Postoje „sve veći znaci žilavosti kod Sovjeta“, dodao je Nici, a i Generalštab Američke armije verovao je da bi Crvena armija mogla napasti Evropu iz mirovanja, bez uobičajenih znakova mobilizacije.

Dragan Bisenić: Mister X – Džordž Kenan, ambasador SAD u Beogradu 1961-1963. (14)

Knjiga „Gospodin X – Kenan u Beogradu 1961 – 1963“ proizvod je jednostavnog uočavanja da o ličnosti i njegovoj ideji „obuzdavanja“ (containment) – koja je bila osnov američke hladnoratovske strategije i tako presudno oblikovala svet i borbu dve supersile, širom sveta, od SAD preko Kine do Rusije – postoji ogromna literatura, a da na celom području nekadašnje Jugoslavije ne postoji ništa sistematično napisano, uprkos činjenici da je Džordž Kenan službovao kao Kenedijev ambasador u Beogradu. Uz saglasnost autora i izdavača „Klub plus“ objavljujemo najzanimljivije odlomke.

 

Kao što je izrazio u svom memorandumu: „Skorašnji sovjetski pokreti ukazuju na samopouzdanje koje je suštinski novo i graniči se sa nesmotrenošću.“

Za Nica, Kenan je bio samo diplomata. On nije znao ništa o vojsci ili odbrambenoj strategiji. Tog leta Kenan je rekao Niciju da bi dve divizije marinaca bile dovoljne za odbranu Evrope. Nici je mislio da je to smešna tvrdnja i znak Kenanove naivnosti, pošto je Nici bio uveren da se SAD moraju pripremiti za vođenje totalnog rata. One bi, po njegovom verovanju, morale da budu sposobne da kontrolišu nebo, prevoze trupe vazduhom i morem, oružjem uguše napad oružja. Nici je znao iz proučavanja britanskih i američkih procena da bi najniža cena za totalnu pripremljenost bila 40-50 milijardi dolara. To je bilo oko tri puta više od onoga što je administracija trenutno dodeljivala za odbranu. NSC-68 imao je još jednu grešku. Ne samo što je stavljao suviše veliki naglasak na sovjetsku moć, a premalu na namere Kremlja, već je on precenjivao sovjetsku snagu. Kako je Nici priznao kasnije, od 175 sovjetskih divizija, navedenih u NSC-68, samo trećina je bila u punoj snazi. Jedna trećina nije imala dovoljno ljudi, a u jednoj trećini bili su „kadrovi“ ili „loše opremljena milicija“. Nicije okrivio loše obaveštajne podatke.

Ustvari, SAD su dosledno precenjivale sovjetske snage nakon rata. Bilo je opšte uverenje 1948. godine da Crvena armija ima između 4 i 5 miliona ljudi. Danas se pokazalo da sovjetske snage nisu prelazile 3 miliona, a većina trupa bilo je angažovana na zadacima okupacije.

Da bi mobilisali birače koji će podržati masovno uvećanje američkog vojnog budžeta i veliko razmeštanje trupa u inostranstvu, administracija je pomogla da se stvori komitet „uglednih građana“ koji, posle razmatranja predloga NSC – 68 za ponovnu militarizaciju, „mogu da kažu narodu: „Mi smo pažljivo razmotrili sve i vi možete da prihvatite šta vam mi kažemo“.

„Konferencija građana“ je organizovana od strane sedam predsednika univerziteta da bi predstavili stavove koji podržavaju poziciju NSC – 68 i da ih predstave vodećim industrijalcima i finansijerima. Među onima koji su prisustvovali bili su Bernard Baruh, Jukius Ohs Adler iz Njujork Tajmsa, Džon Rokfeler i Alfred Sloan iz Dženaral Motorsa. Na prvom sastanku, članovi su odlučili da ne bude javnih tragova o njemu pošto je cilj bio da se pridobije podrška javnosti i Kongresa za NSC – 68.

Komitet sačinjen od istaknutih biznismena i akademskih ličnosti bliskih Niciju i Ačisonu održali su svoju prvu pres-konferenciju 12. decembra u hotelu Boilard u Vašingtonu. Tri veoma poznata republikanca, predsednik Harvarda i čovek koji je ubedio Trumana u potrebu razvijanja atomskog oružja, Džems Konant, bivši podsekretar u armiji Trejsi Vorhis (Tracy Voorhees) i poznati inženjer i promoter „projekta Menhetn“ u kojem je izgrađena atomska bomba Veniver Buš (Vannevar Bush) postala su prva trojica direktora komiteta koji je upozoravao Ameriku „na postojeću opasnost“ s kojom se suočava Amerika – „ od agresivnog ponašanja SSSR-a“.

Buš se žalio da su Sjedinjene Države obuzete završavanjem televizijske mreže, dok Rusija jača svoju radarsku odbranu“. „Ja se slažem s Vinstonom Čerčilom da je posedovanje bombe samo ograničavanje ruske agresije. „On je predvideo da će sa bržim avionima i drugim pronalascima, Rusija konačno izgraditi takvu odbranu da će SAD imati teškoće da baci bombu na bilo koji primarni cilj“. On je još dodao: „Kada dođe vreme da ne možemo da dosegnemo ni jedan primarni cilj, moramo imati druga sredstva da zaustavimo rusku agresiju. Armija od 3,5 miliona ljudi neće biti dovoljna“, naglašavajući da to ne mogu da učine SAD same, nego da u tome moraju da im pomognu i saveznici. Onda je upitan da li na isti način i SAD mogu sebe od odbrane, na šta je on odgovorio da „ne misli da su SAD posvetile tako ozbiljnu pažnju toj opasnosti“.

Sledećeg dana predsednik Truman se obratio kongresnim liderima tražeći veće vojne izdatke zbog priprema rata sa Sovjetskim Savezom. Dan kasnije, predsednik Truman je prosledio Kongresu svoj četvrti dodatak na odbrambeni budžet 1951. Sledeći leksiku i zahteve grupe koju je Njujork Tajms nazvao „poznatim privatnim ličnostima“, predsednik je objavio da SAD, kako bi dočekale „postojeću opasnost“, treba da povećaju svoju armiju na 3,5 miliona ljudi, uvećaju proizvodnju naoružanja i obezbede fondove za veliko uvećanje zbog „integrisanja savezničkih snaga u Evropi“.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari