ovom slučaju po principu individualizacije krivice trebalo da odgovara pojedinac za koga se to dokaže, a ne da to bude stvar koja pritiska sudbinu Kosova i Albance kao narod.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari