Prekrajanje Balkana

Omer Karabeg: Da li su sadašnje granice na zapadnom Balkanu definitivne, razgovaraju dva profesora Fakulteta političkih nauka – Dejan Jović iz Zagreba i Nerzuk Ćurak iz Sarajeva.

Nerzuk Ćurak: Moramo računati na to da neko želi da nanovo dijeli karte na Balkanu. Ovih dana sam pročitao prilično sumornu izjavu Miroslava Lajčaka, koji je bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Lajčak kaže da je situacija na zapadnom Balkanu loša i da su tri zemlje u teškoj političkoj situaciji, a dvije pred raspadom. Na koje dvije zemlje je mislio možemo samo pretpostaviti. Ta izjava je prilično neodgovorna i očito na neki način korespondira sa novim narativima.

Dejan Jović: Trebalo bi vidjeti odakle dolaze te ideje. Za sada, koliko mi se čini, nemamo nikoga politički utjecajnog u zapadnoj Evropi ko bi zagovarao takvu politiku. To je ipak još uvijek pokušaj pojedinaca koji razmišljaju o alternativama postojećem stanju. Mislim da je jedan od problema evropske politike prema Zapadnom Balkanu upravo u tome što je Brisel dugo tvrdio da nema alternative – da postoji samo jedan put naprijed, a to je put prema Evropskoj uniji. Danas se čini da je budućnost Evropske unije prilično neizvjesna, posebno nakon Bregsita i krize sa kojom se EU suočava.

Ćurak: Neodgovorno je uopće i polemizirati sa idejama koje govore da je na Zapadnom Balkanu moguće dogovorom uspostaviti nove granice. Ne postoji nikakva racionalna argumentacija koja bi opravdala izvlačenje tog pitanja u javnu sferu. Ponovno potenciram pitanje – zašto se smatra da je dozvoljeno govoriti o promjeni granica na Balkanu, dok to isto ne važi za druga područja u svijetu.

Jović: Balkan je jedna vrsta iznimke u evropskim okolnostima. Godina 1989. značila je ujedinjenje i integraciju u evropskim okvirima, značila je šansu za iskorak prema punom suverenitetu nacija i demokratizaciji evropskih društava. Za razliku od toga demokracija je na Balkanu, nažalost, dovela do rata. Pojavili su se populistički lideri koji nisu pali sa Marsa nego su bili demokratski izabrani. Zbog toga je danas Balkan ipak posebno područje. Evropska unija je pričala, a i danas priča, da će se proširiti na zapadni Balkan, ali meni se čini da ta priča gubi snagu. Koliko god gospođa Mogerini govorila da nešto treba poduzeti, Brisel neće uraditi ono što bi jedino pomoglo, a to je da gotovo sutra da ponudu svim zemljama zapadnog Balkana da odmah uđu u Evropsku uniju. Umjesto toga oni postavljaju sve nove i nove kriterije i ohrabruju autoritarne lidere u čitavom nizu balkanskih zemalja. Ohrabruju makedonskog lidera Gruevskog koga je austrijski ministar Kurc direktno pohvalio, zatim Vučića u Srbiji i političke vođe u BiH.

Ćurak: Balkan ima nesreću, neku negativnu ontologiju da je sav orijentalistički privid koji su o njemu stvorili evropski putopisci i novinari zadobio snagu suštine i onda su se na osnovu tog privida, koji je postao bit, kreirale politike prema Balkanu. Treba se samo sjetiti kakve su mračne rečenice napisane o našim krajevima. Balkan nije različit od drugih regija, a stalno nas uvjeravaju da ovdašnje nacije nemaju ništa slično, da se nikada nije živjelo zajedno, da je naš način života bio lažan.

Jović: Nisu svi naši raspadi bili nasilni, ali ja ne mogu zamisliti da bi se mogao postići sporazum oko nekog novog aranžmana. Inače, u principu ne bih imao ništa protiv razlaza, ako bi to bilo urađeno na miran način, ali ne vjerujem da je to moguće.

Ćurak: Balkan ima problem koji ja nazivam prokletstvom nepripadanja. Propustili smo voz kada je snažni trijumf liberalne demokracije stvorio uvjete da Balkan postane dio zapadnog svijeta, a sada se geopolitički kontekst promijenio. U igru su ušli novi akteri, prije svega Turska i Rusija, pa smo svjedoci pokušaja da Balkan postane neka vrsta dvorišta za realizaciju interesa Rusije i Turske. U takvoj situaciji gospodin Dodik se – htio, ne htio – pojavljuje kao istureni igrač ruske balkanske geopolitike koja je od mnogih bila potcijenjena.

Jović: Ja mislim da raspad Bosne i Hercegovine nije moguć sve dok postoji sadašnji politički poredak u Evropi, odnosno dok su Evropska unija, a naročito Sjedinjene Američke Države, hegemoni politike u Evropi, a to još uvijek jesu iako sa oslabljenom moći.

Ćurak: Ako se međunarodni poredak i dalje bude razvijao na ključnim premisama Helsinškog samita OSCE-a o nepovredivosti granica i ako liberalna demokracija nastavi svoj povijesni hod, ja mislim da su zemlje zapadnog Balkana sigurne. Ali ako u Francuskoj pobjedi Marin le Pen, a u Holandiji Gert Vilders, ako Orban učvrsti svoju poziciju i Erdoan i Putin nastave da jačaju svoje demokrature, ako na Balkanu prevladaju autokrate, onda su to opasni znakovi koje nikako ne treba potcijeniti.

Jović: Iluzija je očekivati da će nacionalizam nestati i da će ta vrsta alternative evropskoj univerzalističkoj ideologiji – nestati. Znate, odnos između nacionalizma i globalizacije je kao klackalica. Kad imate više integracije, onda imate više želje za separatizmom i obrnuto – ako imate suviše nacionalizma onda imate više želje za integracijom. Ja mislim da će se to nastaviti.