Hrvatska u eri pandemije, usprkos tomu što se nalazi među najslabije procijepljenim europskim državama, osobito kada je riječ o najizloženijim osobama (iznad 60. godine života i booster kampanji), ali i zastrašujućem omjeru mrtvih od Covida 19, gdje se nalazimo pri samom vrhu ove neslavne ljestvice (18.000 umirovljenika je umrlo više nego što je godišnji prosjek), ipak ima najliberalniji pristup borbi protiv ove opake pošasti koja, evo već treću godinu hara planetom blokirajući normalan život i aktivnosti i milijunskim žrtvama zavija čitav svijet u crno.
Istodobno, RH je i na začelju po broju testiranja, (ne)poštivanju elementarnih mjera (samo)zaštite, kao i izostanku efikasne kontrole u sprovođenju tih mjera; unatoč dramatičnoj situaciji naše političke elite koje su svakako najodgovornije za postojeće (loše) stanje stvari, nikako da se uozbilje, već i na dalje neodgovorno, čak avanturistički povlače poteze sračunate prvenstveno na podizanje vlastitog rejtinga, a tek potom u interesu zdravlja nacije.
Desna klerikalno-nacionalistička i populistička politička platforma Most, koja se na republičkoj sceni pojavila uoči parlamentarnih izbora za osmi saziv Sabora (2016) na kojima je ostvarila neočekivano veliki, čak trijumfalni uspijeh (iako se predstavljala kao alternativa i ljevici i desnici, koalirajući s HDZ, dva puta im je omogućila opstanak na vlasti), vremenom se ispucala, našla se na granici koja o(ne)mogućava parlamentarni status i svijesna kako joj prijeti nestanak u širokom bazenu desnog biračkog tijela, pandemiju je shvatila kao Bogom danu prigodu za revitalizaciju stranke i (po)rast rejtinga.
Mostaši se nisu dvoumili; kao rasni populisti pokrenuli su akciju prikupljanja potpisa za dvije referendumske inicijative (Odlučujmo zajedno i Dosta je stožerokracije) kojima se traži ukidanje Covid potvrda, kao i da Sabor dvotrećinskom većinom odlučuje o svim epidemiološkim mjerama, a ne Plenkovićev Stožer civilne zaštite, koji se, to se mora priznati, nije proslavio u borbi za javno zdravlje, dapače.
Brojnim se politikantskim odlukama blamirao, jer je izravno pogodovao interesima HDZ i njegovim viđenijim pristašama u sferi privrede, obrazovanja, kulture i znanosti…
(NE)OČEKIVANA POTPORA: Za svoju inicijativu, Most je (ne)očekivano dobio potporu šefa države Zorana Milanovića i tako je planula nova ljubav između do jučer oštro sukobljenih političkih aktera; naravno Plenković i HDZ su reagirali izrazito netrpeljivo, zajedljivo i negativno optužujući mostovce da su pokrenuli referendumsku inicijativu isključivo kako bi podrivali, odnosno podmetali nogu HDZ, forsirali sukob s Plenkovićem i tako slabili njegovu poziciju, ne bi li mu se (o)svetili za javno poniženje kad ih je nogom šutnuo i stražnjicu i otjerao iz (koalicijske) Vlade.
Dakako, ovom su inicijativom (p)olako krenuli i u kampanju za parlamentarne izbore kako bi, na vrijeme preusmjerili neodlučne glasače s desnice (i desnog centra) na svoju stranu i time dodatno smanjili snagu i raspon Plenkovićevog koalicijskog potencijala, a ujedno mu vezali ruke za buduće ukidanje Covid potvrda (do čega će, nema sumnje morati doći, jer to postaje svjetski trend), na koje se HDZ neće smijeti oglušiti i tu će činjenicu Most nedvojbeno predstaviti i proslaviti kao pobjedu svoje inicijative.
U HDZ dobro znaju da bi prihvaćanjem Mostovih zahtjeva zapravo proširili i ovlasti predsjednika RH (što ni po koju cijenu ne žele dopustiti) s kojim se nalaze u otvorenom, žestokom ratu, što bi dobar dio javnosti protumačio kao Plenkovićev poraz.
Naime, posvema je shvatljivo kako se mnogi građani (na samo nužno antivakseri) ne slažu da im jedna otuđena, u biti paradržavna, partijska institucija (Stožer) koju nisu birali, određuje pravila ponašanja, a sama ih ne primjenjuje; tolerira nekorektno, neprimjereno, pa i sramotno ponašanje vladajuće elite, ima ogromne ovlasti i ponaša se kao tijelo iznad Sabora, na što uostalom, s pravom stalno upozorava i Milanović.
Utoliko su mostaši i polučili tako dobar odziv na svoju inicijativu, jer traže da se zakonom ospore ili verificira(ju) uloga i odluke Stožera.
Ali, usmjeravati opravdano nezadovoljstvo građana samo prema jednom političkom kodu, tj. referendumu, odnosno Stožeru/Vladi, koji, to se mora priznati uporno i sustavno pozivaju građane na cijepljenje, dok to Most nevješto izbjegava, ne bi li se umilio antivakserskoj populaciji i pri tomu svojim izgovorima bezobrazno mlati praznu slamu upuštajući se u opasnu igru ljudskim životima koja im se može obiti o glavu i poput bumeranga vratiti, odnosno razotkriti ih kao hrpu političkih lešinara koji žele beskrupulozno profitirati na tuđoj nevolji.
Most svijesno „muti vodu“ i bez ikakvih argumenata promovira dubiozne (antivakserske) budalaštine i to je duboko nemoralno, neodgovorno poigravanje s ljudima koji im vjeruju i veliko je pitanje jesu li u Mostu uoće svijesni kako mnoge od tih ljudi koji im vjeruju mogu imati na duši?
(NOVI) ZAKON O REFERENDUMU: Uistinu, zar je ukidanje Covid potvrda zasad, barem u RH, s ogledom na stanje eskalirajuće pandemije uistinu prioritet?
Svršetkom akcije prikupljanja potpisa i dva tjedna nakon njihova prebrojavanja, Most je kao organizator referendumske inicijative predao predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću kutiju s potpisima; obje su inicijative daleko nadmašile zakonom predviđen broj potpisa (svaka više od 400.000).
Iako su iz Mosta upozorili kako bi se lako moglo dogoditi da im HDZ, nakon što Sabor/Vlada provjeri vjerodostojnost potpisa, pokuša osporiti valjanost potpis(nik)a, a samim time i broj prikupljenih potpisa i tako im ukrade referendum; dakle prevarom pokuša onemogućiti provođenje inicijtive, uostalom kao što je to i učinio 2018. kad su odbacili, zaustavili inicijativu za poništenje ratifikacije Istambulske konvencije.
Istina, danas malo tko vjeruje da se to može ponoviti, ali opreza nikad dosta, od HDZ uvijek je moguće sve očekivati.
Naravno, HDZ neće svojevoljno pristati na promjenu Ustava i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i referendum će pokušati spriječiti slanjem inicijative na ocjenu ustavnosti, a u Ustavnom sudu većinu čine hadezeovi kadrovi, a prilježno im asistiraju SDP kadrovi.
Tek ako inicijativa kojim čudom položi test ustavnosti (prvo pitanje nije bez šansi, dok drugo gotovo sigurno nema prođu), može doći do raspisivanja referenduma, ali čak i onda Sabor može (i zvjesno hoće) ignorirati članak 17 Ustava RH (koji najvišem predstavničkom tijelu hrvatskog naroda povjerava pravo i obvezu da dvotrećinskom većinom odlučuje o epidemiološkim mjerama), jer to nikako „ne ide pod kapu“ HDZ, a i Milanoviću proširuje ovlasti.
Jedino dobro iz cijele ove otužne lakrdije političkih profitera i lešinara u liku HDZ i Mosta jest u tomu što će to natjerati vladajuće da donesu novi, uređeniji Zakon o referendumu, jer je postojeći očevidno pun nedorečenosti, više je nego manjkav i ne regulira niz važnih dvojbi: u kojem vremenu prebrojiti potpise, kako prevladati sukob interesa između Sabora i Vlade, tko i po kojoj proceduri provjerava „brojno stanje“ i vjerodostojnost potpisnika…
STOŽER I COVID POTVRDE: Jedan od čelnika Mosta, saborki zastupnik Grmoja očekuje da se do kraja veljače donese odluka o raspisivanju referenduma, jer kako je rekao: „Ustavni sud već duže od dva mjeseca zna predložena referendumska pitanja i mogao je zauzeti stav o njima“.
Ali, pitanje je: što s referendumom, ako u međuvremenu Stožer ukine Covid potvrde, za što ima sve više naznaka, a uostalom i sam je Plenković Mostovu inicijativu nazvao besmislenom.
Međutim, Grmoja je replicirao; „Time što smo tražili referendum, mi smi moralni i politički pobjednici, jer se pokazuje da je ispravno upravo ono što smo govorili. Čak ako Vlada i u nas ukine Covid potvrde, referendum se mora održati, jer se njime traži i ukidanje Stožera, te donošenje odluka o mjerama dvotrećinskom većinom u Saboru. Plenkovićeve izjave pokazuju da je u panici“.
I uistinu, ove Grmojine riječi nisu bez osnova.
Iako svi akteri ove političke travestije (u kojoj SDP i Možemo uglavnom statiraju) optužuju Most za licemjerje i pokušaje postizanja sitnih politikantskih poena, budući odbijaju javno pozvati građane da se cijepe, svi kao da zanemaruju činjenicu da je Ustavni sud RH već ranije presudio kako Sabor može birati, hoće li ili neće u izvanrednim okolnostima postupati sukladno članku 17 Ustava (što traži Most i zagovara Milanović), ili po članku 16. Ustava RH, koji ne podrazumijeva kvalificiranu, dvotrećinsku većinu i po kojem se ravna Vlada posredovanjem Stožera.
Dakle, tek u ožujku ili travnju znati će se odluka Ustavnog suda, nakon što šef Sabora Jandroković zatraži njihovo mišljenje, a sigurno je i da hoće, ako ništa drugo kao manevar odugovlačenja u čekanju de se pandemija obuzda, pa samim time i Mostova inicijativa (p)ostane bespredmetna.
I što će se na koncu (z)biti; najvjerovatnije ništa, tresla se brda, rodio se miš.
Most će privremeno nabildati rejting (ali do izbora još je daleko, a elektorat nestabilan i prevrtljiv), pokazao je da može usprkos protivljenju Vlade i lijeve oporbe provesti uistinu uspiješnu operaciju prikupljanja potpisa (ali ne i nužno pristaša o čemu propagandno trubi), ali ništa više od toga.
HDZ će eskiviranjem ili razvodnjavanjem referendumske inicijative pokušati (po)ništiti (s)misao inicijative i zapravo nikoga više neće biti briga za rezultate, bilo referenduma ili ne.
Uostalom, referendum i nije bio cilj po sebi, sve su to bili, kako kaže Ivo Brešan „široki manevri u uskim ulicama politike“, prevedeno: puste manipulacije i pritisci na javnost, narod u čije se interese svi zaklinju, a u stvarnosti ih se posvema ignorira i(li) marginalizira.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.