Usvajanje NSC 68, osmišljene od strane Kenanovog naslednika Pola Nicija, služilo je da formalizuje jasno odbijanje Kenanove strategije.



Autori ovog dokumenta uvideli su, poput Kenana, mogućnosti za iskorišćavanje potencijalnih nesaglasica u međunarodnom komunističkom pokretu. Nici i Kenan, međutim, strasno su se razlikovali u načinu primene „obuzdavanja“.

Dragan Bisenić: Mister X – Džordž Kenan, ambasador SAD u Beogradu 1961-1963. (8)

Knjiga „Gospodin X – Kenan u Beogradu 1961 – 1963“ proizvod je jednostavnog uočavanja da o ličnosti i njegovoj ideji „obuzdavanja“ (containment) – koja je bila osnov američke hladnoratovske strategije i tako presudno oblikovala svet i borbu dve supersile, širom sveta, od SAD preko Kine do Rusije – postoji ogromna literatura, a da na celom području nekadašnje Jugoslavije ne postoji ništa sistematično napisano, uprkos činjenici da je Džordž Kenan službovao kao Kenedijev ambasador u Beogradu. Uz saglasnost autora i izdavača „Klub plus“ objavljujemo najzanimljivije odlomke.

 

Pošto je smatrao međunarodnu ravnotežu relativno stabilnom i američke resurse, uključujući mudrost, limitiranim, Kenan je favorizovao obuzdavanje sovjetske ekspanzije samo u predelima ocenjenim kao vitalnim za američke interese i to samo sredstvima koja su u skladu sa američkim mogućnostima i primenjena samo kada su uspeh čini verovatnim. Nici je suprotno tom stavu, ravnotežu snaga video kao veoma nestabilnu i smatrao beskonačnim američke resurse. Za posledicu, to je imalo nastojanje da se suzbijaju Sovjeti svuda gde se oni pojave, bez obzira koja su sredstva za to neophodna i bez obzira na cenu i izglede na uspeh. On će, ipak, pre nego što definitivno napusti administraciju – zbog izbijanja Korejskog rata i američkog vojnog angažovanja u njemu 31. decembra 1949, učiniti nekoliko stvari koje će biti od sudbinske važnosti za tadašnju Jugoslaviju. U stvari, on će pobediti u bici za ocenjivanje značaja raskola sa Staljinom.

Kenan je bio prvi koji uvideo značaj raskola Tito – Staljin, prvi koji će mu dati najpre opreznu ocenu, a potom sagledati sve potencijale tog poteza koji će u neku ruku postati realno, stvarno i postojeće rešenje Kenanovih frustracija povodom svih mogućnosti konfrontacija Zapada i Istoka koje su izvirale iz doktrine koju je on osmislio. Jugoslavija se ukazala kao izlaz iz nemirnih i neprospavanih noći, kao dokaz da svari nisu nepopravive i da obrazac koegzistencije i popuštanja već postoji. To je bila „wedge strategy“ (strategija klina) koju su sledile Sjedinjene Države s Jugoslavijom u centru Evrope. U decenijama koje su sledile, Kenan će, kao i tvorci atomske bombe, pokušati na sve način da suzbije razorne potencijale svog dela. Jugoslavija se činila kao idealna pukotina nastala iz griže savesti ili kao šansa kojoj treba dati priliku u tom surovom svetu.

Uprkos njegovim ranijim razmišljanjima, Kenanov odgovor je bio vrlo oprezan. Do rascepa između Tita i Staljina došlo je bez ikakvih akcija Zapada i čak bez njegovog znanja. Ali njegovo postojanje, kako je rekao Kenan, predstavljalo je „potpuno novi problem“: kako da se oblikuje politika prema „komunističkoj državi oslonjenoj na bazi sovjetskih organizacionih principa i većim delom na sovjetskoj ideologiji, a koja je ipak nezavisna od Moskve.“ Svaka akcija koju bi preduzela administracija „može stvoriti važan presedan“ za buduću politiku, pošto Titov primer može izazvati dalje dislokacije unutar bloka.

Pozicija koju su zauzele Sjedinjene Države može pomoći i da se odredi da li neki od satelita slediti Titov primer, a da on istovremeno ostane na vlasti. Ako Zapad bude „suviše hladan prema Titu“, Sovjeti bi to mogli da iskoriste da pokažu da komunističke države nemaju drugi izbor do da ostanu u bloku; međutim, potez Zapada kojim bi se prigrlio Tito mogao bi da podrije njegovu poziciju među sledbenicima u Jugoslaviji, kao i da izazove „snažnu i opravdanu kritiku u toj zemlji“. „Stejt department i njegovo osoblje moraju stoga da ‘primene krajnju obazrivost’ u pogledu Jugoslavije. Politika administracije biće da ‘pozdravi stvarno pojavljivanje Jugoslavije kao samostalne političke ličnosti’ i da ne dozvoli da unutrašnja komunistička priroda režima omete ‘normalan razvoj ekonomskih odnosa’ između Jugoslavije i Zapada, pod uslovom da je ona ‘voljna da usvoji lojalan i kooperativni pristup u njenim međunarodnim odnosima’.“ Iako je ovo više predstavljalo odgovor u stilu „čekaj i vidi“ nego eksplicitni stav o strategiji klina, Kenan je zasnovao svoj politički izveštaj (PPS 35) na pretpostavci da je „nov faktor sa fundamentalnim i dubokim značajem uveden u svetski komunistički pokret time što je pokazano da se Kremlju uspešno može suprotstaviti jedan od njegovih privrženika.“ On je bio siguran da će „mogućnost odmetanja“ od sada biti na umu i drugim komunističkim liderima.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari