Dragan Đurić i Upravni odbor Partizana dobili su većinsko poverenje (ne jednoglasno, kako je saopšteno) članova klupske skupštine, ali to ne znači da crno-beli neće možda već za mesec, dva ili najkasnije do kraja ove sezone dobiti novog predsednika i „vladu“.

– Nije ništa gotovo. Poslednja Skupština je samo zarez više, a ne tačka na priču. Ne odustajem od svoje kandidature za predsednika, ali ja, i oni koji su uz mene, želimo da promene izvedemo na regularan način, poštujući proceduru i određeni tajming. U međuvremenu želimo da ubedimo pre svih članove najvišeg klupskog tela, a potom navijače i legende Partizana da bi crno-belima s nama bilo još bolje. Jer, ako ste primetili, nisam kritikovao, a kamoli omalovažavao učinak aktuelnog rukovodstva ili dovodio u pitanje postignute rezultate – vlasnik koncerna Farmakom i jedan od najbogatijih Srba Miroslav Bogićević nema nameru da se povuče iz predsedničke trke na eventualnim izborima u Humskoj, mada je odsustvo njegovih saboraca sa pomenute sednice, pre tri dana, za mnoge bio signal poraza „pučista“, kako je vrhuška „parnog valjka“ žigosala smenjeni kvartet Nenad Bjeković – (savetnik predsednika) – Mladen Krstajić (sportski direktor) – Aleksandar Stanojević (trener) – Marko Vjetrović (portparol) i njihove istomišljenike.

Šta više, ubeđen je da će uskoro biti, nove to jest vanredne skupštine.

– I pre ove sednice javno sam rekao da ona neće doneti ništa novo, odnosno da nećemo preduzeti ništa konkretno tom prilikom. Kao što rekoh, mora da postoji određeni red poteza, a ja sam čovek s puno obaveza. Sve u svoje vreme i po propisima. Biće vanredne Skupštine. Imamo potrebna 22 glasa za njeno iniciranje, a mislim i više. Uostalom, videli ste da se mnogi prisutni uopšte nisu izjasnili o poverenju predsedniku i upravi. Ni „za“, ni „protiv“, a nisu iskoristili ni pravo da budu uzdržani. Da ne pričam o pritiscima, pa i pretnjama kojima su pojedinci bili izloženi pred Skupštinu – tvrdi šabački privrednik, vlasnik nekoliko rudnika i brojnih fabrika, sa 3.000 zaposlenih i pola milijarde vrednim ugovorenim poslovima u narednih godinu dana.

Mada se nije pojavio na Skupštini srpskog šampiona, što je mogao samo po pozivu, tj. kao gost jer (još) nije član SK, Bogićević je bio meta najrazličitijih prozivki, od kojih su najjače odjeknule ona da je bio šalterski službenik PIO u svom gradu (izjava potpredsednika kluba Branka Ružića, inače vrlo visokog funkcionera Socijalističke partije Srbije, koja ima još petnaestak svojih ljudi u SK crno-belih) i da je u ovoj igri samo eksponent svoje Demokratske stranke (reči predsednika Sportskog društva i proslavljenog košarkaškog stručnjaka Duška Vujoševića, koji „neće dozvoliti da klubom vlada bilo koja stranka“, a na SK se dovezao Ružićevim kolima).

– Vidim da su se moji uslovno rečeno protivnici, a nikako neprijatelji jer se samo radi o ljudima koji imaju drukčije ideje i želje od mene u vezi Partizana, potrudili da nađu diskreditujuće podatke u mojoj biografiji. I napravili greške. Poturice iz Šapca servirale su im sve same izmišljotine. Prvo, nije tačno da sam član bilo koje partije, pa ni Demokratske stranke. Drugo, nijedan političar nije bilo gde agitovao za moju kandidaturu, pa ni kod urednika novina i novinara. To je radio samo gospodin Vujošević, zna se i u čije ime. Treće, moje firme čak i ne posluju s javnim i državnim preduzećima. I, najzad, nije istina da sam radio u PIO i tamo bio šalterski službenik, a i da jesam ne vidim ništa loše u tome – mirno replicira naš sagovornik, začuđen „ružnom i burnom“ reakcijom Partizanove vrhuške na „nečije različito mišljenje“, uz objašnjenje da nikada ne ide grlom u jagode.

– Istina je da sam u ovu priču ušao na nagovor mojih prijatelja iz Partizana i da su me oni uputili u problematiku, ali to ubeđivanje je trajalo dva meseca. Tek kad sam sve sagledao i procenio da se, i pored drugih poslova, mogu posvetiti klubu na način koji on zaslužuje i traži, prihvatio sam da budem eventualni predsednički kandidat i to glasno saopštio. Javnost treba da zna i da je najviše uticaja na tu moju odluku imao čovek koji živi van zemlje, nije ni funkcioner ni član Skupštine crno-belih, a veliki je partizanovac – otkriva Bogićević, koji na kraju nije obećao smenu Đurića i njegove „ekipe“, ali je s prilično samopouzdanja nagovestio prevremenu rokadu vlasti u Humskoj.

– Neće biti smak smeta ako se to ne desi, ali prilično sam uveren da će ljudi prepoznati moje ideje, poverovati u moje dobre namere i dati mi priliku da pokažem da sam sposoban da napravim evropski Partizan. Podrazumeva se, na legalan način, bez pretnji, ucena i brutalnosti bilo kakve vrste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari