Odbijena tužba Vučićevića protiv Čosića

Vučićević je podneo tužbu povodom teksta objavljenog u Blicu 16. novembra 2012. godine, tvrdeći da je Ćosić izneo netačne, izmišljene i klevetničke tvrdnjem, u okviru kojih je za Informer naveo da su pseudonovine.

Pored toga, u tekstu je navedeno i da je Vučićević pregovarao sa pripadnicima takozvanog zemunskog klana o tome koliko će ga platiti za svaki tekst koji napiše i objavi protiv Zorana Đinđića i u kojem se pozvao na navodno tajno snimane telefonske razgovore između Vučićevića i vođe zemunskog klana. Sud je utvrdio da je Ćosić navode o Vučićeviću izneo kao metaforu stanja u medijskoj sferi, koju je ocenio kao pseudonovinarstvo, jer se, po njegovom mišljenju, Vučićević ne bavi nepristrasnim izveštavanjem, već nuđenjem usluga gazdama.

Sud je, takođe, prihvatio navode da je Ćosić imao sasvim dovoljno razloga da veruje da su podaci koje je o Vučićeviću izneo tačni. Pošto se izražavanje mišljenja tuženog odnosi na stanje u društvu i medijima, kao bitnoj oblasti društvenog života, „sud smatra da je tuženi imao pravo da izloži svoje gledište, odnosno mišljenje, i da širi ovako primljenu informaciju, čak i ukoliko je bilo sumnje da je ona istinita“.

„Reč je o pitanju od javnog interesa i ukazivanje tuženog na probleme u oblasti medija i novinarstva, odnosno na postupanje tužioca kao personifikacije i metafore pristrasnog novinarstva, te njegov vrednosni sud ne sme biti ograničen obavezom da nepobitnim i nesumnjivim dokazima potkrepi informacije koje je izneo“, navodi se u presudi. Po viđenju suda, Vučićević je kao novinar i javna ličnost dužan da trpi iznošenje mišljenja o njegovom postupanju i kritike njegovog rada u većoj meri od običnih građana.