Nezaposlenost glavni problem mladih

Tako je bilo u vrijeme osmanske vladavine i Kraljevine Jugoslavije. To mogu potvrditi činjenice da su početak XX vijeka obilježile dvije značajne ličnosti iz Pljevalja, vrhovni muftija Kraljevine Jugoslavije Mehmed Zekerijah Ćinara i najpoznatiji srpski patrijarh Varnava Rosić, koji su predstavljali narode ovih prostora. Tek od prije nekoliko godina Pljevljaci su shvatili vrijednosti ova dva velikana pa su jednom trgu u gradu dali naziv „Trg patrijarha Varnave“ i jednom kraku ulice u kojoj je muftija i rođen dali su naziv „Mehmed-Zeki Ćinara“. Danas se takođe nerijetko pominje čuveni pljevaljski muftija Šemsikadić koji je iz Pljevalja sa vojskom koju su činili i muslimani i pravoslavni krenuo da brani Bosnu od okupacije, a kako je tek izgledala zajednička molitva prilikom odlaska iz Pljevalja kojom su i jedni i drugi molili da im se želje i zamisli ispune.

Podatke o skladnom suživotu možemo naći i u ljetopisu manastira Svete Trojice, kada je tokom 17. vijeka manastir u požaru bio mnogo oštećen, novac za njegovu obnovu dao je paša Selmanović ili u arhivu islamske zajednice, gdje stoji da je pljevaljska porodica Bojović dugi niz godina vodila brigu o građevinskom i estetskom izgledu Husein pašine džamije.

Period mira i suživota opasno je ugrožen devedesetih godina prošlog veka izbijanjem ratnih konflikata u okruženju, čije posledice su bile jako izražene i na pljevaljskom prostoru. Gotovo preko noći su prestala međuetnička druženja pravoslavnih i muslimana. Nestalo je druženja među penzionerima, intelektualcima, trgovcima, zanatlijama, komšijama, omladinom, djecom i bile su razbijene sve manifestacije socijaliziranja, tako da je zajednički život postojao lažna forma. Nekoliko godina je bilo potrebno da bi se uspostavio dijalog, da bi se otvorili jedni prema drugima. Svoj doprinos uspostavljanuju poljuljanog povjerenja i dijaloga, dale su vjerske zajednice, SPC i Islamska zajednica, ali i NVO koje su organizovale niz projekata i susreta mladih. NVO „Bonum“ realizovao je veliki broj projekata i neformalnih obrazovanja isključivo za mlade. Prema riječima direktora „Bonuma“ Ruždije Strujića kroz razne vrste obuke i neformalnog obrazovanja mladih iz osnovnih i srednjih škola prošlo skoro 3.500 djece. Omladinski kulturni centar Pljevlja koji djeluje od 2001. godine važna je organizacija koja okuplja mlade. Bavi se unapređenjem mladih umjetnika iz oblasti muzike, književnosti, slikarstva i dramskih umjetnosti i organizator je brojnih kulturnih manifestacija u gradu. Učestvovali na brojnim festivalima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Češkoj, a mnogo puta su bili domaćini mladima iz tih zemalja.

O KUD-u „Volođa“ nije potrebno posebno govoriti. Mladi Pljevalja su uz „Volođu“ obišli sve kontinente, nastupali u mnogim zemaljama i bili gosti brojnih državnika. Njegov rad je takođe devedesetih godina bio doveden u pitanje, jer su ga gotovo svi članovi pravoslavne vjere napustili. Još jedna NVO koja okuplja mlade je „Mladost“ iz Pljevalja. Ova organizacija je nastavila nekadašnji rad planinara i izviđača, okuplja više od stotinu redovnih aktivnih članova. NVO „Da zaživi selo“ je organizacija koja postoji tek dvije godine, a prepoznata je na cijelom prostoru Crne Gore. Naravno da u Pljevljima postoji još organizacija koje okupljaju mlade, a devedesetih godina je formirano nekoliko NVO iz oblasti kulture koje su bile jednonacionalne, ali je njihov rad prestao za najviše dvije do tri godine. Neke još postoje, ali samo na papiru. To je pokazatelj da mladi u Pljevljima mogu imati uspjeha samo kada djeluju zajedno. Činjenice iz prošlosti govore tome u prilog. Društva koja su u svom nazivu nosila prefiks muslimanska „Itihad“ i „Gajret“ ili srpska „Bratstvo“ i „Sokolsko društvo“ su bili najuspješniji kada su u svojim redovima imali članove duge vjere.

Glavni problem mladih u Pljevljima danas je zapošljavanje, a razlog odlaska mladih iz ovog grada jeste upravo nemogućnost da se zaposle. Većina novoformiranih privatnih preduzeća i firmi uglavnom su jednonacionalnog sastava, tako da je muslimanska omladina u jako nepovoljnom položaju pri zapošljavanju. Izuzetak je bilo preduzeće „Mat kompani“, koje je nedavno prestalo da radi i preduzeće „Franca“. Ni u javnim preduzećima nije bolja situacija jer je u njima kod zapošljavanja glavna preporuka partijska pripadnost. Slična situacija je i u sportskim klubovima.

Mladi u Pljevljima najveći dio slobodnog vremena provode u nekoliko gradskih većih kafića, gdje se zajedno okuplja omladina obje vjere, dok su „jednonacionalni“ kafići uglavnom su poluprazni ili pred zatvaranjem. Takvi kafići i sastajališta su uglavnom na periferiji grada. To je pokazatelj da suživot u Pljevljima uvijek ima šansu, a da je omladina najbitniji činilac suživota. Pored nemogućnosti zaposlenja veliki problemi mladih su konzumiranje droge, alkohola, ali i još šrimetna netolerancija i diskriminacija manjinskih grupa. Kada se sagledaju svi problemi i potrebe mladih Pljevljaka, evidentno je da odluke o njihovom uključivanju u društvene tokove ipak donose stariji.

Mladi čine 18 odsto stanovništva

Prema najnovijem popisu stanovništva, domaćinstava i stanova, održanom prošle godine opština Pljevlja ima 30.780 stanovnika. Od tog broja 5547 su mladi od 15 do 29 godina starosti što čini 18 odsto ukupnog broja stanovništva. Prosječna starost stanovništva u Crnoj Gori je 37 godina, a u Pljevljima je 41,8 što je zabrinjavajući podatak.