Nišlijka Mirjana Radovanović, vrhunska izvođačica radova u filcu 1Foto: privatna arhiva

Šta je zajedničko uzbunjivaču Aleksandru Obradoviću, Korkasu, Seki Sabljić i Džoniju Štuliću? Pop art, filc i skromnost autorke Mirjane Radovanović da njihovi portreti možda i nisu umetnost.

Ova Nišlijka je, kaže, krajem 2019. godine dobila želju da „nešto pravi“. Najpre joj je pala na pamet tiha knjiga, edukativna slikovnica za decu urađena u filcu, ali je odustala kada je videla koliko je skupa.

Onda je videla neke ilustracije, među kojima i one Boba Živkovića, ilustratora, stripara, karikaturiste i grafičkog dizajnera.

Zašto i ilustracije ne bi mogle da se prave kao kolaž od filca, zapitala se. Uradila je na taj način Živkovićevu ilustraciju „Mali princ“ i još neke.

A onda se zapitala da slučajno takvom obradom tuđih ilustracija ne krši autorska prava.

„Posle toga mi je palo na pamet da na ovaj način obradim fotografije. U računaru imam programe za obradu fotografija, koje recimo mogu ‘postati’ crtež  ili ulje na platnu, kako vam volja. Ali, čim sam videla program ‘pop art’, u stilu Edi Vorhola, znala sam da je to- to“, kaže Mirjana.

Svoje radove u filcu, koji su obično u dimenzijama 25 puta 35 santimetara, izrađuje tako što fotografiju ličnosti koje izabere najpre „provuče“ kroz kompjuterski pop art program, zatim je kopira u fotokopirnici, potom je zalepi na filc, a onda taj filc seče na osnovu fotografije, pa ga zalepi na lesonit.

Iskopiranu fotografiju baca.

Na kraju pop- art fotografiju od filca, a na lesonitu, treba uramiti, pošto filc kao materijal „voli“ da skuplja prašinu.

„Ne znam da li je ovo umetnost i ne ulazim u to. Pretpostavljam da bi umetnost sigurno bila kada bih ja sama, kao autorka, došla do efekta pop- arta. Svakako se trudim da budem vrhunski izvođač radova u filcu. I svakako mi je ovakav rad u vreme epidemije korona virusa pomogao da sačuvam mentalno zdravlje. Kao što ga je nekada čuvalo ‘bockanje’ goblena“, kaže.

Ona još kaže da za sada radi portrete „njoj dragih ljudi“ sa javne scene, među kojima su i Marija Lukić, žrtva nasilja bivšeg predsednika opštine Brus Milutina Jeličića, karikaturista Dušan Petričić, Ekatarina velika, Igor Vuk  Torbica, Arsen Dedića, Jovan Ćirilov, Milena Dravić i Dragan Nikolić, Mira Furlan, Sonja Savić, Bata Stojković, Nebojša Glogovac, Bekim Fehmiju…

Povremeno uradi i portrete svojih prijatelja i njihove dece.

„Ne razmišljam o prodaji svojih radova. Ne razmišljam još ni o izložbi. Za nju naravno treba novca, ali bih pre toga i ja trebalo da prelomim šta hoću. Recimo, da li hoću da radim samo javne ličnosti ili i nešto drugo“, kaže Mirjana.

Naša sagovornica dodaje da je u penziji. A i da je duže od 30 godina na raznim protestima, pa joj oni „dođu kao zanimanje“.

Poslednji na kojem je učestvovala je onaj ekološki, koji opet neki najavljuju za 3. januar.

„Šta god da radiš, protesti ti ovde ne ginu“, kaže.

 

Političari

„Od 90.tih naovamo sam se dosta puta razočarala u političare. Na momente su se pojavljivali ljudi kojima sam poverovala, a onda su oni to poverenje izigrali. Sada je Lokalni front Kraljevo jedina organizacija u koju imam poverenja. Ostaje mi da se nadam da me neće izneveriti…”, kaže Radovanovićeva.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari