Kad Pašić, koji je bio predsjednik srpske vlade, dobiva, i kao najstariji po godinama, predsjedništvo u ministarskom savjetu, treba dati Hrvatu Trumbiću, predsjedniku Jugoslovenskog odbora, portfelj inostranih poslova, a Slovenac Korošec, koji je bio na čelu Jugoslovenskog kluba narodnih poslanika u Beču, neka bude potpredsjednik u vladi.
Josip Smodlaka: Zapisi (9)
Pojavljivanje knjige „Zapisi dr Josipa Smodlake“ (Izdavač „Most Art“) posle četrdeset godina predstavlja istorijsko štivo od posebnog značaja. Autor zapisa je bio neposredni učesnik i svedok stvaranja obe Jugoslavije: Kraljevine SHS i SFRJ, državno-pravnih tvorevina koje su propustile svoju istorijsku priliku da se trajno upišu u istoriju Evrope. Raspad obe Jugoslavije tek zaslužuje ozbiljnu analizu, jer današnje države nastale njenim raspadom još uvek vuku razne traume i hipoteke prošlosti.
Nadodao sam da bi Trumbić bio najzgodniji za ministra inostranih poslova već i radi razgraničenja s Italijom, budući je on najbolji poznavalac odnosnih pitanja. Prije konferencije nisam o ovome ništa govorio mojim drugovima iz Narodnog vijeća, pa su stoga i oni bili ponešto iznenađeni ovim predlogom. Ali Pribićević me je odmah živo podupro, a pridružio mu se i Korošec. I samostalni radikali, koji su bili u dobrim odnosima s Trumbićem, te su mogli očekivati da će im on biti saveznik protiv radikala, prihvatiše također njegovu kandidaciju. Radikali, videći se osamljeni, ućutaše. Vidjelo se da im je nelagodno. Pašić je sjedio nepomičan, na oko hladan, ali mu se na licu čitalo nepomirljivo nezadovoljstvo. Tada pride k meni Stojan Protić te mi reče da on shvaća i uvažava razloge koji su me vodili, ali da me moli da danas dalje ne navaljujem, već da ostavimo da „stvar prenoći”. On da će međutim nastojati da na to privoli Pašića. Tako je rješenje ovog pitanja ostavljeno za drugu sjednicu, koja se imala držati sutradan. Za Korošca su svi bili sporazumni da on bude potpredsjednik u vladi.
Kako se Pašić pokazao odlučno protivan Trumbićevoj kandidaciji za ministra inostranih poslova, dok se većina konferencije bila odlučno izjavila za Trumbića, bila je nastala opasnost da se razbiju pregovori. Mi od Narodnog vijeća tražili smo bezuslovno da sve srbijanske stranke moraju biti zastupane u novoj vladi, pa kad bi radikali odbili da uđu u vladu, situacija bi bila došla na mrtvu tačku. Sve su se nade sad polagale u Stojana Protića, za kojega nam rekoše da niko ne zna kao on da savlada Pašićev otpor, samo ako mu se ostavi vremena. Sutradan, prije ponovnog sastanka, pristupi k meni, na moje veliko iznenađenje, Anton Korošec, te mi reče da bi Slovenci bili radiji da ja budem ministar inostranih poslova, te mi se ponudi da će me predložiti za to mjesto, ako dadem Slovencima izvjesne garancije. Ja mu se zahvalih i rekoh kako zbog narušena zdravlja ne bih mogao da primim nikakav portfelj, a i kad bih mogao, da ostajem kod onoga što sam govorio u konferenciji za kandidaciju Trumbića. Tako se više nije govorilo o tome.
Kad se svi opet sastasmo, prvi Korošec, a za njim Pribićević, rekoše da oni ostaju kod kandidacije Trumbića. Tad uze riječ Nikola Pašić te izjavi da, s obzirom na želju braće iz oslobođenih krajeva, on i njegova stranka pristaju da Trumbić bude ministar vanjskih poslova. Taj preokret bio je isključiva zasluga Stojana Protića. Mi zahvalismo njemu, a i Pašiću na patriotskom samoprijegoru, znajući kako je njemu bilo teško da u tome popusti.
Sad je nastalo pitanje ko će biti ministar unutrašnjih poslova. Ovome ministarstvu se u Srbiji pridavala najveća važnost, jer ministar unutrašnjih poslova vodi izbore za Skupštinu, u kojima policija uvijek ima velik upliv. Stoga je radikalima i opoziciji, kad su u emigraciji sastavljali listu zajedničke koncentracione vlade, bilo najteže naći ličnost koja bi ulivala približno jednako povjerenje jednoj i drugoj strani. Na posljetku pao je njihov izbor na Marka Trifkovića, koji je bio i radikal, i protivnik Pašićev (kao radikalni disident), te je s time davao nekako jednake garantije radikalima i opoziciji. Može se pomisliti kakva je uzbuna nastala među srbijanskim političarima, kad sam ja ustao te pokušao razbiti i taj njihov teško postignuti kompromis, predloživši za ministra unutrašnjih poslova Svetozara Pribićevića. Ja sam to učinio smatrajući Pribićevića najboljim poznavaocem političkih prilika u cijeloj državi, i ujedno kao čovjeka koji je uživao povjerenje svih dijelova naroda. Ali uzalud sam ja isticao te prednosti.
Nastavlja se
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
