Obračun s poetikama kojekakvih „izama“

Ima Radoman Čečović i knjigu objavljenu. Nedavno mu izašle „Krivotvorene pjesme“. Tako im ime dao. A one, originalnije biti ne mogu. Sve pečat do pečata suhi. Rade veli da su krivotvorene pjesme, prije svega, preganjanje sa sopstvenim čitalačkim iskustvom.

– To je potreba za oslobađanjem od teksta, nastalog, kako to sa tekstovim biva, u mutvacima dokolice, dokonice, bijesa, ijeda, mržnje ili apsolutne nemoći. Oslobađanje od onoga što se dobilo kao benefit avanture iščitavanja svijeta, kao krvnički obračun sa poetikama kojekakvih izama, kao potreba za samozaboravom, ili samorealizacijom kroz jezik, priča Rade i, poprilično dokono, mota čistokrvni „mostarac“.

Kada bi postojali mladi i stari pjesnici, Čečovića bismo ubrojali u mlade. No nećemo to jer, pjesnik je pjesnik i – kvit. Ali, za Rada je interesantno što je prvo ušao u pjesničke antologije, što je prvo dobio nagrade, pa poslije objavio knjigu. Dobio je Nagradu „Ratkovićevih večeri poezije“ i zastupljen je u antologiji nove poezije EX JU prostora „Van kutije“ kojom je Svetlana Kalezić Radonjić namjeravala da opipa poetski puls jednog šireg kulturnog prostora, ne sa poezije vrednovanja poetskih tekstova, već ukazivanjem na moguće poetske pravce koji su nastali ili su u procesu nastajanja na prostoru bivše Jugoslavije.

– Naći se u takvoj antologiji ne znači „priznavanje prvenstva“ već promovisati jednu od poetičkih mogućnosti koje nudi savremena poezija. Tako da već objavljena knjiga nije bila nužnost, kao ni dotadašnji odnos kritike prema autoru, kaže Čečović.

Ipak, u vremenu kada se objavljuje mnogo knjiga bez urednika, bez redakcijskih odbora, objavljivanje knjige nakon dobijenih nagrada je odgovornost prema literaturi, prema samome sebi. Međutim, Čečović kaže da ima tu i nešto što se zove strah.

– Pomalo patološka vezanost za napisani tekst. Strah od osamostaljivanja teksta, od njegovog izlaska na trg, odlaska u svijet, od konačnosti koju zapovijeda štampani tekst. Mladi autori, naročito oni koji, potpuno pogrešno, svoje tekstove upoređuju sa najblistavijim primjerima u književnoj dijahronijidi, imaju taj strah od neuspjeha na „audijenciji kod čitaoca“, koji je sviknut na sve i svašta, i koji se ne da tako lako prevariti. Mihailo Lalić je rekao kako je objavljeni tekst samo podnošljiv oblik nesavršenstva, naglašava Rade i ističe da književnost ima šanse da se izbori sa masmedijima kakvi su interenet, fejsbuk, gugl…

– Književnost je uvijek bila, a i sada je, elitistička: niti je mogao svako konzumirati, niti je mogao svako stvarati. Uvijek će biti onih sa knjigom, nad knjigom i pred knjigom. Čitalac „knjiga od papira“ je alhemičar, šaman, mag, prorok… A čitalac elektronske knjige je samo neko ko ima kompjuter. Samo to – i ništa više!

I, kaže Radoman Čečović, kada se postavi pitanje, staro koliko i pisana riječ, da li je u književnosti već sve rečeno, ili vrijedi još pisati, da su ruski formalisti promovisali književni postupak kao glavnog junaka književnog djela, a samu bit stvaranja kao fenomen očuđavanja poznatog. „Što znači, nije važno o čemu se piše, već kako se piše“.

Biografija

Radoman Čečović je rođen 1979. godine u Pavinom Polju kod Bijelog Polja. Završio je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Objavio je knjigu poezije „Krivotvorene pjesme“. Dobitnik je treće nagrade za pjesnike do 27 godina na Ratkovićevim večerima poezije. Zastupljen je u antologijama i izborima poezije.

Iskorak u nepoznato

– Krivotvorene pjesme jesu pokušaj nadogradnje, kad-kad naivne, ali nadogradnje, na obrasce postojeće ideologije i estetike (ako je moguće razdvojiti ove dvije kategorije). A ideologija i estetika čine kompleks koji se prilično neprecizno naziva književna tradicija. Pa je i ova knjiga, prije svega, avantura, iskorak, ili pokušaj iskoraka, u nepoznato – književno nepoznato, kaže Radoman Čečović, a za književnost koja nastaje u Bijelom Polju kaže da se ona trenutno ne može svrstati u južnoslovensku književnost.

– Jer, prvo mora da se izbori za svoje mjesto u nacionalnom književnom kontekstu, pa tek onda da uđe u „ramenanje“ za status u nekom širem književnom prostoru. Što se Bijelog Polja tiče, čini mi se, da ovdje, prilično, stoji ona postavka o „ćoravom kao kralju među slijepcima“, kaže Čečović.