Usvajanje Nacrta zakona o reformi zdravstvene oblasti u Predstavničkom domu Kongresa SAD osiguralo je, bez obzira na njegovu konačnu cenu, da predsednik Barak Obama bude upisan u istoriju kao američki predsednik koji je, nakon neuspeha nekoliko svojih prethodnika, pronašao način da izmeni socijalni sistem zemlje, saglasni su poznavaoci političkih prilika u SAD.

Novim zdravstvenim reformama biće obuhvaćeno 95 odsto američkog stanovništva, odnosno, osiguranje će dobiti 32 miliona ljudi koji ga sad nemaju. Zvaničnici Kongresa navode da očekuju da će Obama već danas potpisati Nacrt zakona usvojen u Predstavničkom domu.

Zarad uspeha na ovom polju Obama se iz sve snage angažovao i položio sav politički kapital na sto. Ishod će, smatraju stručnjaci, verovatno pozitivno transformisati Obamino predsednikovanje nakon gotovo godinu dana optužbi za neispunjenje predizbornih obećanja.

Dopisnici navode da na odobrenom nacrtu zakona predsednik SAD dobrim delom može da zahvali i nagodbi koju je načinio sa kongresmenima u redovima svoje Demokratske stranke, inače zabrinutim da bi novac iz federalnih sredstava mogao da bude korišćen za plaćanje prekida neželjenih trudnoća. Višesatna burna debata okončana je radosnim reakcijama demokrata u trenutku kada je postalo jasno da je Nacrt zakona dobio zeleno svetlo, jer su obezbedili neophodnih 216 glasova. Pozdravljajući ishod glasanja, predsednik SAD je izjavio da posle gotovo stotinu godina rasprava i nezadovoljstva, Amerikanci konačno dobijaju garanciju univerzalne zdravstvene zaštite. Izglasavanje Predloga zakona nazvao je „još jednim kamenom koji je čvrsto ugrađen u osnove američkog sna“. Sećajući se obećanja iz predsedničke kampanje 2008, za koja su mnogi počeli da sumnjaju da će biti ispunjena, Obama je prkosno dodao: „Evo ovako izgledaju promene.“

No, pred Obamom i demokratama nalazi se čitav set izazova sa kojim će se suočiti u narednih nekoliko meseci. Iako veliki deo zdravstvenih reformi neće stupiti na snagu do 2014, odmah po izglasavanju ozvaničen je početak nove runde političkih sukoba. Mere su i dalje duboko nepopularne među mnogim Amerikancima, dok republikanci najavljuju da će nastaviti da osporavaju reforme. Oni su ujedinjeni u otporu reformi, tvrdeći da će ona omogućiti vladi preveliku kontrolu nad zdravstvom te da će povećati budžetski deficit. Najverovatnija okosnica njihovog protivljenja biće stotine milijardi dolara povećanja taksi neophodnih da bi se finansirale reforme. Još nije jasno ko će platiti najveću cenu za to. Uz još tešku ekonomsku situaciju, te stopu nezaposlenosti od oko 10 odsto, postoji zabrinutost da će povećanje poreza neutralizovati svaku beneficiju koju nudi zdravstvena reforma.

Republikanski tabor nada se da će pružanjem otpora zakonu skupiti poene pred novembarske parlamentarne izbore. S druge strane, demokrate su u strahu da bi mogli da se suoče sa otporom birača, što bi ih moglo koštati gubitka kontrole u Kongresu.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je zemlja duboko podeljena povodom ovog pitanja. Građani nisu ubeđeni da zakon nudi pravu ravnotežu između proširenja zdravstvenog osiguranja, kontrolisanja cena i regulisanja tržišta osiguravajućih kompanija. Pred Obamom je, dakle, težak zadatak: da za sedam meseci koliko je ostalo do novembarskih parlamentarnih izbora promeni raspoloženje u zemlji, naročito među biračima koji su skeptični povodom toga koje koristi će imati od reformi.

Bez ijednog glasa podrške republikanaca

Nikada pre u modernoj istoriji veliki zakon kao što je ovaj nije prošao bez ijednog glasa republikanaca. Čak je i predsednik Lindon Džonson 1965. dobio stidljivih nekoliko glasova republikanaca kada se glasalo o programu o zdravstvenoj nezi Mediker. Stručnjaci ovu činjenicu tumače kao odraz promena u Vašingtonu za proteklih 45 godina, te pokazatelj kako je Obama menjao sopstvenu strategiju pristupa vladanju uvidevši da prvobitna jednostavno nije funkcionisala.

Glasalo se o dva zakonska teksta

Predstavnički dom je glasao za dva zakonska teksta koji se odnose na reformu. Najpre je većinom od 219 prema 212 glasova usvojio tekst zakona koji je Senat izglasao krajem decembra, „težak“ 871 milijardu dolara, koji sa potpisom predsednika Obama postaje zakon. Kongresmeni su odmah posle toga usvojili još jedan tekst – paket sa izmenama da bi se uskladila razlika od oko 70 milijardi dolara, ovog puta većinom od 220 prema 211. Taj tekst će zatim morati ponovo u Senat gde se očekuje da bude usvojen običnom većinom, koju demokrate i tamo imaju, i po proceduri koja će onemogućiti opstrukciju republikanaca.

Protest ispred Kongresa

Vašington – Nakon što su demokrate u Predstavničkom domu američkog kongresa usvojile Nacrt zakona o zdravstvenom sistemu, ispred Kapitol hila su se okupili demonstranti i mašući žutim zastavama uzvikivali parole kao što je „Ne gazite po meni“ i nosili natpise „Doktori ne diktatori“. Među američkim biračima vlada gnev. Najviše su zabrinuti zbog privrede i stope nezaposlenosti od gotovo deset odsto. Takođe su podeljeni oko toga da li je Obamin plan o reformama zdravstvenog sistema dobar za državu sa ogromnim budžetskim deficitom i sve većim dugom. Rezultati većine anketa pokazuju da se narodu ne dopada Obamin plan, iako prema nekim istraživanjima Amerikanci visoko ocenjuju pojedine elemente ovih mera. „Veoma je neuobičajeno da jedan od najvažnijih zakona nema većinsku podršku javnosti“, rekao je Džordž Edvards, istoričar sa Univerziteta Teksas. „Kada budu uživali u blagodetima ovog zakona, možda će se osvestiti, ali će za to biti potrebno dosta vremena.“ S. D.

Kroz istoriju

1912: Bivši predsednik SAD Teodor Ruzvelt sprovodio je kampanju za jedinstvenu nacionalnu zdravstvenu zaštitu;

1939: Predlog zakona Vagner o reformi zdravstvenog sistema, druga inicijativa Frenklina Ruzvelta da se obezbedi nacionalno zdravstveno osiguranje, propao je nakon što su se demokrate udružile sa republikancima u pružanju otpora vladinom predlogu;

1948: Trumanova inicijativa za nacionalno zdravstveno osiguranje propala je nakon što ju je kritikovalo Američko medicinsko udruženje, a jedan deo republikanaca ju je upoređivao sa komunizmom;

1965: Predsednik Lindon Džonson je programe o federalnom zdravstvenom osiguranju pretvorio u zakon, poznat kao Mediker.

1971: Predsednik Ričard Nikson dao svoju verziju predloga zakona koji bi štitio privatno osiguranje, ali bi se prema njegovim odredbama zahtevalo od kompanija da obezbede osiguranje zaposlenima ili da isplaćuju vladin fond. Međutim, predlog zakona nije usvojen.

1985: Predsednik Ronald Regan je usvojio zakon o programu osiguranja kojim su neki zaposleni dobili mogućnost da dobijaju zdravstveno osiguranje na radnom mestu i nakon prekida radnog odnosa.

1993: Predsednik Bil Klinton je predložio najambicioznije reforme zdravstvenog sistema od vremena Medikera i Medikeida s ciljem da se obezbedi univerzalno osiguranje. Međutim, nije mogao da ubedi demokrate koji su imali kontrolu nad Kongresom da ga usvoje. Njegovom predlogu su se oštro protivili poslodavci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari