Od početka godine ubijeno je devet žena: Da li će pooštravanje kazni dovesti do smanjenja nasilja u porodici? 1Foto: Pixabay/dianacibotari1991

Ministarka pravde Maja Popović izjavila je da je za osnovni oblik krivičnog dela nasilje u porodici predloženo da se pooštri kazna zatvora od šest meseci do pet godina umesto sadašnje od tri meseca do tri godine, a da se za sve oblike krivičnih dela silovanje, obljuba nad nemoćnim licem i detetom, može izreći i kazna doživotnog zatvora. Ipak, sagovornice Danasa smatraju da pooštravanje kazni neće dovesti do smanjenja nasilja.

Popović je za „Večernje novosti“ izjavila da je predloženo pooštravanje i propisivanje kazne zatvora u rasponu od jedne do deset godina za krivično delo nasilje u porodici koje je izvršeno korišćenjem oružja, opasnog oruđa ili drugog sredstva koje je podobno da telo teško povredi ili teško naruši zdravlje.

Sada je propisana kazna zatvora u rasponu od šest meseci do pet godina, dodala je ministarka pravde.

Novinarka Jovana Gligorijević kaže da nama i evropska i svetska praksa pokazuje da samo pooštravanje kazni krivičnih dela nigde nije dobar način prevencije bilo kog krivičnog dela.

– Kada je reč o nasilju nad ženama, ono nije posledica psihičkih poremećaja ili nekih drugih spoljašnjih faktora, nego prosto odluke nasilnika da počini nasilje. To se odnosi čak i na seksualno nasilje koje mnogi poistovećuju sa različitim parafilijama i seksualnim poremećajima koji počinioci imaju, ali to nije slučaj. Nije uzbuđenje motiv, već osećaj nadmoći nad nekim ko je slabiji, navodi Gligorijević.

U tom smislu, ona kaže da onaj ko je rešio da počini nasilje ne razmišlje uopšte o kazni, zbog čega samo pooštravanje kazni nije rešenje.

Ističe da je bitno i koja je funkcija kazne, da li je korektivna, retributivna, odnosno odmazda za počinjeno delo, ili je funkcija da zaštiti društvo od počinioca.

– Ambivalentna sam prema doživotnoj kazni za određene nasilnike koji su prosto nepopravljivi. U tom smislu, njegovo potpuno izuzimanje iz društva može da zaštiti njegove potencijalne žrtve, ali inače sam ambivalentna prema doživotnoj kazni, objašnjava Gligorijević.

Za početak, smaatra da vlast treba da prestane da koristi pooštravanje kazni kao meru, jer je ona populistička, jer je javnost kada se nešto desi besna i uvek raspoložena da počinioca „razvuče konjima“.

Kada je reč o samoj prevenciji, Gligorijević kaže da se ona odnosi na menjanje kulturoloških obrazaca.

– Uzeću jedan primer – kada je reč o seksualnom nasilju ono bi lako moglo da se smanji uvođenjem onoga što neformalno zovemo seksualnim obrazovanjem u školama, koje apsolutno nigde u svetu nije učenje dece kako da imaju seksualne odnose, već učenje dece o važnosti pristanka. To je neophodno ne samo da bi se zaštitili od seksualnog uznemiravanja, već i da ne dovedu sebe u situaciju da oni nekog seksualno zlostavljaju jer ne znaju šta je pristanak, navodi Gligorijević.

Naša sagovornica ukazuje da je namerno navela ovaj primer, jer u društvu prema uvođenju seksualnog obrazovanja postoji iracionalan, ali snažan otpor.

Aleksandra Mališić iz Befem-a navodi da je pitanje da li je ovaj potez ministarke Maje Popović samo populističko gestlo, sada u trenutku kada se formira nova Vlada, ili to zapravo ima nekog utemeljenja.

– Bojim se da same kazne same po sebi neće nešto učiniti. Žene koje čak i prijave nasilje, a njih je manje nego onih koje ga generalno proživljavaju, one i same odustaju od procesa koji su strašno iscrpljujući. Institucije ne veruju ženi, počevši od policije, tužilaštva i sudova, kaže Mališić.

Poziva se na istraživanje Femplatz-a o sudskim presudama za femicid, gde se kao olakšavajuća okolnost čoveku koji je ubio ženu isticalo to što ima decu, bez obzira što je toj deci ubio majku.

– Bojim se da ovo zvuče kao neke mere, koje nekako treba da prikupe političke poene. Što se tiče sprečavanja nasilja moramo imati neke korenite promene po pitanju stava prema ženama i kako vrednujemo žene, kao ljudska bića ili kao vlasništvo. Onda bi i institucije da se menjaju, u smislu kako ne postupaju sa žrtvama, zašto one odluče da ne prijavljuju i zašto im ne veruju. Ako do toga dođe onda možemo razgovarati o nekim kaznama, ako uopšte dođe do toga da se sprovede, jer jako mali broj slučajeva dobije i sudski epilog, navodi Mališić.

Prema podacima „Femicid memorijala“, koji je predstavio Autonomni ženski centar, u Srbiji je od 2011. do 2023. godine ubijeno 406 žena i devojčica.

Od početka ove godine, devet žena je ubijeno, od kojih je u skoro polovini slučajeva – četiri – nasilje bilo ranije prijavljivano institucijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari