Posle „Mefista“ – bindžovanje Čehova

Četvrtak, 23. jun

Pada kiša. To je dobro, jer su velike vrućine proteklih dana isušile vojvođanske njive. Studirao sam u Novom Sadu prije skoro 40 godina i tada sam naučio da vozim bicikl, volim štrudlu od maka i radujem se ljetnoj kiši.

Kroz prozor gledam čuvenu novosadsku Sinagogu. Uvijek imam to dvostruko osjećanje u vezi s njom. Divim se savršenoj arhitekturi, ali me ne napušta slika kako 1944. novosadske Jevreje, njemački i mađarski nacisti hapse i dovode u Sinagogu. Među njima je bila i 18-godišnja Greta Weinfeld. Nju i njenu porodicu i još oko 2.000 novosadskih Jevreja, nacisti su otpremili u Aušvic. Cijela Gretina porodica ubijena je u gasnim komorama. Samo je Greta bila među rijetkim preživjelim logorašima. Režirao sam film o Greti.

U neposrednoj blizini je i ulica Pap Pavla i zgrada u kojoj sam stanovao četiri godine dok sam studirao režiju u klasi prof. Bore Draškovića na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Vlado Cvetanovski iz Skoplja, moj kolega iz klase, i ja stanovali smo kod naše drage Kaće, gazdarice, koja je u tom vremenu postala naša drugarica i zamjenska mama, kuhala nam, pravila palačinke i čupave Kate sa džemom od kajsija, i brinula se o nama, a mi smo raspravljali o Stanislavu Igraciju Vitkijeviču, Eshilu, Šekspiru, Kjubriku, Bunjuelu, Kurosavi…

Sa druge strane ulice je zgrada Srpskog narodnog pozorišta. U nju odlazim uskoro, na probu predstave Mefisto prema romanu Klausa Mana. Ova je predstava dio programa Evropske kulturne prestonice – Novi Sad 2022. Premijera će biti 12. jula.

Petak, 24. jun

Svako jutro čitam Manovog Mefista i materijale o nacizmu, Vajmarskoj republici, ekonomskoj krizi i kulturi u Njemačkoj u to vrijeme. Manov roman je epopeja o glumcu koji je sredinom 1920-ih u Hamburgu bio lokalno popularan i ljevičar, a sredinom 1930-ih postao najveća pozorišna zvijezda u nacističkom Berlinu. Radnja se dešava u paralelnim tokovima – uspon nacizma i uspon karijere glumca koji u romanu nosi ime Hendrik Hefgen. Man je pisao roman po istinitoj životnoj priči glumca Gustafa Gridgensa, kojeg je dobro poznavao. U romanu se pojavljuje mnogo stvarnih ličnosti, ali postoje i izmišljeni likovi. Man nije pisao dokumentarni roman, niti rekonstrukciju. Njegov roman se veoma oslanja na stvarne događaje, ali je konsistentno fikcija. Ja sam pravio dramatizaciju romana, ali sam dodao i scene koje govore o kontekstu tog vremena. Danas nisu poznati u velikoj mjeri ni ljudi ni događaji koji su obilježili to vrijeme. Iznenadio sam se kad sam shvatio, u radu sa studentima, da mladi ljudi ne znaju mnogo o nacizmu niti o posljedicama nacizma u Evropi i svijetu, pa ni u našim krajevima. Da bi se u potpunosti razumjela priča o umjetniku koji se priklanja nacizmu zbog svoje karijere, neophodno je znati da je nacizam bio nulta tačka zla u istoriji civilizacije. Neuporedivo je zlo koje je nacizam počinio, planski, sistematski i sveobuhvatno.

Subota, 25. jun

Velika je energija ansambla od 40 glumaca na probama i to se osjeti svaki dan. U vrijeme probe svi smo radili manje projekte, i sada je oslobođajuća mogućnost da bude mnogo glumaca na sceni i da kreiramo složena scenska rješenja. Još prije dvije godine me je Milovan Filipović, direktor Drame, pozvao da režiram u SNP. Brzo smo se dogovorili da to bude Mefisto. Milovan je pozvao i EPK – Novi Sad 2022 da se uključi u projekat. Nemanja Milenković, direktor EPK, i Lazar Jovanov umjetnički programski menadžer, odmah su bili otvoreni za zajednički rad i projekat je postao dio programa EPK koji se zove Tvrđava mira. Svi su udružili snagu da napravimo ovaj obiman projekat. Novi Sad je u znaku EPK – svuda se vide najave raznovrsnih programa; svi su događaji puni jer gledaoci rado dolaze na programe EPK. Ova godina u Novom Sadu pokazuje koliko je kultura važna i potrebna i koliko je ljudi žele.

Nedelja, 26. jun

Danas je slobodan dan. Putujem u Beograd i imam sastanak sa Jugom Radivojevićem u vezi sa predstavom Tri sestre i galeb koju ćemo raditi u Beogradskom dramskom pozorištu ove jeseni. Još prošle godine smo se odlučili za jedan zanimljiv koncept: da iste večeri, ista glumačka ekipa igra i Tri sestre i Galeba. Ja ću u adaptaciji koristiti i dijelove iz Ivanova, Ujka Vanje i Višnjika. U šali, ovaj projekat zovemo bindžovanje Čehova. Pred nama je veliki izazov, ali i uzbuđenje da otkrijemo šta Čehov kaže o današnjim generacijama i našem svijetu. Kako će emotivni Čehovljev svijet izgledati u današnje vrijeme koje je puno cinizma i senzacionalizma? Da li će se osjetljivost Čehovljevih likova moći probiti u našem dobu nemilosrdne borbe za uspjeh i novac?

