Pjesme pisane izvan današnje mode

Bibliotekar Srednje stručne škole Rafet Mulić rekao je da biblioteka Srednje stručne škole odavno organizuje kulturne programe pod nazivom „Tačno u podne“, a da je ovaj program posebno interesantan, jer je posvećen jednom od najvećih pripovjedača na južnoslovenskim prostorima Ćamilu Sijariću, te da je to i bilo motiv da u projekat budu uključene četiri institucije.“Na ovoj tribini smo govorili o Ćamilu Sijariću i o poeziji Ćamila Sijarića. O romanima i pripovijetkama ovog pisca uglavnom se sve zna, dok Sijarićeva poezija i dalje nije našla mjesto u pjesništvu bivše Jugoslavije koje joj pripada“, primetio je Mulić.

Ćamil Sijarić je govorio da je njegov rodni Bihor kraj u kom se teško živi, a lijepo govori. Tu svoju rečenicu donekle je potvrdio odlaskom na školovanje i time što je postao majstor priče i pričanja u jugoslovenskoj literaturi. No, rodne Šipovice i svoj Bihor nije zaboravljao. Dolazio je u zavičaj da porazgovara sa Bihorcima, da potraži gnijezdo ptice, da oslušne šipovačke tišine, da se napije vode hladne kao grom sa Dobrače, česme šipovačke, da pronađe kamen neki kojim bi, kasnije, tamo u Sarajevu, u ulici Vase Miskina, pritezao papir da mu ne pobjegne ispod olovke, dok piše.

O poeziji Ćamila Sijarića govorio je Radoman Čečović, koji je kazao da je sav svoj književni opus Sijarić izgradio na priči i pričanju, natenane, ne žureći nikad i nikud, kao da je imao mnogo više vremena nego svi ostali smrtnici, kao da je bio potajni vlasnik hronosa, izrađujući široke pričalačke vezove, u kojima je tinjala, i tinja, čežnja da se svakoliki ljudski život pretvori u priču, i time ne samo da se spase od prolaznosti, već da mu se podari dubok smisao i drevno dostojanstvo.

– U poeziji, koju je pisao, kako stvari stoje kriomice, jer je tek nedavno, doslovno rečeno, otkrivena, Ćamil se davao u potjeru za životnim trenutkom čija ljepota prijeti da zgasne prije nego što išta zaustiš o njoj da kažeš, stoga se je i njegova sadržina morala bilježiti na najkraći mogući način, često u svega nekolika, ali krepka, jezička poteza. Otuda njegove lirske minijature, kada su najbolje, zaslužuju naziv čista lirika, što prije svega hoće reći iskonska poezija. Te Ćamilove pjesme, kako bi rekao onaj šaman iz Papa Marko Vešović, pisane su izvan svakih današnjih moda, zato su toliko duhovne, lišene svih ukrasa, pa zato svedene na brzo registrovanje razgoljene sričke životno privilegovanih duhovnih magnovenja koja suviše kratko traju da bi se mogla razviti u priču, a sadržina im je toliko lomna i kidljiva, da sama sobom poziva na upotrebu stiha, jer se toliko neuhvatljiv treptaj života ne može svesti na pukost prozne nominacije, kazao je Čečović.

U drugom dijelu programa održan je koncert profesora Škole za osnovno muzičko obrazovanje, na kojem su nastupile Milena Vračević, gitara: Vojislav Voki Kostić „Bolji život“; Milena Đurđević, klavir: Petar Iljič Čajkovski „Dance Of The Sugar – Plung Fairy“; Jasmila Hot, klavir; Milena Đurović, klavir: Klaus Badelt „He s A Pirate“ iz filma „Pirati sa Kariba“; Jelena Đaković, klavir.