Plasiranje poluistina izaziva apatiju

Bosna i Hercegovina je, prema istraživanjima Transparensi internešenela (TI), zemlja sa izuzetno visokim stepenom korupcije, koja je zabilježena prije svega u institucijama sistema. U posljednje vrijeme zabilježen je i podatak da građani BIH iskazuju veliko povjerenje u rad medija, te se sve više obraćaju redakcijama i prijavljuju slučajeve korupcije.
I pored povjerenja u medije, naknadna istraživanja, su pokazala da svega tri odsto građana vjeruje da su mediji imuni na korupciju, a ostali da su mediji u sprezi, odnosno da su usko povezani. Na sesiji koju je organizovala banjalučka kancelarija Fondacije Fridrih Ebert i Transparensi internešenel, pokušalo se ukazati na problem koji se javlja kod medija koji često „zatvaraju objektiv“ pred očiglednim dokazom o korupciji, a predstavnici najviših organa vlasti nemaju inicijative za suzbijanje korupcije.
Po svemu sudeći, institucije koje su formirane i plaćene da se bore protiv korupcije još dugo neće početi sa takvom praksom. O svjesnosti građana da žive u korupmiranom društvu pokazuje svakodnevica. Ono što nedostaje jeste jasan mehanizam, slika koja bi građanima pokazala na koji način da se nose sa ovom pošasti.
Mediji i novinari treba da su usmjereni prema građanima, javnom mnjenju koji je jedini pravi korektiv. Mediji su mehanizam, koji treba pokazati prstom, otkriti činjenice i biti u službi građana. Na žalost, medijima u BIH se ne može vjerovati, jer većina plasira poluistine ili neistine što dovodi do apatije. Konačno je došlo vrijeme da se povuče crta između medija koji nastupaju sa poluistinama i ozbiljnih i objektivnih medija, rekla je novinarka Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva Nerminka Emrić.
Zamjenik odgovornog urednika Euroblica Aleksandar Macanović, podsjećajući da se u BIH borba protiv korupcije zagovara već deceniju, misli da se do danas ovaj problem tretira samo u predizbornim kampanjama. Iako smatra da se mediji moraju ozbiljnije baviti fenomenom korupcije, primjećuje da je stagnacija u istraživanju ovog društvenog problema kod novinara, izazvana lošom ekonomskom situacijom te uredničkom politikom medija za koji radi.
– Obrađivao sam bezbroj tema o korupciji. Iz vlastitog primjera navodim slučaj korumpiranog sudije koji mi je nakon toga došao sa svojim advokatom s namjerom da me tuži. Iako su u pitanju bili dokazi o postojanju korupcije, pomenuti sudija je imao samo primjedbu na ‘pomalo nekorektnu interpretraciju njegove izjave’, a koja je u stvari u eter otišla putem televizije, kazao je dugogodišnji TV novinar Vladimir Šušak.
Nedavno ubistvo Milana Vukelića, diplomiranog inženjera, koji je radio u Zavodu za izgradnju Banjaluka (ZIBL) prema medijskim i kazivanjima nekih relevantnih faktora, posljedica je otkrivanja zloupotreba i korupcije. Vukelić je često u javnosti optuživao veći broj osoba da mu prijete. Nepoznate osobe su mu zapalile automobil, a ubrzo nakon toga podmetnut je i požar u kući njegove majke.
Da stanje u region nije ništa pozitivnije u odnosu na BIH potvrdila je i predsjednica Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije Verica Barać koja je rekla da je sistemska korupcija način na koji funkcioniše politički sistem u Srbiji.