Ponedeljak, 27. jun

Rano ujutro putujem iz Beograda u Novi Sad, pravo na probu. Ana Zdravković-Radivojević, direktorica Drame pozorišta Madlenianum javlja mi da je naša predstava Gospođica Julija od Augusta Strindberga, pozvana da bude dio šoukejza domaćih pozorišta na ovogodišnjem Bitefu. Volimo ovu predstavu i Strahinja Blažić, Sara Dirnbek i Mina Pavlica, zajedno sa mladim kolegama, igraju je izvanredno. Na samom početku 20. vijeka, Strindberg je napisao komad koji precizno analizira psihologiju i kapitalizam; i preplitanje ličnih i klasnih odnosa. Njegova analiza je aktuelna i danas, a njegova pozorišna reforma je dio Strindbergove pobune i potrebe za individualnom slobodom.

Utorak, 28. jun

Jedan od najtežih zadataka mi je da uskladim moju potrebu da se bavim samo materijalom koji režiram i moje druge obaveze. Jedna takva obaveza, meni vrlo draga je, evropska koprodukcija predstave Sudije. To je satira o pozorištu i našem vremenu koju ću slijedeće godine režirati u Poljskoj, a igraće se širom Evrope. Norbert Rakovski, direktor Teatra Opole, i ja smo se šalili na račun međunarodnih žirija na pozorišnim festivalima, i onda smo shvatili da je to veoma zanimljiva tema u kontekstu razjedinjene Evrope. Meni se posebno sviđa što je u centru pozorište i njegova ( ne)mogućnost da reaguje na složenu stvarnost koja se brzo mijenja. Marko Bratuš, dramaturg i umjetnički direktor Slovenskog narodnog pozorišta u Novoj Gorici sprema nas za sastanak na Festivalu u Avinjonu ovog ljeta i jutros zove, daje uputstva i komanduje operacijom.

Sreda, 29. jun

Mirjana Karanović me je, svojom mudrom taktikom, navela da svaki dan ručam salatu, a ne ćevape. Nevidljivo me je navikla da idemo u salad-bar u Zmaj Jovinoj ulici u Novom Sadu. Čak je i Miodrag Krivokapić Brik jednom ručao salatu, i nije gunđao zbog toga!

Mirjana je glumački besprijekorna, u radu s njom uvijek otkrivam nove dimenzije našeg posla i mislim da u Mefistu pravi ulogu koja će po svemu biti posebna i koja će se pamtiti. Izuzetno volim da radim sa Brikom. Njegov pristup pozorištu je inspirativan a njegovo posvećenje impozantno. U Mefistu igra cijela generacija iskusnih, fantastičnih glumaca. Sa Gordanom Đurđević Dimić mnogo sam radio prije 30 godina. Nevjerovatno je uzbuđenje, i velika ljepota, da radimo ponovo. Gledao sam je na jednoj od naših proba kad je radila improvizaciju Moje pozorište. Bio sam oduševljen kako je sačuvala svježinu svog beskonačnog talenta. U toj improvizaciji je bila ista ona Goca sa kojom sam bio očaran i prije tri decenije! Lidija Stevanović je čarobna, Gordana Kamenarović izvrsna, Tijana Maksimović snažna, Draginja Voganjac uvijek odlična. Dvostruku ulogu ima Jelena Antonijević – igra u predstavi, i asistent reditelja je. Odgovorna, britka, strastvena. Plejada ovih velikih glumaca u Mefistu pokazaće svoj puni sjaj i neobično me ispunjavaju energijom i radošću.

Zajedno s njima nastupa reprezentacija glumaca srednje generacije u punoj snazi: Milica Grujićić, Dimitrije Aranđelović, Sanja Ristić-Krajinov, Marko Savković, Peđa Marjanović, Bojana Milanović, Strahinja Blažić, Mia Simonović, Vukašin Ranđelović, Dušan Vukašinović, Dimitrije Dinić, Miloš Lazić, Mina Pavlica, Katarina Bradonjić, Milorad Kapor, Alisa Lacko, Aleksandra Pejić, Una Đelošević, Bojana Tušup, Jovan Živanović. A posebnu energiju donosi nova generacija glumaca koji su tek završili Akademiju umetnosti u Novom Sadu: Stefan Strčević, Aleksandar Sarapa, Aleksandar Topčić, Andrijana Đorđević, Anđela Pećinar, Jelena Lončar, Aca Lazin, Strahinja Puškarević i Branislav Čilić.

Saradnici su, briljantna kostimografkinja Marina Sremac, i izvanredni umjetnici: igrač i koreograf iz Brisela Zoltan Vajakula, scenograf Nebojša Antešević, kompozitor Marko Grubić, dizajner svjetla Nikola Marinkov i kreator 3D animacija Sava Kesić. Veliki posao produkcije marljivo rade Ljubinka Gvozdenović Buba, Đorđa Grgić i Mladenka Ostojić. Uz sve njih, s nama radi veliki tehnički tim. Nabrajam poimenično članove ekipe jer su oni moji dani – po cijeli dan, svaki dan. Zajedno kreiramo, korak po korak, jedno složeno pozorišno djelo, za koje vjerujemo da će biti publici privlačno i važno kao što je nama.

Na kraju, nikako posljednjeg, ali svakako izuzetnog, izdvajam Aljošu Đidića koji igra glavnu ulogu – Mefista. Rijedak je spoj kojeg ima Aljoša: ogroman talenat i velika glumačka inteligencija, posvećenost i oduševljenost pozorištem i maksimalna jednostavnost udružena sa velikom strasti – sve to ima ovaj mladi glumac koji kreira jednu po svemu posebnu ulogu.

Autor je pozorišni reditelj