Opasnost istorijskog revizionizma

U čitavoj Evropi, poslednjih decenija, vodi se borba za interpretaciju Drugog svetskog rata, a ovaj proces nije slučajno povezan sa jačanjem desnice, nacionalizama, populizama, politika i retorika koje u sebi sadrže fašističke elemente. Revizionizam i ekspanzija desnice zapravo su dve strane jedne medalje, jer vladajuće elite dobro znaju da onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše i sadašnjost. Odričući se tekovina antifašističke borbe, relativizujući njenu ispravnost, kao i pozicije koje su u toj borbi zauzimali pokreti, vojske, države i pojedinci, Evropa ponovo kliza u onu ideologiju, koja je – pre samo nešto više od pola veka, bila uzrok njenog najstrašnijeg razaranja.

Kakvu odgovornost u ovim procesima imaju intelektualci? Kakva je odgovornost svih građana i kako izaći iz kruga one ćutljive većine koja fašizam čini mogućim? Šta su opasnosti koje istorijski revizionizam nosi i kojim se strategijama služe elite, kako bi ove opasnosti prikrile, relativizovale, učinile manje očiglednim? Kako se ovi procesi odnose na zemlje bivše Jugoslavije i ima li nade da će ove zemlje ponovo biti prva tačka otpora u borbi protiv fašizma, odnosno da će se ovde ponovo desiti 27. mart? Ako takve nade nema, kako ćemo je probuditi? Kakav nam je optimizam za to potreban, kakvo znanje i kakvo podsećanje na istorijske činjenice? Mogu li nove generacije učiti na iskustvu prethodnih i da li je istina da smo iz istorije naučili samo to da iz istorije ništa ne možemo da naučimo? Zašto učimo istoriju? Kako je učimo, a kako treba da je učimo… neka su od pitanja koja će biti postavljena na ovoj tribini.