Prekrajanje granica na Balkanu opasno i za EU

Jelica Minić: Postoji jedan dokument koji je, po mom mišljenju, mnogo opasniji. To je jedno predavanje Timotija Lesa, vodećeg istraživača Centra za geopolitiku Univeriteta u Kembridžu koji je prethodno kao diplomata služio u našem regionu. U oktobru 2019. on je na Kembridžu održao predavanje koje je u stvari predstavljalo opširnu elaboraciju ideja koje su se pojavile u Janišinom non-paperu. Taj dokument treba da mnogo više zabrine jer ukazuje da tzv. Janšin non-paper nije puka igra, improvizacija, probni balon, već da je to mnogo ozbiljniji koncept u kome učestvuju vrlo važni spoljni akteri.

Nerzuk Ćurak: Taj papir opasan je zbog konteksta u kojem se pojavio. Da se je on pojavio krajem prošlog ili početkom ovog stoljeća, kad smo prisustvovali planetarnom trijumfu liberalne demokracije, to nas ne bi toliko uznemirilo. Ali danas – kad neodesnica snažno raste, kad se pokušava potpuno promijeniti vrijednosni imaginarij EU da bi se ona pretvorila reakcionarnu tvrđavu u kojoj bi narasla ksenofobija, a kosmpolitizam prestao da egzistira – pojava ovog papira opasna je upravo zbog tog konteksta. I nije važan personalni autor nego sila na koju su naslonjene te ideje. I zato mislim da je od presudne važnosti da se u Sloveniji pokuša oboriti Janišina vlada prije nego što Slovenija preuzme predsjedavanje EU. Jer, ne bih se iznenadio da tokom predsjedavanja pokuša da tajnim kanalima širi i razvija tu ideju o kojoj su, čini mi se, ovisni i on i u nekoj mjeri njegova politička karijera, kao i njegovi transnacionalni naredbodavci.

Karabeg: Taj non-paper polazi od toga da raspad Jugoslavije još nije završen i da ga treba dovršiti stvaranjem jednonacionalnih država na Balkanu?

Minić: To nas veoma, veoma podseća na 1990-e godine i na čuvenu podelu Bosne kako su je bili zamislili Tuđman i Milošević. Taj dil između njih dvojice nikad nije javno objavljen, čak ni kao non-paper. Znamo samo za salvete i jelovnike na kojima je to crtano i pisano. Zato pojava ovog papira zastrašujuće podseća na vreme ratovanja, na 1990-e. Iza ovih novih razmišljanja o tome kako treba praviti države na Zapadnom Balkanu stoji bezobzirna kombinatorika koja uopšte ne vodi računa o građanima i o tome da je raspad Jugoslavije doneo strahovito unazađivanje svih sfera života na ZB, ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku.

Ćurak: Ne smijemo potcijeniti namjere aktera, koji pod egidom poruke da raspad Jugoslavije nije završen, žele da proizvedu konflikte niskog intenziteta kako bi se u takvoj situaciji stvorili uvjeti za promjenu granica. Ipak, za to ne postoji velika vjerovatnoća. Mene više zabrinjava mogućnost da se realiziraju mnoge stvari koje sadrži non-paper, ali bez promjene granica. Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, akterima nacionalističkih ideologija je jako stalo da se ona ne razvija i ne gradi kao funkcionalna država. Njima je važno da sve ostane nedefinirano, da BiH stalno egzistira u nekoj vrsti vanrednog stanja. Priče da Srbija poštuje teritorij BiH, da je protiv bilo kakvog razlaza su u stvari eufemizam da bi se sakrila suština velikosrpske ideologije koja polazi od toga da BiH ne smije ni za jotu napredovati u izgradnji države. Mada Dodik svakodnevno zaziva odlazak Ureda visokog predstavnika iz BiH, mislim da on ima najveći interes da međunarodna uprava ostane u BiH. Zato što se u tom slučaja do beskonačnosti proizvodi vanredno stanje i onemogućava izgradnja države. Non-paper se najvjerojatnije pojavio da bi se spriječila nakana nove američke administracije da se u BiH izgradi funckionalna država. Mi se sada bavimo kartom raspada međunarodno priznate države, a na terenu se već 30 godina ništa ne mijenja u smislu zbiljske izgradnje BiH kao države svih njenih građana.

Karabeg: Ovih dana pojavio se još jedan non-paper koji se tiče Kosova i Srbije. Kosovska vlada odbila je da to komentariše, a Vučić je izjavio da je to pisao neko, kako je rekao, mnogo, mnogo pametan?

Minić: Svi pomenuti non-paperi – od hrvatskog koji su podržale Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Kipar, zatim Janšinog do ovog najnovijeg koji se tiče Srbije i Kosova – na istoj su liniji. Svi oni manje ili više zastupaju istu ideju – rešenje se traži u daljoj fragmentaciji. Ti papiri su dobro došli političarima u regionu jer im oni pokrivaju probleme koje imaju – od neuspešne vakcinacije u BiH, Hrvatskoj, Makedoniji i Kosovu, do strahovitih korupcionaških afera koje u Srbiji izbijaju maltene svakog dana. I još nešto. Kad sam čula koje su sve zemlje podržale hrvatski non-paper shvatila sam da želja da se prigrabi neka teritorija ne postoji samo među zemljama ZB nego i među zemljama koje ga okružuju. Ako se uđe u proces fragmentacije na ZB, bojim se da to neće ostati samo u njegovim granicama.

Karabeg: Mislite li da bi krajnja desnica, ako dođe na vlast u Evropi, što nije nemoguće, krenula u prekrajanje granica na Balkanu?

Ćurak: Ne bih isključio mogućnost proizvodnje konteksta u kojem se pojavljuje nasilje. A kad se pojavi nasilje, vrlo teško ga je zaustaviti, pa onda započinje realizacija interesa aktera koji su stvorili uvjete za njegovu pojavu. Ali nadam se da neće. Mada, znate, ako bi u Francuskoj Marin le Pen postala predsjednica, ako u Njemačkoj ojača AFD, ako Višegradska skupina nastavi regresivnu desničarsku politiku, a u Italiji na vlast dođe Mateo Salvini, uspostavljaju se novi reperi. Ukoliko započne neki novi talas seoba te ideologije bi mogle da osnaže. Ali vjerujem da dostignuti stepen političkog i ekonomskog razvoja u EU neće dozvoliti da dođe do takve mračne regresije. Jer koji je smisao EU ako bi njome valadala nova desnica? To je naprosto contradictio in adjecto. To apsolutno nema nikakvog smisla.

Minić: Mislim da je prekrajanje granica na Balkanu opasno i za samu EU. To bi bile vrlo rizične igre. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji bili su ozbiljan rizik za EU i ona se nije pokazala spremnom da ih zaustavi. Uvek su na kraju morali da dođu Amerikanci sa pokrićem NATO saveza i da zavedu red.