Šta budućnost donosi globalnoj ekonomiji? Danas siromašne zemlje prave tehnološke vratolomije da bi pratile bogatije, ali hoće li životni standard da poraste širom sveta? Ili će nam prosperitet izmaći dok će pohlepa i korupcija iscrpeti vitalne resurse i degradirati životnu sredinu? Nema većeg izazova za čovečanstvo od očuvanja svetskog prosperiteta.


Kao u romanu sa dva moguća kraja, naša priča tek treba da bude napisana u ovom novom stoleću. Ni širenje, niti propast prosperiteta nisu zagarantovani. Budućnost je, više nego što mislimo, ili se možda ustručavamo da priznamo, stvar ljudskog izbora, a ne pukog predviđanja.

Uprkos tekućoj krizi u Evropi i Sjedinjenim Državama, države u razvoju održavaju brz ekonomski rast. MMF predviđa da će napredne ekonomije u 2013. porasti za samo 1,3 odsto, dok će u zemljama u razvoju rast biti 5,6 odsto. Azijske zemlje u razvoju, koje sada utiru put celom svetu, imaće rast od 7,2 odsto, dok će u podsaharskoj Africi on iznositi zdravih 5,7 odsto.

Trend je istovremeno moćan i jasan. Tehnologije koje su otkrivale bogate zemlje sada pripadaju čitavom svetu. U podsaharskoj Africi, na primer, pre dve decenije uopšte nije bilo mobilne telefonije, a sada ima 700 miliona korisnika. A zahvaljujući telefonima, siromašnima su dostupniji banke, bolnice, škole, biznis, javna uprava i zabava. Kroz nekoliko godina velika većina čovečanstva na raspolaganju će imati bežične tehnologije.

Ali, ima još jedna istina. Prošla godina je u SAD bila najvrelija otkako se meri temperatura. Suše su pogodile 60 odsto američkih država, uključujući žitnice Srednjeg Zapada i Velike ravnice. Oktobra je „superoluja“ udarila na deo Istočne obale oko Nju Džerzija i napravila štetu od 60 milijardi dolara. Klimatske nepogode – poplave, suše, talasi vrućine, razorne oluje, veliki šumski požari i drugo – takođe su opustošile mnoge druge delove sveta, uključujući Kinu, Australiju, Karibe i afrički Sahel.

Ove ekološke katastrofe su sve učestalije, što je delom uzrokovano ljudskim faktorom, krčenjem šuma, erozijom, velikim zagađenjima, i, naravno, efektom staklene bašte koji menja klimu u svetu i stvara „kisele“ okeane. Novost je da su klimatske promene, do nedavno opisivane kao pretnje u budućnosti, sada jasne i prisutne. Naučnici su dali ime našoj eri, Antropocen, jer čovečanstvo ima veliki uticaj na planetarne ekosisteme.

Činjenica je da se svet suočava sa teškim izborom. Ako se nastavi sa primenom sadašnjih modela ekonomskog rasta, suočićemo se sa ekološkom katastrofom. Ako svetska ekonomija prigrli nove obrasce rasta – one koji su stvorile napredne tehnologije, kao što su pametni telefoni, precizna poljoprivreda i solarna energija – možemo širiti blagostanje spasavajući planetu.

Današnji obrazac rasta smatram uobičajenom poslovnom opcijom; obrazac pametne tehnologije rasta, s druge strane, predstavlja opciju održivog razvoja. Biznis, na dosadašnji način, može da funkcioniše neko vreme, ali završiće se slomom, dok održivi razvoj može voditi dugoročnom prosperitetu.

Dakle, šta je potrebno da bi smo imali srećan kraj? Prvo, moramo shvatiti da mi, kao globalno društvo, moramo da napravimo izbor. Običan biznis je ugodan. Ubeđeni smo da ga razumemo. Ipak, on nije dovoljan: na našem trenutnom putu, kratkoročno blagostanje dolazi po cenu previše budućih kriza.

Drugo, moramo da prepoznamo nove i snažne alatke koje imamo u rukama. Korišćenje naprednih informacionih tehnologija – računara, satelitskih mapa, obrade slika, ekspertskih sistema i još mnogo toga – daju nam mogućnost da proizvedemo više hrane sa manje štete u prirodi; da poboljšamo zdravstveni sistem i bogatima i siromašnima jednako; da proizvedemo više energije sa manje štetnih gasova; i da učinimo da naši gradovi budu podnošljiviji i zdraviji, bez obzira na to što će u narednim decenijama broj građana porasti za milijarde.

Treće, moramo da postavimo odvažne ciljeve za godine koje su pred nama – da širimo blagostanje i poboljšamo zdravlje ljudi dok istovremeno spasavamo planetu. Ponosan sam što me je generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun zamolio da pomognem u mobilizaciji svetskih eksperata dok tragamo za postizanjem tog cilja. Naši najveći talenti – na univerzitetima, u preduzećima i nevladinim organizacijama, a posebno među mladim ljudima – spremni su da se suoče sa najvećim izazovima, zbog čega se i pridružuju Mreži održivog razvoja pri UN. U narednim mesecima i godinama, ovi lideri će deliti svoje vizije o prosperitetu održivog globalnog društva.

Autor je profesor održivog razvoja, zdravstvene politike i menadžmenta, kao i specijalni savetnik generalnog sekretara UN

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari