U „minut posle 12“, golom štopera Marka Jovanovića u nadoknadi vremena, Partizan je slomio otpor žilavog BSK-a i makar jednu noć s vrha tabele gledao na ostatak Super lige. Mada je već u 6. minutu stekao prednost i držao je više od sat vremena, „parni valjak“ je tek u dramatičnoj završnici, uz mnogo sreće, „iščupao“ četvrtu uzastopnu pobedu u drugom delu sezone i sa Zvezdom nastavio šampionsku trku u dvoje.


– Kažu da se pobedi u zube ne gleda, ali mi ćemo našu sigurno analizirati narednih dana. Dobro je što se ne igra u sredu, jer ćemo imati dovoljno vremena da se na miru pozabavimo greškama koje smo pravili protiv BSK-a. A, nije ih bilo malo. Koliko god teren bio loš ne smemo u njemu tražiti alibi za to što smo u poslednjih 10 minuta bili u protivničkom šesnaestercu više nego celu utakmicu. I u Kuli smo imali sličan problem, pa smo ga bolje rešili, sigurnije delovali i lakše uzeli bodove. Zaslužili smo da nas bog pogleda u nadoknadi vremena, ali ne smemo se više oslanjati na sreću. Ovako kvaliteten tim nema potrebe za tim, a i rizik je prevelik – kao „mator“ priznaje fudbaler mlade selekcije Srbije i branioca titule, kojem je ovo bio prvi gol u seniorskoj postavi crno-belih.

Pred kraj utakmice poslednji čovek odbrane bio je plejmejker Moreira. „Osetili“ ste gol ili ste se po dogovoru s ostalim igračima zadnje linije, priključili napadu?

– Nije bilo ni jedno ni drugo. Gore nas je poterao strah od remija, koji bi u trci za titulu, ovakva kakva je, značio maltene isto što i poraz. Kada ne možeš proći po zemlji, a protivnik se brani sa svih 11 igrača, šansu tražiš u vazduhu, a onda su ti potrebni svi visoki i skočni igrači. „Bunarenje“ nam se ovog puta isplatilo. Recimo, protiv Javora smo odigrali mnogo bolje i napravili trostruko više šansi, ali tada pritisak nije imao efekta, pa će taj meč ostati upamćen samo po nerešenom rezultatu. Ne kaže se bez razloga da se sve briše, samo rezultat ostaje.

Koliko vam je kod gola pomoglo centarforsko iskustvo iz mlađih dana?

– Malo je poznato da sam u Partizan doveden kao špic igrač. Ne znam koliko mi je pomoglo to iskustvo, a koliko očajnička želja za pobedom, ali znam da nemam reči kojima bih opisao osećaj posle gola. Da sam birao trenutak za pogodak u seniorskoj konkurenciji ne bih mogao naći idealniji. Ni onima kojima je to posao ne daju ih često u 92. minutu i to za tri boda. Priča o mom prvencu, ipak, ne bila kompletna ako ne bih pomenuo Srđu Kneževića koji mi je „preglavao“ loptu i izvođača kornera Marka Lomića. To je naše zajedničko delo i velika pobeda timskog duha u Partizanu.

Ima li subotnja radost posle gola pandan u bilo čemu u vašoj karijeri?

– Bio sam presrećan kada sam potpisao profesionalni ugovor s Partizanom, jer to je san svakog klinca kada dođe u Humsku ili ga skautiraju negde u unutrašnjosti, kao što su mene pre deset godina. Mogao sam, čini mi se, da poletim i kada sam uzeo prvu duplu krunu u svojoj karijeri ili kada sam se njenom odbranom sa ekipom upisao u klupsku istoriju. Subotnja euforija je jača od svega toga. Sada samo razmišljam o tituli i Kupu u ovoj sezoni. To bi, možda, bio vrhunac moje karijere u najdražem dresu.

Dva su moguća raspleta šampionske trke. Ko će prvi kroz cilj – Zvezda ili Partizan?

– To sam bog zna. Ne bi bilo iznenađenje ako šampiona odluči poslednje kolo ili čak njegovi poslednji minuti. Naravno, Partizanova želja i interes su da izbegne takav, hičkokovski rasplet i „na vreme“ ponese treću titutlu zaredom. Problem je što se i Zvezda nada istom scenariju i što su mogući kiksevi na obe strane. Što komšije više budu grešile to bolje za nas, ali nikakva korist od toga ako mi ne budemo sve vreme pravi. Ili makar do derbija s njima, a onda neka slavi bolji tim. Verujem da je to onaj za koji igram – nada se pozitivnom raspletu momak koji je još od trenerske ere Miroslava Đukića u prvom timu crno-belih, ali je tek marginalizovanjem bivšeg kapitena Đorđevića dočekao svojih pet minuta.

Rašović vodio trening

Prvi trener Goran Stevanović juče nije dolazio u klupski sportski centar. Zbog zdravstvenih problema svog oca, Plavi je propustio prvi trening posle BSK-a, pa je ekipu vodio pomoćni trener Vuk Rašović. Juče se radu tima priključio kapiten Mladen Krstajić, koji je van stroja od povređivanja zadnje lože na gostovanju Vojvodini. Za sada samo trčkara, bolje rečeno brzo hoda, ali iskusni defanzivac i stručni štab nadaju se da će se oporaviti do novog, Kup duela sa „lalama“, 14. aprila u Beogradu.

Kleo i Lomić u seriji

Utakmica s Borčancima produžila je fantastičnu prolećnu seriju Partizanovog dvojca Kordova Kleo – Marko Lomić. Brazilski centarfor na pravi način koristi prednost nad, sezonama prvim strelcem ekipe, Laminom Diarom u formaciji s jednim napadačem. Što glavom, što nogama, nekadašnji špic večitog rivala „poentirao“ je na četiri od šest mečeva u nastavku prvenstva – dva puta protiv Borca i Vojvodine, jednom protiv BSK-a i Čukaričkog – pa je sa 10 golova izbio na treće mesto najefikasnijih superligaških fudbalera. Zanimljivo da je čak pet od tih šest pogodaka u „metu“ došlo posle asistencija levog beka (neizmenično iz kornera i igre), koji je bio začetnik i akcije za tri boda vredan skok šut Jovanovića u poslednjem kolu.

Krstajić kapitenski

– Povređeni igrači nikada ne ostaju u karantinu pred utakmicu, a Krstajić je noć proveo s nama. Pravi kapiten. Mnogo nam je falio na utakmici, jer iako igrač zadnje linije sve nas namešta na terenu, ali zato smo dugo pričali pred BSK. Tako je svaki dan, sve nas savetuje i s nama deli svoje bogato iskustvo. Za mene, njegovog „parnjaka“ to je od neprocenjive važnosti. Sazrevam uz Krleta – hvali dvadesetdvogodišnji defanzivac skoro deceniju i po starijeg kolegu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari