O južnoslovenskim jezicima

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. A kakvo je Vaše uverenje o svemu ovome,nego Vaše,privatno. Tako i pišete. Kako ćete sutra da pravdate,hipotetički naravno, vojvođanski ili šumadijski jezik. Zašto u svom tekstu navodite reči apsurdno, obrukali,skandal,zbunjujuće,nepotrebno,zloglasno,osramoćeno i to sve povezujete sa sadržajem u tim udžbenicima a posredno ili vrlo direktno sa Zavodom,Odborom i Ministarstvom a time i državom Srbijom. Obratite malo pažnju šta se dešava u tim tzv.državama nastalim na ruševinama bivše SFRJ, šta se nalazi u njihovim udžbenicima, kako rade u praksi,u školama,fakultetima,kulturi itd.pa onda uporedite to sa ovim ovde. Videćete onda šta je malignije,apsurdnije i ko se i kada obrukao.

2. Greška i kod Vas jer Bošnjačka nacija je postala tek 1995 god. dotle su bili Muslimani a vera nije nacija i govorili su Srpski , ijekavicu.

3. Hoce reci koji tek prolaze standardizaciju -gore, a stari jezik od koga su nastali – dole.

4. Ako je i od profesora,previše je. Nemam predstavu zašto ljudi imaju potrebu da svoj dignitet i ime, srozavaju na ovakav način. Bez ikakve potrebe. G.profesore uživajte u penziji. Govorom Vam ovo najdobronamernije iz takođe, penzionerskog ugla.

5. Hrvatski i srpski, te bošnjački i crnogorski nisu varijante nekoga policentričnoga jezika.

   Policentrični standardni jezici kao engleski, francuski, njemački, španjolski…imaju:

   1. isto ime kroz povijest
   2. temeljno isti pisani korpus
   3. kulturno-komunikacijsko zajedništvo kroz povijest, te svijest govornika da govore istim nacionalnim jezikom
   4. u bitnom su standardizirani na istom mjestu i u isto vrijeme

   Hrvatski i srpski su slični sjevernoindijsko-pakistanskima hindskom i urdskom, koji su bliski jezici, no nisu varijante nekoga jednoga policentričnoga jezika. U oba slučaja slična (ne ista) je jedino organska osnovica standardnoga jezika, u hrvatskom i srpskom slučaju (novo)štokavština, u urdskom i hindskom khariboli dijalekt. No, urdski i hindski nisu „zapravo“ khariboli, kao što ni srpski i hrvatski nisu „zapravo“ novoštokavski. I hrvatski štokavski je zapadni, Bartola Kašića i Ivana Gundulića, a ne srpsko-crnogorski istočni štokavski Karadžića i Njegoša u temelju.

   Za razliku od standardnih policentričnih jezika, kao što je engleski, za hrvatski i srpski ne vrijedi ništa slično:

   1. hrvatski se povijesno zvao hrvatski, ilirski i slovinski (uz regionalna imena), a srpski- srpski i slaveno-srpski

   2. sve varijante engleskoga imaju isti većinski korpus (Beowulf, Piers Ploughman, Chaucer, Milton, Shakespeare, Locke, ..). Hrvatski i srpski korpusi se razlikuju skoro 100% (s jedne strane Sv. Sava, Dušanov zakonik, Jefimija, Dositej Obradović, Karadžić, …s druge Baščanska ploča, Vinodolski zakon, Hrvojev misal, Vatikanski hrvatski molitvenik, Marulić, Držić, Vramec, Divković, Kašić, Kačić, Stulić, Mažuranić,…)

   3. hrvatski jezik se počinje standardizirati u 16. st., ubrzava jezičnim planiranjem u 17. st., a dovršava u 19. st.; srpski jezik počinje standardizaciju u 18. st. i dovršava u 19. st.

   4. ne postoji nikakvo zajedništvo u komunikaciji sve do najnovijega doba. Ni u beletristici, ni u rječnicima, ni u školstvu. Kao što u srpski jezik ne spadaju Hvalov zbornik, Divković, Belostenec, Hektorović, …Šenoa, Kovačić, Kvaternik, Krleža, Ujević, Ladan…tako u hrvatski ne spadaju Domentijan, Pajsije, Venclović, Laza Kostić, Jovan Ristić, Dobrica Ćosić ni Borislav Pekić.

   To su dva međusobno razumljiva jezika, dok se bošnjački, te crnogorski tek kristaliziraju kao zasebni standardni jezici.

6. Lingvistika kaže da jezici kojime je preko 80% leksičkog fonda isti se faktički smatraju jednim jezikom.
   Hrvatski i srpski su na 93%.
   To kaže nauka, sve ostalo je politika.
   Svako ima pravo da se naziva po svojoj volji.
   Meni je maternji shj.
   Bolje biti prvi u selu nego drugi u gradu i dalje

7. @Urvan Hroboatos
   Druže jel ti se to tastatura pokvarila? Ništa te ne razumem, ko da ne pišeš na srpsko-hrvatskom