Nikola Jokić: MVP debitant 1Foto: Wikipedia

Ako je i postojala određena nedoumica, posle kvalifikacionog olimpijskog turnira sasvim je jasno da je Nikola Jokić sinonim lakoće postizanja poena.

Tinejdžersko lice, sa ponekom nabubrelom bubuljicom, bez bora, vizuelni je identitet Somborca po kojem je jedino jasno da je reč o debitantu u seniorskoj reprezentaciji Srbije. U svim ostalim igračkim parametrima Jokić ne odaje utisak košarkaša rođenog 1995. koji je tek pre dvadesetak dana postao neizostavni deo ekipe selektora Aleksandra Đorđevića. Priznanje MVP za najkorisnijeg igrača na pomenutom turniru jasno ilustruje učinak prošlosezonskog „rukija“ Denver Nagetsa na putu povratka ili debija Srbije na Olimpijskim igrama. Rio će za našu suverenu državu biti prvo učešće na najvećoj sportskoj smotri na planeti, odnosno povratak posle 12 godina odsustva i poslednjeg nastupa tada zajednice Srbije i Crne Gore.

Najatraktivniji grad u Brazilu, ali i čitavoj Južnoj Americi predstavljaće idealno mesto za Jokića da potvrdi većinsko mišljenje da Srbija većeg talenta na mestu centra nije imala još od Vlada Divca, sredinom osamdesetih godina prošlog veka. Momak igrački stasao u Mega Leksu u Kombank areni je tako „plesao“ da je svako u hali na trenutak pomislio kako je postići poen pod košem nešto najlakše što postoji u igri pod obručima. I sam selektor Đorđević nije očekivao da će se Jokić tako lako uklopiti i na „keca“ postati „pajtos“ Miroslava Raduljice, sa kojim ima podjednak smisao za humor, ali i strast ka kreativnoj asistenciji. Odrastao u patrijarhalnoj višečlanoj porodici u Somboru rano se susreo sa autoritetom, ne samo roditelja, već i starije braće Nemanje i Strahinje, ali i bake, čije je molbe uslišavao podjednako dobro kao i selektorove da dobar potez ponovi više puta i tako ga probudi iz sna u kome je maštao kako je pronašao adekvatnu zamenu za odsutne centre Bobana Marjanovića i Nikolu Milutinova.

Jedino se na taj način može protumačiti njegovo lako uklapanje u novu sredinu, među igrače sa kojima nikada ranije ni basket nije odigrao, fijakerom prošpartao Somborom u ulozi jahača-vodiča. Humor i pozitivan vid opuštenosti poželjne su karakterne osobine u ekipi koju kao kapiten predvodi Miloš Teodosić, a tinejdžer rođen 19. februara 1995. jedino se njima ističe i rukovodi dok svakodnevno smišlja načine kako da zabavi saigrače. Teška hrana je njegova slaba tačka. Na svim slikama do 15. godine njegovi obrazi su toliko dominantni da mu je nadimak sigurno bio Rumeni, a tek po odlasku u Ameriku definitivno je morao da se pozdravi sa maminim i bakinim sarmama i kilažu svede na podnošljivih 110 kilograma na 210 centimetara visine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari