Promenjena „aroma“ ovosezonskog izdanja Superlige, koja startuje večeras duelom između Vojvodine i Metalca , mogla bi da poprimi nijanse najkvalitetnijeg nacionalnog šampionata u okruženju ukoliko najbolji timovi Partizan, Crvena zvezda i Radnički učine prvenstvo zanimljivim i neizvesnim isključivo u sportskim okvirima. Činjenica da šampion neće izboriti mesto u Evroligi, umanjuje značaj i smisao Superlige, ali nikako ne bi smeo da sputa takmičarski instinkt košarkašima, jer biti najbolji u zemlji svakako nije mala stvar.

Partizan kao jedanaestogodišnji uzastopni državni šampion zaslužuje ulogu favorita. Iako prvi put u poslednjoj deceniji na osnovu kvaliteta njegovi najveći rivali ne zaostaju previše, Duško Vujošević ima tim koji je atletski najdominantniji u zemlji. Iskusni trener u rotaciji koristi skoro svih 12 igrača, čime 40 minuta održava visok ritam u igri. Crno-beli, možda i najviše u poslednjoj deceniji, osciliraju u toku utakmice. Pad u igri, pogotovo u napadu, najočigledniji je u trećoj deonici, što se samo donekle može prepisati nedovoljnom iskustvu mladih igrača. Osim Bertansa i delimično Lučića spoljna linija ima sasvim prosečan procenat šuta sa distance, što primorava Vestermana da rešenja traži u „pik“ igri sa centarskom linijom. Neočekivanim odlaskom Gordona u italijanski Sasari može se očekivati da Vujošević u pojedinim varijantama iskoristi Bertansa ili Lučića na mestu četvorke, čime će dobiti dodatnu širinu u napadu. Partizan je veoma kvalitetan u fazi tranzicije, a u odbrani zbog atletskih kvaliteta spoljne linije može da odigra veoma agresivno sa čestim preuzimanjem igrača. Zonskim presingom i dubokom zonom (2-3 ili 1-3-1) ume da parališe rivalski napad. Iako je u toku sezone tri puta poražen od Zvezde i jednom od Radničkog, i dalje ima najveće šanse da osvoji titulu. Ukoliko poboljša igru na petici, znatno će uvećati izglede za tako nešto.

Crveno-beli su osvajanjem nacionalnog Kupa i verovatnim plasmanom u Evroligu ispunili veći deo zacrtanih ciljeva ove sezone, tako da će rasterećenije igrati u Superligi. U svom sastavu imaju trenutno najboljeg igrača u regionu. Rakočević je majstor sa poludistance. Dobro sarađuje sa Katićem i veoma je prodoran u „pik“ igri. Mada mu procenti šuta za tri poena nisu baš za pohvalu, pogađa kada je najvažnije za tim. Osnovni je pokretač ekipe, međutim trener Vukoičić nikako ne uspeva da pronađe adekvatnu opciju u spoljnoj liniji kada Rakočević nije u igri. Nelsonu mehanika šuta nije najbolja, sklon je oscilacijama i nije baš umešan u igri dva na dva. Zvezda je u poslednje vreme u ozbiljnom padu forme. Igru u tranziciji gotovo da je izgubila. Lazić, Simonović i Skot pružaju promenljive partije, dok je Radivojević izgubio na prodornosti, a pritom i ne provodi previše minuta u igri (svega 16,4 po meču), s obzirom na iskustvo i kvalitet. Katić jedini zaslužuje prelaznu ocenu na mestu petice, kao i Savović u ulozi krilnog centra. Za očekivati je da će povratnik Braun odigrati bolje u odnosu na blede partije u ABA ligi. Zvezda snagu crpi iz agresivne odbrane, kojoj poseban ton daju Nelson, Lazić i Skot u spoljnoj liniji. Zahvaljujući Savoviću i Katiću dominiraju u skoku, imaju pristojan broj duplih napada jer Savović u ofanzivi odlično koristi odraz iz mesta, a Katić sposobnost da se dobro postavi ispred čuvara. S obzirom na navedeno utisak je da će večiti rivali odlučivati o tituli.

Radnički najveći adut ima u prekaljenom stručnjaku Miroslavu Nikoliću, ali i Aleksandru Ćapinu, najboljem strelcu i asistentu regularnog dela ABA lige. Odluka popularnog Mute da Uroš Nikolić i Vladimir Vukasanović zamene Vizera i Emeninga pod košem u Superligi nije baš najjasnija, pogotovo ako se uzme u obzir da je Radnički u većem delu sezone upravo lutao na mestu petice. Utisak je da je Emening skupo platio dozvoljenu kvotu od četiri strana igrača u domaćem šampionatu. Britanac je fizički veoma, jak, koristan u reketu i sigurno bolji od Nikolića i Vuksanovića. Radnički mora da pronađe dodatne opcije u napadu, a ne da čitavu koncepciju igre svede na kvalitet i darovitost iskusnog Ćapina. Marković, Borisov i Krstović pružaju krajnje prosečne partije, dok je centarska linije veoma neubedljiva, tako da Kragujevčani praktično nemaju dubinu u napadu. Teško je očekivati da u eventualnom finalu Radnički u tri navrata može savladati Partizan ili Zvezdu.

Gordon oslabio crno-bele

Odlazak Drua Gordona gotovo izvesno odraziće se na igru crno-belih. Amerikanac je bio treći skakač ABA lige, a prvi kada je u pitanju ofanzivni skok. Imao je veliki uticaj na igru ekipe naročito u defanzivi. Tehnički nije preterano obučen, taktički potkovan, dok je u šutu sa distance krajnje prosečan, međutim atletskom dominacijom uticao je na ritam utakmice, omogućavajući ofanzivnim skokom brojne ponovljene napade. Pitanje je da li će Žofri Lovernj umeti da nadoknadi njegov odlazak.

Prilika za Miljenovića

Superliga će biti odlična šansa za Nenada Miljenovića, ali i za Stefana Jovića iz Radničkog. Miljenović je pred kraj regularnog dela ABA lige i u nacionalnom Kupu pokazao određeni napredak u igri, tako da će biti interesantno videti kako će se snaći u duelima sa Vasilijem Micićem iz Mege, ali i protiv Vestermana, Gordića, Nelsona, Cvetkovića, Rakočevića…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari