Kao i pred medijima širom zemlje čiji su osnivači lokalne samouprave, tako je i pred medijima u Pančevu privatizacija. Nedeljnik Pančevac posluje kao samostalno javno preduzeće, bez dotacija iz opštinske kase, dok su Radio i televizija Pančevo u velikoj meri zavisni od budžeta.
Kada je reč o Pančevcu privatizacioni savetnik trenutno priprema program privatizacije, posle čega bi trebalo da se sazna datum aukcije.

Kao i pred medijima širom zemlje čiji su osnivači lokalne samouprave, tako je i pred medijima u Pančevu privatizacija. Nedeljnik Pančevac posluje kao samostalno javno preduzeće, bez dotacija iz opštinske kase, dok su Radio i televizija Pančevo u velikoj meri zavisni od budžeta.
Kada je reč o Pančevcu privatizacioni savetnik trenutno priprema program privatizacije, posle čega bi trebalo da se sazna datum aukcije. Budući da je u toku ubrzano zakazivanje aukcija lokalnih pisanih medija, u Pančevcu očekuju da novog vlasnika dobiju najkasnije na jesen. Prema rečima Biljane Bulatović Pajić, v.d. direktora, najpoželjnija privatizacija za ovaj medij bila bi ona u kojoj bi Pančevac otkupio konzorcijum koji čini dve trećine zaposlenih, pre svega zbog toga što novinari najbolje znaju kako dalje da unapređuju svoj list i profesionalno obavljaju posao.

ANDRIĆ: Imamo alternativu

Konzorcijum zaposlenih lista Pančevac osnovan je u novembru 2006. godine, napravljena je ekonomska računica i na dan aukcije znaće do koje su sume spremni da idu. Nipošto nisu spremni da idu u bescenje, jer znaju da onaj ko kupuje Pančevac u isto vreme ne dobija poslovni prostor, „već samo nekoliko starih kompjutera i pohabani nameštaj“. Marija Andrić, glavna i odgovorna urednica Pančevca, kaže da se ovde već dve godine ozbiljno pripremaju za predstojeću privatizaciju, redovno posećuju aukcije na kojima se prodaju lokalni mediji i prate situaciju na terenu. S obzirom na to da lokalne medije kupuju ljudi najrazličitijih profesija i skoro uvek bez nekog posebnog razumevanja i poznavanja specifičnosti novinarskog posla, zaposleni u Pančevcu nisu spremni da dozvole da ih zadesi sudbina Subotičkih novina, niti su spremni da izlicitiraju izuzetno visoku cenu, kao u slučaju Valjevskih. Jednostavno, imaju alternativu.

Marija Andrić, glavna i odgovorna urednica Pančevca, kaže da to znači da ukoliko im cena na aukciji ne bude odgovarala spremni su da za samo nedelju dana štampaju novi broj novina, da su već registrovali preduzeće koje bi se bavilo tom delatnošću i očekuju da i novi list bude dobro prihvaćen u gradu jer, kako kaže, znaju kako se posao radi.

SIMENDIĆ: Šta je nezamislivo

– Ne sviđa nam se način prodaje predviđen za elektronske medije, jer nam je skoro onemogućeno da budemo većinski vlasnici kuće kao konzorcijum. Ranija odluka da 30 odsto besplatnih akcija ide zaposlenima preinačena je na 15 odsto. Ranije smo mislili da, ukoliko bi 70 odsto akcija išlo na prodaju na berzi, tada bi radnici možda i mogli da „dođu“ do većinskog paketa, ali sada je to skoro nezamislivo jer se elektronski mediji prodaju po znatno višoj ceni od pisanih – kaže Nevena Simendić, glavna i odgovorna urednice televizije.

Ona podseća da Pančevac već dve decenije posluje tržišno, ekonomski je nezavisno preduzeće i skoro bez dotacija iz budžeta. Andrićeva pamti da je još 1993. godine Pančevac iz budžeta dobijao svega četiri odsto sredstava, tako da u poslednjih šest-sedam godina i sami insistiraju da više ne budu na budžetu. I pored toga što ne dobijaju ni dinara iz budžeta, već samo koriste poslovni prostor u vlasništvu opštine, dužni su da polažu račune odbornicima lokalnog parlamenta i često su predmet političkih diskusija jer je prosek plata 26 zaposlenih u Pančevcu 65 hiljada dinara.
Naše sagovornice ipak naglašavaju da se Pančevac kroz 138 godina postojanja izborio za svoje mesto na tržištu, prodaje se u tiražu od 16 hiljada primeraka, da ih građani dobrovoljno kupuju, dobrovoljno se oglašavaju i samim tim ni jedan jedini dinar utrošen u plate nije od novca poreskih obveznika, što naravno nije slučaj sa ostalim javnim preduzećima.
U Pančevcu su svesni da se po svemu tome i te kako razlikuju od svih ostalih pisanih medija u zemlji, da su kritički nastrojeni prema svima, samo zbog toga što su ekonomski nezavisni.
Za razliku od Pančevca, RTV Pančevo je u potpuno drugačijem položaju. U velikoj meri zavisi od novca iz budžeta, a svoje plate usklađuje prema Uredbi o masi zarada u javnim preduzećima. Zbog toga su plate zaposlenih veoma skromne, prosek je 23 hiljade dinara.
RTV Pančevo je podnela zahtev za dobijanje regionalne frekvencije, dokumentacija je prihvaćena i očekuju da će podela nastupiti do kraja leta. Iako je prospekt za privatizaciju ove medijske kuće objavljen u Službenom glasniku još juna 2006. godine, rukovodstvo je odlučilo da se tu stane sve dok se frekvencija ne dobije. Iako je mišljenje Agencije za privatizaciju bilo da je bolje privatizovati se pre dobijanja frekvencije, elektronski mediji su zastupali stav da je bolje prvo dobiti frekvenciju, jer bi time i sam medij više vredeo.
Rok za privatizaciju elektronskih medija je kraj decembra ove godine, ali poučeni iskustvom dosadašnjih privatizacija ovde očekuju da će taj proces ipak biti nešto sporiji i da će biti završen možda tek u sledećoj godini.
Prema rečima Nevene Simendić, glavne i odgovorne urednice, televizija bi bez frekvencije bila prodata za džabe i ocenjuje da je šteta što one nisu podeljene još 2000. godine.
Kao idealno sredstvo za uticaj na javno mnjenje televizija rizikuje da bude prodata nekom moćnom tajkunu, ili „brkatom pekaru iz komšiluka“, te veruje da će biti veoma nejasno kako bi se moglo pobeći od njihovog uticaja na uređivačku politiku.
I pored mnogih nepoznanica i neizvesnosti, menadžment kuće doneo je Odluku da RTV Pančevo konkuriše za regionalnu frekvenciju jer je ekonomska procena pokazala da je region Pančeva i Zrenjanina veoma pogodan za dalji razvoj kuće, da deo programa i sada sadržinski pokriva region, da će na takav način uspeti da zadrže sve radnike, kojih je sada 57 u stalnom radnom odnosu. Ovde su uvereni da mogu da postanu ekonomski samoodrživa kuća jer, primera radi, godišnja naknada za regionalnu frekvenciju košta 2,5 miliona dinara, a toliki su sada godišnji troškovi za naknade članova Upravnog i Nadzornog odbora.
– Opravdanost naše odluke da konkurišemo za regionalnu frekvenciju vidimo i u tome što je specifičnost lokalnih medija informativni program. Emisije vesti su najgledanije. Predajnik je dovoljno jak da pokrije teritoriju koja nam je zanimljiva, a uređenjem u etru moći će da nas i vide jer trenutno na našem 37. kanalu emituje i jedna šabačka televizija čiji signal često probija i do samog Pančeva, pa nas ni naši sugrađani u pojedinim delovima ne vide. Uređenjem u etru toga više ne bi trebalo da bude – kaže Simendić.
Televizija radi u neuslovnom prostoru u vlasništvu Opštine, a uskoro bi sredstvima iz budžeta trebalo da se renovira zgrada nedaleko od Tamiša i ustupi televiziji na korišćenje. Naša sagovornica kaže da su uspeli sa osnivačem da nađu zajednički jezik po ovom pitanju, jer Opština ne može nikako biti na gubitku. Zgradu će moći da iznajmljuje ili proda budućem vlasniku televizije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari