Za razliku od Nemaca koji su svečano obeležili dve decenije od pada Berlinskog zida, Bugari dan kasnije nisu proslavili dvadesetogodišnjicu svrgavanja s vlasti komunističkog lidera Todora Živkova i početak demokratskih promena. Da bi objasnili uzroke „kolektivne amnezije“, pojedini bugarski analitičari upotrebili su biblijsku metaforu: poput sinova Izraela koji su lutali pustinjom 40 godina, potrebno je da prođe četiri decenije da bi Bugari izbrisali grehe počinjene u doba komunizma.


„Prošlo je 20 godina a mi smo i dalje u sredini pustinje i potrebno je da čekamo da prođe još toliko vremena“, tvrdi bugarski pesnik i nekadašnji borac protiv komunizma Edvin Sugarev. On naglašava da je Bugarska jedina članica nekadašnjeg Varšavskog pakta u kojoj nije osnovan institut za nacionalno sećanje, što bi predstavljalo način za suočavanje s komunističkom prošlošću. „Stiče se utisak da sve normalno funkcioniše u Bugarskoj – slobodno tržište, borba za ljudska prava, sloboda govora, višestranački politički sistem, članstvo u NATO i EU, ali to je samo fasada iza koje nema ničega“, ocenio je Sugarev.

Bugarska, kojom je više od tri decenije gvozdenom pesnicom vladao Živkov, doživljavana je kao najposlušniji saveznik Sovjetskog Saveza. Komunistički lider je izjavio da dve države treba da „funkcionišu kao jedan organizam i dišu istim plućima“. Uprkos političkim i vojnim dostignućima, Bugarska je najsiromašnija država Evropske unije, s prosečnim mesečnim zaradama od 300 evra. Takođe, država se proteklih godina suočila s brojnim kritikama Evropske komisije zbog neuspeha da se izbori s korupcijom i organizovanim kriminalom.

Stiče se utisak da većina Bugara oseća nostalgiju prema vremenu komunizma. Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja javnog mnjenja pokazuju da 76 odsto ispitanika nije zadovoljno demokratskim promenama, dok samo 37 odsto građana smatra da je uvođenje slobodno tržišta predstavljalo pozitivan pomak. „Stvorili smo demokratske institucije, ali nemamo demokratsko-političku kulturu koja je potrebna da bi te ustanove valjano funkcionisale“, ocenio je sociolog Petar Emil Mitev.

Pojedini analitičari tvrde da generacije od 1989. pa na dalje predstavljaju nadu za unapređenje demokratskog sistema, budući da su najkritičniji prema komunizmu. „Oni su prva generacija koja se ne krije iza mitova o bespomoćnosti“, tvrdi analitičar Evgenij Dainov. Dvadesetogodišnja studentkinja engleskog jezika Vjara Pančeva ocenila je da obeležavanje dve decenije od pada režima Todora Živkova nije moguće jer ta tema i dalje predstavlja osetljivo pitanje.

Nepoverenje u političare

Bugare posebno iritira podatak da uprkos visokoj stopi korupcije i kriminala, za protekle dve decenije nije osuđen nijedan političar, dok je samo jedan kriminalni bos iza rešetaka. „Nivo nepoverenja u političku elitu i institucije je tako visok da je ljude nemoguće ubediti da rade bilo šta“, ocenio je Ivan Krasev iz sofijskog Instituta za liberalne studije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari